Slavimo svetkovinu dvojice apostolskih prvaka: Petra i Pavla. Sjećamo se njihove mučeničke smrti. U prvom progonstvu kršćana, za Nerona, ubijeni su u carskom Rimu, zato jer su vjerovali u Isusa Krista. Petar je razapet na vatikanskom brežuljku, 64. g.. Tri godine poslije, na Ostijskoj cesti, Pavlu su odsjekli glavu. Umrli su mučenički, ali mrtvi nisu. Dok njihove duše žive u zajedništvu s Bogom, Petar je među nama u osobi svojih nasljednika - Papa. Pavao nam i dalje govori, krijepi nas riječju koja je zapisana u četrnaest njegovih pisama - poslanica.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Dj 12, 1-11
Sad uistinu znam da me Gospodin izbavio iz Herodove ruke.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri četverostraže vojničke, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: „Ustaj brzo!“ I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: „Opaši se i priveži obuću!“ On učini tako. Onda će mu anđeo: „Zaogrni se i hajde za mnom!“ Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: „Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.“
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 34, 2-9

Anđeo Gospodnji izbavlja štovatelje Božje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Drugo čitanje: 2Tim 4, 6-8.17-18
Čeka me vijenac pravednosti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 16, 13-19
Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Oni rekoše: „Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.“ Kaže im: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Nato Isus reče njemu: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje svetkovinu sv. Petra i Pavla

TKO JE ISUS ZA NAS (Mt 16,13-19)

„Onaj koji jest“ ponizno pita učenike: „Tko sam ja?“ da ih uvede u svoje otajstvo. Nije u krizi Njegov identitet. U pitanju je identitet učenika i nas. Isus upućuje svoje pitanje drhtećim iščekivanjem. Želi biti prepoznat. Biti prepoznat temeljna je želja ljubavi koja se objavljuje. Kako nam je drago kada netko prepozna našu ljubav. Prepoznati Isusa kao Krista i Sina Božjega, središte je naše vjere.

Isus je taj koji nas ispituje. Osobni odgovor na to pitanje rađa nas kao učenike. Vjera započinje tamo gdje mi prestajemo stavljati u pitanje Gospodina i prihvaćamo da On nas stavi u pitanje. Nije problem pitati se o Bogu ili ispitivati Ga, nego prepustiti se Njegovu ispitivanju. Svako pitanje sadrži Njegov odgovor. Na svako naše pitanje o Njemu odgovara naš odgovor o Njemu, što ga zapravo svodi na mjeru naših pitanja. Njegovo pitanje nama otvara nas međutim Njegovu misteriju. Vjera je odgovornost, sposobnost, vještina odgovora Gospodinu koji nas ispituje.

Istina, On jest i ostaje za nas uvijek misterij, na koji nemamo ni odgovora ni slike. Jedini smo odgovor mi sami koji postajemo na Njegovu sliku. Prepustiti se Njegovu ispitivanju, poput Petra i Pavla, i odgovoriti Mu po Duhu, umijeće je i avantura da se rodimo kao ljudi. Bog je vječno pitanje. Mi smo ljudi jedini odgovor na Njegovo pitanje. Možemo biti odgovor ako slušamo Njegovu riječ i utjelovimo je u vlastiti život. I Petar i Pavao su rođeni kao novi ljudi iz odgovora Božjoj riječi. Novi ljudi su dionici Božjih tajni.

Slaviti blagdan tih svetih apostola znači sjećati se dvojice ljudi i dvojice apostola tako različitih koji su sposobni stići do otvorenoga sukoba i do najiskrenijeg poštivanja u potpunoj različitosti. Slaviti njih dvojicu znači slaviti Božju snagu koja je sposobna, ovdje na zemlji, osloboditi nas od otpora evanđelju, od naše ljudske logike, sve do promjene poziva. I Petar i Pavao su uistinu iskusili što znači biti slobodan od straha. Što znači biti oslobođen od shvaćanja unaprijed. Što znači biti oslobođen od predrasuda. Što znači biti oslobođen vlastitoga puta i biti raspoloživ Božjim naumima. Oni su prepoznali da Gospodin vodi njihov život.

Njihova unutarnja preobrazba nije se dogodila po tijelu i krvi, nego po objavi. Bog je radio na njihovoj duši. Božja ih je riječ duboko promijenila. U njima vjera postoji, djeluje, stvara povijest, preobražava osobnost. Oni su shvatili da je bit vjere poznavati i ljubiti osobu Isusa Krista. Shvatili su da vjerovati Isusovoj poruci nije poštivanje ili prihvaćanje Njegove nauke, nego poznavanje i ljubljenje Njega kao Sina Božjega koje je postao naš brat da nam daruje sami svoj odnos s Ocem.

Petar i Pavao postaju svjedoci Isusova otajstva. Postati svjedok znači postati svjestan koga se svjedoči. Oni, idući po svijetu, nisu nosili fotografije Uskrsloga ili križ oko vrata, nego navještaj osobnoga iskustva Boga. Zato su i uspjeli prenijeti vjeru mnogim osobama. Samo osobe mogu prenijeti vjeru drugim osobama. I mi smo na to pozvani. (fač)

Razmišljanje uz evanđeoski tekst

Izgubiti i naći život, 13. nedjelja kroz godinu A (Mt 10, 37-42)

 Sunce ne može ne grijati. Ono grije i onda kad njegove zrake zbog položaja zemlje ili gustih oblaka do nas ne dopiru. Mi se možemo sakriti od njegovih zraka, ali ono i dalje ižarava svjetlo i toplinu. To je njegova narav.

 Čovjeku je život darovan. I onda kad ga netko prisvoji kao vlasništvo ili ga skriva, život u sebi ostaje dar.

 Od dara je nerazdvojivo darivanje. Na istinsko darivanje potiče ljubav. Istinska ljubav darujući se ništa ne gubi. Naprotiv, ona raste. Uvećava se. Isus je rekao da je došao kako bismo imali život, kako bismo ga imali u punini, u najvećoj mjeri. Život je dar. Darivanjem život raste do punine dara. Zato nećemo pogriješiti ako u Isusovim riječima: «tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga», riječ «izgubi» zamijenimo s riječju «daruje». Istinitost tih riječi potvrđuje nam i naše životno iskustvo. Kad se rodi dijete, roditelji ne razlikuju svoj život od života djeteta. Naprotiv, za dijete su spremni u potpunosti dati život. Dijete obogaćuje njihov život. Zamislimo samo koliko li se može obogatiti život koji se daruje Životvorcu. U onoj mjeri u kojoj smo svoj život izručili u Božje ruke, u toj mjeri se on uvećava. Uvećava se sve do punine života o kojoj govori Isus.

 Puno je primjera u životu u kojima se pokazuje da je gubitak zapravo dobitak. Potvrđuju se Isusove riječi: «Blaženije je davati nego primati». U tom smislu Isus govori o «gubljenju» života. Govori o darivanju kojim se dar uvećava. Gubljenje života u Isusovim riječima nije nerazborito izlaganje smrti ili smrtnoj opasnosti. Isusove riječi potvrđuje i Isusov odnos prema životu. Isus je čuvao svoj život od pogibli. Sklonio se je kad je ubijen Ivan Krstitelj. U nekoliko navrata kad su tražili da ga ubiju, on se sklanjao. Nije se izlagao smrti. Ali kad je došao do «punine svoga života» ili svoga poslanja, rekao je: «Oče, došao je čas». To je bila točka na kojoj je bio spreman u potpunosti dati se Ocu.

 Samo iz povjerenja u Isusovu želju da imamo život, da ga imamo u punini, možemo razumjeti istinu da gubitak života može postati dobitak. Tek tada možemo shvatiti Isusa koji ljubav prema Bogu pretpostavlja ljubavi oca i majke, muža i žene, djece i roditelja. Tek tada možemo shvatiti da nas svakodnevno nošenje životnoga križa vodi putem života a ne smrti. Tek tada i tako možemo shvatiti da sve ono što smo učinili za druge činimo za Boga a time i za sebe jer nam život raste u puninu života – uvećava se darivanjem.

Isus nas oslobađa i želi osloboditi svih oblika robovanja. No, tek u onoj mjeri u kojoj smo slobodni od sebe, možemo biti u službi slobode drugima. Ako se grčevito borimo samo za svoj život, ako ga želimo sačuvati neprobojnim zidinama, on će se sam od sebe postupno urušavati. Sv. Pavao je to izrekao ovako: «smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!».

Kad nas Isus poziva da budemo savršeni kao što je savršen naš Otac Nebeski, poziva na darivanje kakvim se Bog daruje nama. Podsjeća nas da je naš život dar. Da je narav i smisao našega života darivanje. Blaženije je davati nego primati! (fbv)