Isus šalje učenike naviještati radosnu vijest, propovijedati Evanđelje, i tri puta ponavlja: Ne bojte se! Koga ili čega se treba bojati? Neprijatelja evanđelja koji će Isusove učenike progoniti, odvoditi na sudišta i ubiti. Mnogi su tako i završili. Kako su sve to izdržali?

Misna čitanja dvanaeste nedjelje kroz crkvenu godinu

Prvo čitanje: Jr 20,10-13
On izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: „Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.“ Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. „Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!“ Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 69,8-10.14.17.33-35

Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

Drugo čitanje: Rim 5,12-15
S darom nije kao s grijehom.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 10,26-33
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: „Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje uz evanđeoski tekst

12. n. k. g. "A" Strah, …Priznati se Isusovim učenikom (Mt 10, 26-33)

Dvije Isusove poruke prožimaju današnje Evanđelje: 1. "Ne bojte…": 2. "Tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima."

Netko reče da je strah u samoj srži ljudskoga bića. Čini se da čovjek živi u strahu, od rođenja do smrti. Dijete se boji mraka i tame, nepoznata lica, onoga koji viče. Mladi se boje sebe, boje se života… To su nesvjesne bojazni, ali bojazni koje muče; strah koje nazivamo bojažljivošću, sramežljivošću, kompleksom manje vrijednosti… Ponekad je agresivnost, ili bijeg u pojedine poroke, drugo lice straha. I starije izgriza strah, koji često prelazi u tjeskobu… A, tjeskoba je osjećaj. Osjećaj nije stvar ni razuma ni volje, pa se ne može odstraniti ni znanjem ni htjenjem. Nije ni nagon, pa se ne može umrtviti nikakvom askezom.

Tjeskoba se javlja kao osjećaj izručenosti silama koje, osobno, ne možemo kontrolirati (npr. prirodne katastrofe, ratovi…) ili kao strah pred onim što nas čeka sutra. Isus je jednom prozvao te naše egzistencijalne bojazni: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? U što ćemo se odjenuti?

Strah je odraz i posljedica grijeha. Od časa kada je prvi čovjek zgriješio, grijeh se, a s njim i strah, poput zatrovanog oblaka nadvio nad ljudsku sudbinu. Unio je nemir u ljudsko biće, narušio opći sklad suživota… Nadasve, unio je smrt u ljudski život. A smrt, koja je plod grijeha, korijen je svakog čovjekova straha. Baš na to iskustvo i činjenicu straha i bojazni, kojoj je temelj u činjenici grijeha, spušta se kao neko osvježenje i olakšanje Kristova poruka: nemojte se bojati.Objava i navještaj života i poslije tjelesne smrti podloga su Isusova poziva da se ne bojimo. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo; dušu vam ne mogu ubiti…

Isus je pobijedio smrt. Njegova smrt i uskrsnuće kapara su i zalog naše pobjede; izvor naše nade: "Ako je Bog s nama tko će protiv nas?" (Gal 2,20).

Straha se može osloboditi samo onaj tko pobjedi zlo i grijeh, tko zna i vjeruje da posljednju riječ nema smrt nego uskrsnuće i život. Nakon Isusova uskrsnuća prvi učenici su povjerovali, zato su i postali neustrašivi. Zato nam je baciti pogled “preko rijeke”, u budućnost. Nadići prolazne vrednote na kojima često gradimo svoju sigurnost, - one su varljive. Gledajmo prijeko, prema Nebu.

Druga je poruka: priznati se Isusovim. Kod popisa stanovništva mnogi se izjasne kao vjernici, kod nas kao članovi katoličke Crkve. Nameće se pitanje: Je li je priznanje zaista vjeroispovijest?

Što znači priznati se Kristovim? To nije registracija, već život u duhu evanđelja, u zajedništvu katoličke Crkve, kojoj pripadamo. To je svjedočenje vjere životom. Gdje? Najprije u obitelji - u komunikaciji i molitvi… Zatim, na ulici, na radnom mjestu… Ne nametljivim govorom o svojim stavovima već svojim ponašanjem…

Možda se pitamo kako se ponašati kad se u svakodnevnom životu susrećemo s nevjernicima?. --- Zgodna slika iz života sv. Franje. Dođe mu učeni dominikanac i reče kako ima prijatelja koji nije baš vjernik. A SP kaže da takvim treba propovijedati i poticati ih na obraćenje…. Franjo Mu reče: Živi svoju vjeru. Ponašaj se kao pravi vjernik… to je najbolji poticaj na obraćenje

Svi se mi, ponekad, nalazimo u situacijama nijekanja, pa poput sv. Petra, u Pilatovu dvoru, znamo reći: "Ne, ne poznam toga čovjeka" (Iv 18, 17). Tek priznavanje krivnje vodi preko nijekanja do vjere. Na izlasku Petra susreće Isusov pogled: "Tada zaplaka gorko."

Petar je iz nijekanja našao put do priznavanja svojih grijeha, do ispovijedanja vjere i potpunog povjerenja u Isusovu riječ: "Tko god se dakle pred ljudima prizna mojim, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima."