U misi Vazmenoga bdijenja ovo godine čita se odlomak iz Evanđelje po Luki (Lk 24,1-12), a na danjoj uskrsnoj misi odlomak iz Evanđelja po Ivanu (Iv 20, 1-9).Oba odlomka naravno govore o Isusovu uskrsnuću. Čitatelja ponekad mogu zbuniti razlike u tim tekstovima, ali i Luka i Ivan, kao i ostala dvojica evanđelista Marko i Matej svatko na svoj način donose iste bitne podatke: žene nalaze odvaljeni kamen s praznoga groba u kojem čuju poruku da je Isus uskrsnuo.
Promotrit ćemo kako o tome govore Luka i Ivan, jer se njihovi izvještaji, kako rekosmo, čitaju ove godine.
Lukin izvještaj o Isusovu uskrsnuću naglašava kako su žene koje su bile pod Isusovim križem po propisu obdržale subotu, a onda rano ujutro prvoga dan u tjednu noseći pripremljene miomirise došle na Isusov grob. Kamen s groba bio je otkotrljan, a ušavši u grob u njemu nisu našle Isusovo mrtvo tijelo nego poruku o njegovu uskrsnuću. Lukina posebnost u toj poruci jest retoričko pitanje dvojice ljudi odjevenih u bijelo upućeno ženama: „Što tražite Živoga među mrtvima?“ Taj izraz je snažan jer se pojam Živi u Starome zavjetu upotrebljava za Boga koji je ovdje na djelu u uskrslom Isusu, a dva čovjeka osim što svojim izgledom podsjećaju na anđele doimaju se kao svjedoci jer po Zakonu svako svjedočanstvo treba počivati na iskazu barem dvojice ili trojice svjedoka.
Druga Lukina posebnost jest spomen Jedanaestorice kojima su žene javile da je Isus uskrsnuo, podsjećajući tako da Juda Iškariotski više nije među apostolima. No uz Jedanaestoricu Luka spominje i sve ostale, koje ne možemo dentificirati, ali je jasno da je riječ o širem krugu Isusovih učenika.
Pomalo je zbunjujuće što u istom stilu uz poimence navedene žene, Mariju Magdalenu, Ivanu i Mariju Jakovljevu, Luka spominje i ostale (žene) koje su govorile o Isusovu uskrsnuću, a da ne znamo jesu li i one bile na grobu. U svakom slučaju naglašeno je to da su prve navjestiteljice Isusova uskrsnuća bile žene, jednako kao što je istaknuto da im apostoli nisu vjerovali.
Iz toga zaključujemo da učenicima koji su barem tri godine živjeli s Isusom, slušali njegove riječi i gledali njegova djela, to nije bilo dovoljno da povjeruju u njegovo uskrsnuće. U stvari će se pokazati da je proces potpuno obratan. Tek u svjetlu Isusova uskrsnuća učenici počinju pravo shvaćati što je Isus govorio i činio.
Ipak, unatoč nevjerici ovaj Lukin izvještaj završava sa scenom u kojoj Petar nakon svjedočanstva žena trči na Isusov grob, u kojem nalazi samo povoje, te se vraća kući u čudu. Ova Petrova gesta znači da nevjerovanje apostola svjedočanstvu žena nije znak njihove tvrdokornosti, nego nerazumijevanja koje će se razjasniti u njihovu susretu s Uskrslim Isusom. Kako ćemo kasnije saznati uskrsli Isus ukazao se Petru (Lk 24,34) i iskustvo toga susreta podijeljeno je u zajednici svih Isusovih učenika zajedno sa svjedočanstvom dvojice drugih učenika koji su u Emausu prepoznali isusa po lomljenju kruha.
***
Evanđelist Ivan opisuje jutro Isusova uskrsnuća navodeći Mariju Magdalenu kao prvu osobu koja je vidjela odvaljeni kamen s Isusova groba. Začuđujuće je da se ona u Ivanovu evanđelju nigdje ne spominje sve do 19,25 gdje se poimence nabraja među ženama koje su stajale uz Isusov križ, a sada u izvještaju o njegovu uskrsnuću ima jednu od glavnih uloga. Predstavljena je kao prva navjestiteljica Isusova uskrsnuća koja je javila učenicima što se dogodilo te je u predaji Crkve prozvana apostola apostolorum.
Detaljan opis Isusova ukazanja Mariji Magdaleni ipak imamo u Iv 20,11-18, dok se u odlomku današnjeg evanđelja više pažnje posvećuje apostolu Petru i drugom, ljubljenom Isusovu učeniku kojega predaja Crkve poistovjećuje s apostolom Ivanom i sa samim evanđelistom.
Na Marijinu vijest o praznom grobu Petar i Ivan doslovno trče na grob, te Ivan stiže prvi. No budući da je u grob samo zavirio, a nije u nj prvi ušao, nego je to prepustio Petru, tradicionalna interpretacija u tom detalju vidi prednost Petrova apostolskog autoriteta u odnosu na Ivanov karizmatski zanos. U crkvenoj praksi to se odnosi na evanđeoski legitimitet institucionalne provjere i priznanja različitih duhovnih pokreta koji su u reakcijama često brži od predvodnika institucije kojoj pripadaju.
No s druge strane opis njihova ulaska u Isusov prazan grob završava tako da se naglašava i Petrova i Ivanova podložnost još višem autoritetu, a to je Božja objava izražena u Pismu koje svjedoči kako Isus treba da ustane od mrtvih. Rečenica kako Petar i Ivan u tom smislu još nisu upoznali Pismo, ne govori o njihovu nepoznavanju slova Pisma, nego o potrebi njegova novog čitanja u svjetlu uskrslog Krista.