Čovječanstvo se nalazi pred izborom. Teren ekonomske i kulturne globalizacije čini se da je moguće još uvijek kontrolirati, usprkos njezinoj velikoj brzini. Nije mali broj onih koji su već počeli sumnjati da je to moguće. Sredstva s kojima globalizacija napreduje, čine se kao neman koja više ne odgovara na zapovijedi onih koji su je projektirali i ona slijedi vlastitu trku. Samo strašna katastrofa mogla bi učiniti nešto dobroga. Nije li to katastrofa virus covid 19 koji nas je pogodio ovih mjeseci, djelo prirode koja nikada ne oprašta? Ili je korona virus Božja opomena da se više ovako ne možemo ponašati jedni prema drugima?

Razboriti ljudi, s istoka i zapada, sjevera i juga, sa svim svojim vapajima o pomanjkanju ljudskosti, jesu li sposobni utjecati na neki način na slijepu trku tehničkoga i ekonomskog čovjeka i usmjeriti ga ponovno prema istinskoj ljudskosti? Trenutna povijest ne daja nam nikakvo jamstvo. Najbolja datost koju trebamo učiniti jest sjećati se jedni drugih i da da ukupnost čovječanstva živimo na opasan način i trebamo se okrenuti i pokušati druge putove, ploveći protiv trenutne struje. Neprekidna veza malenih gesta na području solidarnosti, između istoka i zapada, sjevera i juga, dio su proročkog djelovanja našega vremena kao predznaci nade. „Napredak je novo ime za mir“, piše papa Pavao VI. u svojoj enciklici Populorum progressio. Ali koliko poteškoća u dosljednosti toj papinoj poruci. Ni slogan koji je nastao „podijeliti s drugima“, nije bio djelotvoran, ostao je samo slogan, jer bogate države sjevernog pola nisu spremne pomoći siromašnim zemljama ni u malim postotcima. Do koje točke seže naša solidarnost? Životnost našeg planeta je zajamčena samo ako nitko nije isključen. Novo čovječanstvo ima budućnodt ako svoju pozornost usmjerimo prema onima koji nemaju ugleda: djeca s posebnim potrebama, neizlječivi bolesnici, djeca s ulica velikih gradova, odbačeni zbog rase, stanja, spola, staleža, boje kože ili medicinskih dijagnoga,... Na našu sreću u svijetu postoje religiozne zajednice koje su posvećene baš onima koji su isključeni iz društva tehničke i ekonomske produktivnosti. Jedna od tih zajednica je zajednica Majke Terezije. Upečatljiva je njihova raširenost po svem svijetu. Stižu posvuda. Nijedan politički sustav ne odoljeva njihovom prodiranju. Sveopća solidarnost sa siromašnima i isključenima, je povijesni poticaj. U nekom proročkom viđenju čini se da ne postoji drugi put: ili smo dio rješenja ili smo dionici problema. Blaženi mi ako pokrećemo svoj odlučujući korak prema rješenju: učiniti svijet ljudskijim u solidarnosti.