Postoji samo jedno dobro na svijetu, naime ljubav. Ona ima ponekad i druga imena. Ponekad ljubav nazivamo sreća, sloboda, mir, radost, dobrota, pravednost, suosjećanje, prihvaćanje, oproštenje... Ali etiketa nije toliko važna. Važno je da smo obavijeni ljubavlju.

Postoji samo jedno zlo na svijetu, naime strah. Strah nas upućuje na stvarne opasnosti i u nama pokreće snage koje nas štite od opasnosti. I strah nas uvijek iznova poziva da prihvatimo vlastita oganičenja. Uz osobne strahove, posebno strah od bolesti i smrti, obuzima nas i strah za budućnost našega svijeta, strah od rata i terora. Svi su ti strahovi opravdani, ali nas nikada ne smije pokretati strah. Neki strahovi u nama izazivaju blokiranost, oduzetost. Svakako ne postoji na svijetu ni jedno jedino zlo koje se ne bismo moglo svesti na strah; ni jedno jedino. I strah ima mnogo lica: ljutnja, srdžba, bijes, zavist, žalost, prkos, zatvorenost, gomilanje bogatstva, ... Ali konačno postoje samo dvije stvari: Ljubav i strah. Uvijek samo robovi onoga čega nismo svjesni. Od onoga čega smo svjesni, od toga smo slobodni. Ono još postoji, ali nas ne pogađa, ne kontrolira nas, ne zarobljuje nas. U tome je razlika.

Vjerojatno nam sada koješta zadaje brige. Promotrimo to u svjetlu ovog teksta.

Sveto pismo tristašezdesetpet puta nam ponavlja: „Ne bojte se!“. Novi zavjet nas na mnogo mjesta poziva da ne dopustimo strahovima i brigama da nas zahvate, nego da ih jednim zamahom prebacimo na Gospodina. Jer Bog se brine za nas (usp. 1 Pt 5,7). Sam Isus se ne umara opominjući nas: „ne bojte se! Ne budite tjeskobno zabrinuti!“ (Mt 10,28; Mt 6,31).

Ovo je najvažnije: Isus se ne da zastrašiti strahom... Svemoć straha ima svoj kraj ako se nad ljudskim činom iz vida ne izgubi Bog. Prisila na zlo Isusovo je iskustvo, ali te prisile nema ako umjesto na ljude, gledamo na Boga i ne dopustimo da vrijedi ikoji drugi razlog osim ono što je pred Bogom istinito i ispravno. „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu... Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah“ (1 Iv 4,16b-18).

Mi ne možemo spriječiti da se u nama pojave strahovi i brige. Za to je važno pokušati opažati određuje li me strah ili ljubav. Mi možemo spriječiti da nas sasvim zaokupe i zagospodare našim mišljenjem, govorenjem i činjenjem. „Savršena ljubav izgoni strah“. Tako je bilo u Isusa. I on se plašio trpljenja, ali nije dopustio da njime zagospodari strah nego ljubav, Očeva volja. Za to je potrebna odvažnost. Samo je jedno važno, jesmo li kukavice ili smo hrabri. Uvijek biti ondje gdje nas Bog želi imati, i Njemu u svemu vjerovati. Nema drugoga spasonosnoga sredstva protiv straha nego se predati Njegovoj volji.

Zato, kad god osjetimo strah, stavimo ga u Božje ruke, prepustimo se Njegovoj ljubavi u nadi da će On sve okrenuti na dobro.