Ime Isus direktno nas upućuje na stvarnu osobu, koja se pojavila na sceni naše ljudske povijesti. Njegovo ime znači „spasenje“ ili „Gospodin spašava“. U njegovu imenu nalazimo spasenje. To su navijestili njegovi sljedbenici, prenoseći njegov nauk. Nitko nikada nije vidio Boga. „Reci mi svoje ime“, pita Jakov (Post 32,20). „Pokaži mi svoju slavu“, traži Mojsije (Izl 33,18). „Pokaži mi svoje lice“, molba je mnogih psalama. Vidjeti Božje lice je spasenje za nas ljude, jer pronalazimo svoje iskonsko lice. Izreći Božje ime je ponovno pronalaženje Imena koje sadrži svako drugo ime.
To je pronalaženje onoga Ti, koji čini da postoji svaki ja. Želja je svih religija dati lice i ime Bogu. Mi možemo imenovati Boga, jer je začet u tijelu i darovan nama. Ono što je najveća želja nas ljudi, sada pronalazi svoje zadovoljenje. Koje iznenađenje dati ime onome koji daje ime svima i svemu. Zvati po imenu neku osobu znači da ona za nas postoji i mi za nju. Božje ime za nas ljude ne može biti drugo doli Isus. Onaj Bog kojeg smo se plašili, jer je svet, može biti zazivan u svakom mjestu izgubljenosti i razočaranja, jer je Spasitelj. Nije nam potrebno biti pravednima ili svetima, jer nijedan čovjek nije pravedan pred Bogom. Veoma je zanimljivo primjetiti da, u Evanđeljima, jedini koji zazivaju Isusa po imenu, osim demona, su gubavci, slijepci i raspeti razbojnik. Bog je za nas izgubljene i udaljene od njega, jer se zove Isus, Bog s nama i Spasitelj. Mi ga katkada zazivamo kao svoga Otkupitelja i Spasitelja. U kršćanskoj tradiciji vjere postoji običaj zazivanja Isusova imena u različitim oblicima za svaku prigodi. Prakticiranje je nazvano „Isusova molitva“. Početak joj nalazimo u XII. stoljeću na istoku, a nedugo zatim i na zapadu. Isus je netko tko ozdravlja. Tko zaziva njegovo ime, postiže ozdravljenje. „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!“ Svaku sastvanicu ove molitve, možemo pronaći u euharistijskim molitvama. Izvorni model ove molitve ponuđen nam je u molitvi carinika u hramu, kako nam pripovijeda Isus u svojoj prispodobi: „Gospodine, smiluj se meni grešniku!“ Prisjetimo se dobrog razbojnika koji se zadovoljava zazivanjem imena Isusova: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!“ Moljenje ove molitve djeluje preobražavajuće jer ga priznajemo svojim Spasiteljem i oslobađamo se svoga nepodnošljivog tereta grijeha. Očekujmo i ponavljajmo, u jednom ili drugom obliku, prvotni poklik srca: „Dođi, Gospodine Isuse“. On dolazi zasigurno. On dolazi sada. Prepustimo se iznenađenju.
Slika: Leonardo da Vinci, Salvator Mundi (Spasitelj svijeta)