Jesmo li još sposobni za začuđenost? Začudenost i divljenje istodobno. Ima li u nama još čistoće srca djetinjeg doba? Jednostavno buđenje svakog jutra može biti veliko iznenađenje. Kada se mi ljudi ujutro probudimo i vidimo da nam je Bog ponovno dao dušu koja je postala novo stvorenje, tada mi ljudi postajemo pjevači i hvalimo Boga.
Svako jutro je čudo. Znakovito je da se tradicija veoma često utječe slici izlazećeg sunca svaki put kada govori o uskrsnuću. Poredba ima svoju znakovitost. Nije jednostavno riječ o slici. U prirodi ponovno odzvanja jezik u kojem Bog izriče svoje srce, u čemu neočekivano otkrivamo veliko otajstvo. Naš život treba biti pozoran i detaljno opažati najprirodnije procese koji u sebi nose poruku i nanovo nas šalju na divno obasjavanje s kojim Bog objavljuje samoga sebe. Mi smo ljudi dio same prirode. I mi se rađamo, cvjetamo i venemo. „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; jedva ga totakne vjetar, i već ga nema“ (Ps 103, 15-16). Ali i u ovom, takozvanom prirodnom procesu, ima čuda. Da neka rana zaraste; da nam nakon dugih dana napokon padne temperatura; da netko tko je bio oduzet ponovno može hodati, čitati i govoriti. Sve je to za nas čudo. Naši stariji koji su zadovoljni i koji oko sebe šire radost kao svjetlo dana, unatoč njihovim većim ili manjim bolestima, oni su nešto jedincatoga, lijep dar, nešto što možemo gledati s velikim uzbuđenjem. Ipak ostajemo iznenađeni kako nam Božja milost bježi i kako je još uvijek nešto besplatno moguće pod suncem.
U ovom svijetu postoje i vlastiti oblici smrti i života. Mi možemo nekoga zauvijek ušutkati kao i zaboraviti ga kao da je već mrtav. Kada ne pružamo ruku, možemo uništiti, upropastiti, mučiti one oko sebe. To je nevjerojatna istina na svim razinama. Mržnje, podjele, otuđenja, marginalizacije. Ako promatramo povijest primjene torture (koja je i danas prisutna u više od 90 zemalja) trebamo se uvjeriti da ne postoje granice nasilja s kojima mi napadamo jedni druge. Sijemo smrt a ne život. Događaj uskrsnuća nije nas dotakao, nije nas obratio, iako nam je dostupan. Bog nas čeka da iziđemo iz smrti u život, da se svaki dan divimo životu koji nam je darovan.