Donosimo nekoliko tekstova koji opisuju krunjenje slike Čudotvorne Gospe Sinjske dana 22. rujna 1716. god. na sinjskoj Tvrđavi. Živost izvještaja i kićen opis slavnog događaja zasigurno će privući štovatelje da se još bolje upoznaju s poviješću sinjskog Svetišta.
Generalni providur u svome izvještaju od 16. kolovoza 1715. god. priznaje čudesnu činjenicu: "Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice veoma važnu tvrđavu Sinj, izmučenu krvavom opsadom goleme turske vojske".
A splitski je nadbiskup Cupilli 16. kolovoza održao misu zahvalnicu zbog pobjede i "održao vrlo lijep govor u zahvalu bl. Djevici što je jučer (15. kolovoza) prisilila Turke da napuste opsadu sinjske tvrđave, poslije 16-dnevnog uzaludnog opsjedanja" (o. I. Cetinić). O sinjskoj pobjedi uz pomoć "Majke od milosti" izvijestili su i suvremenici fra N. Lašvanin, kroničar Sutješkog samostana, M. Tamburina, general isusovačke družbe i fra Gašpar Vinjalić, povjesničar.
Časnici i vojnici neposredni su svjedoci toga događaja i milosti. U znak zahvalnosti Gospi skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem da se baš ta Slika "Majke od milosti" njome okruni. Možemo slobodno ustvrditi: Na dan pobjede Gospe od Milosti - rođena je Gospa Sinjska.
Od tog dana ime "Gospe Sinjske" pročulo u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i šire, u Rimu i Veneciji.
Od tada u Sinj počeše pristizati mnogi hodočasnici. Za Njezin blagdan već se u ono doba skupljalo i do 10.000 vjernika. Tako je nastalo marijansko sinjsko svetište.
"Zauvijek okrunjena slavi slavlje"
Razmišljajući o sinjskim vitezovima, vojnicima, koji dadoše okruniti Gospinu Sliku fra Josip Ante Soldo piše: "Vojnici su posebna vrsta ljudi. Raspojasani ali i pokajnici, opori ali i vjerni prijateljima, nemilosrdni ali puni zahvalnosti dobročiniteljima. Ako je itko osjetio u sinjskoj tvrđavi da su ostavljeni kao žrtve nadmoćnom neprijatelju, to su bili branioci jer je mletačka vojska iza Visoke čekala da se neprijatelj okrvavi pod surim zidinama. Žrtve nemilosrdnog, nejednakoga boja, dobro su uviđale tko mu je prijatelj i pravi pomoćnik. Stoga su u bezizlaznoj situaciji osjetili da im jedino može pomoći junačka desnica, oko sokolovo i nebo utjelovljeno u slici otužne Gospe. To su uvjerenje snažile molitve vjernika i fratara pred Slikom. Dijeljenjem milosti viteštva umilna je prilika dobila novi naziv: Gospa Sinjska".
Čvrsto uvjereni u Marijinu pomoć, vojnici su se htjeli odmah odužiti Onoj koja im je pomogla u teškim časovima. Sinjski providur Zorzi Balbi dao je načiniti, uz pripomoć časnika, koji su se nalazili u Sinju za vrijeme opsade, zlatnu krunu i zlatni križ da ukrasi svetu Priliku.
Tom krunom od suhoga zlata, dana 22. rujna 1716. godine, splitski nadbiskup Cupilli, svečano je okrunio Gospinu sliku. Na kruni je natpis: "IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV" - Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715.
Obred krunjenja Gospine slike tekao je sljedećim redom: Nakon zavjetne mise u čast Blažene Djevice Marije, nadbiskup je izrekao hvalospjev u Njezinu čast. Zatim je obučen u bijeli plašt, s bijelom mitrom na glavi intonirao po gregorijanskom napjevu Veliča i izmolio odnosne molitve iz Gospina Oficija, pokadio Priliku i na nju postavio zlatnu krunu, intonirao Zdravo Kraljice i izmolio određene molitve.
Tada se formirala procesija, i to s izvanjske strane tvrđave. Procesija je stupala ovim redom: Najprije križ, iza njega nekoliko franjevaca pa svećenici i kanonici, zatim nadbiskup. Iza njega su sv. Priliku nosili njegova ekscelencija providur Pavao Foscolo, gosp. knez Bortoluzzi, zapovjednik posade, potpukovnik Brand i kapetan Manzecca.
Za procesije pucali su mažuri i pjevao se himan Zdravo, morska zvijezdo. Kada se procesija vratila na tvrđavu, nadbiskup je Slikom blagoslovio pobožni puk, pa ju je stavio na oltar u Crkvi sv. Mihovila, gdje će ostati još 5 godina.
Sinjska pobjeda 1715. nad silovitim Turčinom podigla je duhove i srca vjernika nad osiguranom slobodom.
Čitav cetinski narod bio je uvjeren da je panični bijeg Turaka ispod sinjske tvrđave Gospino čudo. Tako su mislili i svi časnici u tvrđavi. Iz zahvalnosti prema svojoj Osloboditeljici, oni su skupili novac i u znak vječne harnosti nabavili su za Majku i Kraljicu Sinja zlatnu krunu i zlatni križ za 80 zlatnih cekina, jer je borce u tvrđavi, kako piše pisac Dnevnika opsade »krijepila božanstvena milost«.
U bosanskom narodu živa je tradicija da su Turci, bježeći iz Sinja, pričali kako je noću za vrijeme opsade Sinja »Velika gospoja« u velikom svjetlu s gradskih bedema ljuto prijetila njihovoj vojsci i da su dršćući od straha pobjegli ispod bedema sinjske tvrđave.
Nadbiskup Cupilli, sutradan po pobjedi, u splitskoj katedrali održao je krasan govor u hvalu Presvete Djevice slaveći Njezino »svemogućstvo u oslobođenju Sinja«.
Da je pobjeda nad Turcima u Sinju pobjeda Marije Djevice, to svjedoči i makarski biskup Bijanković. U crkvi njegova oratorija u Brelima bila je prikazana Gospina pobjeda nad Turcima, ali je nažalost slika propala. U sakristiji župske crkve u Omišu sačuvana je, dosta oštećena, slika opsade Sinja: kako Nebeska Majka spašava Sinj.
Sinjani, da zauvijek proslave pobjedu iz god. 1715, ustanovili su vitešku igru u kojoj mladi momci i zreliji ljudi, trčeći na konjima, kopljem pogađaju u gvozdeni kolut, razdijeljen na tri dijela, koji se zove Alka. To je viteška igra što svake godine podsjeća Sinjane na veliku milost njihove Zaštitnice, kako veli o. I. Marković: »Sinjska je Alka glasovita… Ona je utemeljena da se ovjekovječi uspomena oslobođenja Sinja od Turaka pomoću Gospe Sinjske.«
Branitelji Sinja – a s njima cijela kršćanska Dalmacija - bili su također uvjereni da im je Majka Božja pomogla pobijediti Turčina. Vojnički časnici iz zahvalnosti skupiše među sobom oko 80 cekina i dadoše skovati zlatnu krunu kojom će okititi Marijinu Sliku. Kruna je iskićena cvijećem, anđeoskim glavicama i drugim ukrasima. Pri dnu je natpis: In perpetuum coronata triumphat - anno MDCCXV = Zauvijek okrunjena slavi slavlje - godine 1715. Tom krunom svečano je Sliku Majke Božje okrunio splitski nadbiskup Cupili 22. IX 1716. Za tu prigodu skupio se na gradu silan svijet. Nadbiskup je najprije držao svečanu Misu i propovijed, a onda je postavio krunu na glavu presv. Djevice. Zatim se držao svečani ophod Oke grada s Marijinom Slikom. Sliku su nosile najuglednije ličnosti, a pratila ju je četa vojnika. Kad se procesija vratila na tvrđavu, nadbiskup je Slikom blagoslovio pobožni puk, pa ju je stavio na oltar u crkvi Sv. Mihovila, gdje će ostati još 5 godina. A borba što se vodila prigodom prenosa Slike u novu crkvu vrlo će dobro pokazati u kakvoj je cijeni Slika tada bila.
Posli oslobođenja grada svi ofićali skupiše među sobom oko osamdeset cekina i učiniše jednu krunu od zlata ovoj Prilici, koju i danas na glavi ima; i oko Gospe ruke stiskoše nit ju fratrom već iznit iz fortice dadoše. Najposli fra Pavao Vušković, od mene u Pismosaraništu veće puta imenovan, otiđe u Mletke i donese dukalu (=duždevo pismo) godišta 1721. u vrime Dieda đenerala od Dalmacije, da se ova Prilika fratrom sinjskim povrati. Diedo dobrovoljno dukalu opsluži i udilj pisa knjigu Antunu Mariji Semitecolo, tad providuru sinjskomu, naređujući mu, da ima odluku i naredbu principovu ispunit.