Ako bismo Isusovo propovijedanje htjeli sažeti u jednu rečenicu , ona bi glasila: „Približilo se Kraljevstvo Božje!“. Navještaj Kraljevstva Božjega glavna je tema Isusova propovijedanje. Ali što je Kraljevstvo Božje? Što znači da se približilo? Kako ga možemo vidjeti, doživjeti, drugima pokazati? Sve su to pitanja za čiji odgovor ni sam Isus kao da ne nalazi prave riječi. Zato on o Kraljestvu Božjem govori u prispodobama. Nije dovoljna jedna prispodoba da bi se opisalo i navijestilo Kraljevstvo Božje. Isus je ispripovijedio puno prispodoba o Kraljevstvu, a u današnjem odlomku iz Evanđelja nalazimo ih čak tri.To su: prispodoba o blagu na njivi, prispodoba o dragocjenom biseru, i prispodoba o mreži.

Te prispodobe povezane su jednoma zajedničkom idejom, a to je razlikovanje između vrijednog i nevrijednog, između dobra i zla.

Prispodobe o blagu na njivi i drgaocjenom biseru veoma su slične. One govore o ljudima koji su u svom životu pronašli nešto što je vrednije od svega drugoga što imaju: Krajlevstvo Božje, najveću vrijednot koju čovjek može pronaći u životu. Kraljevsto Božje otajstven je izraz, ali nije nejasan. Kraljevsvo Božje jest stvarnost u kojoj je na prvom mjestu pravi i jedini Bog. On vlada nad svime. Nijedna mu moć nije ravna. Osobno otkriti Kraljevstvo Božje, znači prepoznati Boga kao onoga kojemu u mom životu pripada prvo mjesto. Jedino tako čovjek može biti sretan.  Sve drugo su lutanja. Netko je definirao idolatriju kao praksu u kojoj čovjek kao najveću vrijednost uzima ono što u sebi nije najveća vrijednost.  Idoli možda nisu uvijek potpuno bezvrijedni, ali su  na pogrešnom mjestu. Kada služimo idolima, mi ih stavljamo na prvo mjesto. Klanjamo im se, a oni to ne zaslužuju.  Zato je klanjanje idolima ponižavajuće. Pred idolom se ponižavamo, a idol ne može uzvisiti ponizne, kao što Bog uzvisuje svoje malene i ponizne. Idolatrija je danas veoma suptilna. Ona redovito sa sebe skida plašt religioznosti, pa kad upadnemo u idolatriju obično  mislimo da smo slobodoumni  i napredni ljudi neopterećeni nikakvim religioznim uvjerenjima.  Tada smatramo idolatrima one  koji vjeruju u Boga i ne uviđamo svoju ograničenost misleći da su naše vrijednosti veće od vrijednosti Kraljevstva Božjeg.

Stoga se trebamo ugledati na čovjeka koji je našao blago na njivi i trgovca koji je našao dragocjeni biser. Oni se obojica prodali sve što su imali i dali to za puno veće blago. U tome su te dvije prispodobe slične. Ali su različite kao što je različit put do najvećega blaga. Za čovjeka koji je našao blago na njivi čini se kao da se to dogodilo iznenada. Ne znamo što je radio na toj njivi. Možda ju je obrađivao kao najamnik, a možda je bio slučajan prolaznik. U svakom slučaju, on nije tražio blago. Ali kad ga je otkrioučiniojepravustvar. Uvidio je da ništa što je dotada imao nije vrijedno poput toga blaga. Stoga je sve uložio u to da oktriveno blago stekne. Ako nam se u životu posreći da nam se Kraljevstvo Božje samo otkrije tj. da prepoznamo Boga na djelu u svom životu nemojmo propustiti priliku da sve što imamo dademo za to neprocjenjivo i jedino pravo blago.

Trgovac je do dragocjenoga bisera došao na drugi način. On nije slučajni pronalazetelj. On je tražio dragocjeni biser. Znao je da postoji biser dragocjeniji od onih koje on već ima. I kad ga je našao, sve je dao za nj. Ova prispodoba ohrabruje sve blagotražitelje života. Trgovac iz prispodobe doima se kao garancija uspjeha svima onima koji neumorno traže ono za čime čeznu.  Stoga se nemojmo obeshrabriti ako biser koji tražimo još nismo našli. Jedna misao Blaise-a Pascala kaže: „Ako me tražiš, to znači da si me već našao“.

Prispodoba o mreži u kojoj ima i dobre i loše ribe govori napokon o svršetku svijeta. Vječna sreća opisana ja kao odijeljenost dobrih od loših riba. U moru i u mreži one dijele isti prostor, ali im konačno sudbina nije ista. Ova prispodoba poziva nas da s ozbiljnošću poslušamo navještaj Kraljevstva. S ozbiljnošću, ali bez straha. Ne trebamo se bojati jer će odvajanje loših od dobrih riba biti pomnjivo. Ribari će nakon ulova mirno sjesti na obalu i sortirati ribe. Nikomu neće biti učinjena nepravda, jer Kraljevstvo Božje jest kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.

Na kraju je Isus pitao svoje učenike jesu li shvatili što im je ispričao. Htio se uvjeriti da su ga razumjeli i stavio im pred oči sliku pismoznanca upućena u Kraljevstvo nebesko. On je kao domaćin koji iz svoje riznice vadi i staro i novo. On ne krije nego  otkriva tajne Pisma, jer se u njemu nalazi riječ koja spašava svakoga čovjeka.

Izvor;

fra Domagoj Runje
www.mir.hr