Sve je sakrament, jer sakrament nije drugo doli oblik u kojem se Bog i mi ljudi susrećemo. Štoviše, i „ništa“ je moguće za taj otajstveni susret. Prisjetimo se Vazmene noći. Đakon, u noći Pashe, pjeva hlaspjev uskrsnoj svijeći: „Ovo je sveta noć koja vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima“. Ova noć je sakrament. Ako slijedimo svoje disanje u tišini, uočit ćemo da je prijelaz iz izdaha u udah nešto što nam je darovano.

Zaustavljajući se na tom daru, stići ćemo do sakramentalnog trenutka vlastitog postojanja: sve je milost, božanski dar. Ako s pozornošću i začuđenošću mičemo svoj mali prst i zamislimo kako je moguće slobodno živjeti, dotičemo korijen sakramentalnog života. Ta nam je sloboda obilno darovana i Duh Božji prebiva unutar našega dara. Sakramenti su oblici koji djeluju preobražavajuće. Preobraženje je proces. Svrha našega života je sudjelovanje u slobodi Sina, igrati plešući u slavi sinova Božjih. Katolička Crkva, od srednjega vijeka, govori o sedam svetih sakramenta. Broj sedam priziva puninu. Riječ je o sedam različitih oblika koji prate nas ljude od našega rođenja do vrata smrti. Nisu svi sakramenti na istoj razini, ali svi imaju istu strukturu i svaki od njih ima svoju znakovitost i vrijednost za naš vjernički život. Uočimo da se u svim priručnicima i katekizmima na prvo mjesto ili ono središnje, smješta sakrament u pravom smislu riječi: Euharistija. Sveti Augustin je u početku poznavao samo dva sakramenta: krštenje i euharistiju. Na temelju ta dva sakramenta kršćanski je život poiman kao jedincati veliki sakrament. Mi, uranjajući se u pashalnoga Krista, posredstvom krštenja, živimo u Njemu i taj se naš život obnavlja u svakoj euharistiji. Čitavo naše postojanje treba postati veliko zahvaljivanje: euharistija. Svi mi krštenici trebamo postati „euharistijski ljudi“. To je zadnja svrha stvorenja i povijesti spasenja. Pozvani smo biti euharistični. Neprestano zahvaljivati. Naša je zadaća biti sakrament u čitavom svom postajnju: „I sve što god riječju i djelom činimo, sve činimo u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po Njemu“ (Kol 3,17). Doista postoji sam jedan iskonski sakrament a to je Riječ koja je postala tijelo, Isus Krist. Crkva, Njegovo Tijelo, neposredno ima udjela u to prvotnom sakramentu. Blaženi mi kojima je dano da živimo svjesni da je sve zgodna prigoda za susret s Bogom, da za nas sve može postati mogući sakrament.