Naša vjera nije počelo uskrnuća, nego je Isusovo uskrsnuće počelo naše vjere. Ako Krist nije uskrsnuo, tada je uzaludna naša vjera.

Na dobro vam došlo uskrsnuće Gospodinovo. Riječ uskrsnuće možemo uzeti kao izgovorenu riječ i kao stvarni život. Ako uskrsnuće uzmeno kao riječ, onda možemo biti sigurni da jezik govori o svemu, ali je sasvim ravnodušan prema svemu.

„Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!“ (Mt 27,42).   Isus ne može spasiti samoga sebe, kao što ni mi ne možemo spasiti same sebe. On gubi sebe da bi spasio mene i tebe, druge.

Slušali smo jučer i prekjučer izvještaje o Uskrsnuću Gospodinovu.

Za središnje figure evanđeoskog izvješća nalazimo prestrašene učenike i hrabre i vjerne žene. Doista fascinira njihova hrabrost i odvažnost! Nagrada njihovoj vjeri jest Susret, ali ne bilo kakav susret, već susret s Uskrslim Učiteljem

 

Gedam Isusovo mrtvo tijelo na križu. Vojnici prebiše golijeni obojici raspetima s Isusom, ali njegovih golijeni ne prebiše, nego mu jedan od njih probode bok kopljem, te iz njega poteče krv i voda.