Abba je aramejska riječ. Isus je redovito rabi u svojem obraćanju Bogu i Ocu. Posebno je dirljiv zaziv „Abba! Oče!“ u propovijedanju muke, dok Isus u Gestemaniju upoznaje i proživljava smrtnu tjeskobu. Isus, u napuštenosti i očaju, s apsolutnim pouzdanjem prepušta se Bogu. Zove ga i jest „Abba“, Tata, jedincati temelj njegova života. Zato je on istinski Sin.

Svetkovanje dana Gospodnjega, među svim religioznim praksama, je jedno od najbitnijih. Svetkovanjem nedjelje je u igri ništa manje nego naš identitet. To jednostavno znači da tko sustavno zanemaruje nedjelju, počinja štetu vlastitoj biti, ubija svoju dušu, jer ne sudjeluje u događaju spasenja.

 

Isusovo uskrsnuće nosi u sebi poruku sveopećg pomirenja u njegovo ime. Ako naviještamo taj događaj, činimo da u svijetu u punini odzvanja druga vesela vijest: sveopće pomirenje ljudi, jer je Isus umro za sve ljude.

Mi svake godine slavimo uskrsnu liturgiju. Ona obuhvaća sva naša prethodna razmišljanja. Priroda se može izreći u nekoj neiscrpnoj simbologiji pripovijedanja stvaranja

I danas govorimo, u tehničkom jeziku, o zlodjelima protiv čovjeka, o genocidu, o etničkom čišćenju i o istrebljenju naroda. Vjera u uskrsnuće ima nam što reći o ovom preobilju zla. Istina, nećemo nikada uspjeti ispitati to preobilja zla i izreći riječima zlo u njegovoj cjelokupnosti.