„Evo Čovjeka!“, uzviknuo je Pilat svjetini i glavarima svećeničkim. Pred Pilatom stoji Čovjek i čitavim svojim bićem pita Pilata i nas: „Vjeruješ li ti u Sina Čovječjeg?“ U osudi koju Pilat izriče nad Isusom ostvaruju se riječi Pisma: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!“ (Iv 9, 39). Pilat ne prepoznaje Isusa. Njegov ga narod ne prepoznaje. Čovječanstvo svih vremena uvijek stoji na razmeđini, razapeto između istine i laži, prihvaćanja i odbijanja, vjere i nevjere, ljubavi i mržnje. Evo čovjeka. Isus je potpuno ostvareni čovjek. Njegova način postojanja kao čovjek, objavljuje tko je Bog i da je on Bog. Isus je netko tko ljubi do krajnjih granica. Evo čovjeka, evo Boga. Evo istinskog Čovjek, istinskog Boga. U Isus tjelesno prebiva sva punina božanstva, puninu ljubavi, jer je njegovo čovještvo konačno pokazivanje Boga, slobode ljubavi koja na sebe prima svako nasilje i svaku smrt.

Naša vjera stoji ili pada uvijek kada je u pitanju konkretan čovjek. Čovjek sa svom svojom bijedom i ljepotom, zdravljem i bolešću, bogatstvom i siromaštvom, mudrošću i ludošću. Mi smo ljudi „političari“ zbog načina na koji organiziramo svoj život s drugima. O tome ovisi naše ostvarenje illi naš promašaj. Politika je umijeće davanja tijela onim vrednotama koje postavljamo kao cilj svojega postojanja. Naše politično organiziranje života ne smije postati svrhom samom sebi, jer će postati čisto izvršavanje gospodarenja nad drugima. Tada će idol zauzeti mjesto Boga. Moć postaje jedincata religija, totalitarizam koji ima slobodnu ruku uništiti sve i svih. I mi smo kršćani dopustili takvu moć koja nas čvrsto saginje prema zemlji iako smo stvoreni za uspravni živit, život na nogama. Imaju li naše vrednote koje živimo religiozno obilježje? Vode li nas naši ciljevi tamo gdje je Isus? Jesmo li kadri na licima braće i sestra, na licu čovjeka današnjice, prepoznati lice Sina Čovječjega? Možemo li za sebe reći „evo čovjeka“. Za mnoge liječnike, medicinsko osoblje, volotere, možemo reći „evo čovjeka“ jer se daruju drugima. Ni mi ne smijemo ostati slijepci. Povratimo u svoj život pogled vjere. Samo pogledom vjere možemo u Isusu vidjeti Lice Boga, od kojega imamo život i u kojem ponovno pronalizmo same sebe i u drugima možemo vidjeti Isusa i prihvatiti ih kao braću i sestre za koje se isplati živjeti i žrtvovati.