Razmjena riječi, misli, stajališta i čuvstvenih stanja, dio su naše svakodnevnice. Stoga nas ne treba čuditi da je riječ dijalog postala veoma privlačna i znakovita.

Na kraju pripovijedanja o stvaranju neba i zemlje, sa svim što ono sadrži, vidimo Boga koji časti sedmi dan. „Bog blagoslovi sedmi dan i posveti!“ (Post 2,3). Ima li taj blagoslov ikakvu važnost za nas danas? Blagoslov je u središtvu Božjeg nauma.

Čitanje Svetog pisma ili božansko čitanje, među svim umijećima i praksama na koje možemo usmjeriti pozornost, predstavlja središnje zanimanje i pravo prvenstvo kada je riječ o našem duhovnom životu. Izričaj lectio divina postoji u latinskom i u grčkom jeziku.

Kao što se tama raspršuje i nestaje kada grane sunce, tako se događa duši koja se baci na koljena, moleći u prisutnosti Prvesvetoga. Sve nam je darovano zahvaljujući mogućnosti da se bacimo na koljena pred svojim Bogom. Stoga je sv. Franje mogao reći: „Tko zna klanjati, nema više zabrinutosti!“

 

Reći da ili ne. To duboko pokreće nas ljude u našoj najprisnijoj slobodi. Neki čisti da ili opdrješiti ne, su rijetki. Neki među nama, da bi se opravdali, tvrde: „Ne mogu reći ni da ni ne!“ Ako se nađemo u takvoj situaciji, tada se pitamo: „Jesmo li doista mogli reći da?“