Činimo malo, ali činimo to nepodijeljena srca. Ne činimo ništa, ako nismo pozorni. Činimo stvari s pozornošću. Bolje nam je pričekati koji trenutak, prije nego što nešto učinimo na nehajan način. Odgodimo posao, susret, razgovor, ako ne idemo tome čitavim bićem. Je li još uvijek molimo, ako molimo rastresena srca? Pozornost je prvi uvjet za svaku životnu molitvu. Molitva ne može biti djelotvorna bez pozornosti. Pozornost je ulaznica za molitvu. Doista trebamo uzeti u promatranje ovu povezanost između molitve i pozornosti. Pozornost, u svojem najuzvišenijem stupnju, jednaka je molitvi.

Pretpostavlja vjeru i ljubav. Pozornost, apsolutno čista, je molitva. Je li moguće moliti bez rastresenosti? Molitva bez rastresenosti je nešto čemu trebamo težiti. Samo je nekima dano da to ostvare u potpunosti. Papa Ivan XXIII. zamijećuje u svojem Dnevniku kako je bio podložan rastresenosti za vrijeme šutljive jutarnje molitve. Savjet koji nam daje u ovom slučaju je: „Vrati se na početak, dušo moja, i čini to s velikom nježnošću!“ Pozornost u šutnji je nerijetko naporna pobjeda nad raznim napastima koje nas slijeću. U mislima su nam mnogi poslovi. Rastresaju nas brige za članove obitelji. Imamo problema s kolegama na poslu. Unutarnje ponavljanje neke mantre ili neke zagovorne riječi, pomaže nam povratiti pozornost iz neke razočarajuće situacije na snažnu jednostavnost. Pozornost ostaje abeceda bilo kojeg oblika kojem se želimo posvetiti sa zalaganjem. Tvrda je zadaća zauzeti pravo držanje, bez uzaludnog gubljenja enegrije ili otklanjanja mnogostrukih stvari idodobno. Pozornost je na polju prirode ono što je vodstvo Duha Svetoga na planu nadnaravi. Veza između ta dva reda sastoji se u tome da van stanja pozornosti mi smo apsolutno neprobojni i zatvoreni djelovanju Duha Svetoga. Isus, na pitanje farizeja o dolasku Kraljevstva Božjeg, odgovara: „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati 'Evo ga ovdje! ili Eno ga ondje. Ta evo, kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17,20-21). Pozornost bi mogla nastaviti upirati pogled na pojavnost, na ono što je vidljivo, ali je očito da savršena pozornost treba gledati samu sebe i prema unutra, a ne prema vani. U svjetlu same pozornosti postoji svjetlo koje sjaji. Samo obraćena srca vide kraljevstvo Božje u sebi. Posvetimo se pažljivom promatranju. Osjetimo izbijanje izvora, unutarnjih poticaja. Uhvatimo dar života unutar našega disanja. Božansko nam je darovao na veoma direktan način. Naše prianjanje je neuvjetno. Mi vjerujemo ako smo pozorni.