Divljenje možemo uočiti na početku svakog filozofskog, psihološkog i duhovnog života. U početnoj fazi divljenja uočavamo kako se vrata otvaraju. Stvarnost, koja nam stoji nasuprot, življeni život koji nam se događa, počima pokazivati duboku neočekivanost. U divljenju se događa i ono što jest kao i ono što nam obično izmiče. Potpuno prihvaćamo stvarnost koja nas okružuje i istodobno otkivamo kako nam ona izmiče. Nadilazi nas. Pogađa nas. Svaki put postiji nešto više i različito od onoga početnoga pogleda ili onoga što smo mogli posumnjati. Doista smo blaženi ako smo sposobni za začuđenost. Življeni život podudara se s izvornim iskustvom. Prakticirati divljenje kao neprestano temeljno ponašanje vodi nas istinskom umijeću. Samo ako smo budni, uhvatiti ćemo svaki put različitost i nove vidove neke ikone, kitice cvijeća, krajolika, mora. Gledajući neki slap s Hegelom ćemo ispovjediti: „Svaki put je isti i svaki put različit! Takav je i Duh!“ Divljenje je događaj duha unutar Duha.

Začuđenost, svjesno življena, pretpostavlja sposobnost šutnje, stvaranje odmaka, utvrđenih navika, uporabu i ponašanje pretraživanja. Kultura šutnje ne malo potpomaže sposobnost divljenja. U njoj možemo otkriti novost i neočekivano u onome što je općenito i uobičajeno. Događaj divljenja je veoma važan na najvišoj razini duhovnoga traženja. U svakoj duhovnoj aktivnosti, u molitvi i u meditaciji, redovito se trebao vraćati divljenju, jer bez divljena nema meditacije. Riječi i slike su posve nedovoljne u izricanju onoga što prolazi našom dušom u trenutku divljenja. Narod zna ponekad reći: „Prijeđi iz jedne u drugu začuđenost, ako ti se dogodi nešto nečuveno ili nešto veoma složeno!“ Izričaj je ovdje još sretniji. Ono što je izvanredno lijepo nadvisuje potpuno naše sposobnosti: inteligenciju, sjećanje ili volju, jer se nalazimo u beskrajnom procesu u kojem ono malo što uhvatimo, trebamo ponovno napustiti. Mi doista upadamo iz divljenja u divljenje. U začuđenost bez kraja, koja uzaludno pokušava odgovoriti na neki način na prvi neiscrpni Život. Ta besplodnost je čista radost. Radost u Božjim stvorenjima, divljenje nad djelom njegovih ruku. Koliko god bio ograničen naš duh, u stanju smo shvatiti tu beskonačnost i objaviti drugima divotu njegovih djela. Najsavršeniji odgovor koji mi ljudi možemo dati Bogu jest diviti se njegovoj dobroti. Slaveći Božju dobrotu mi ljudi smo sasvim slobodni. Potpuno ostvarujemo sebe.