Odvojiti se, odreći se, i nadasve odreći se samih sebe, glagoli su koji danas ne susreću veliku naklonost. Zvuče sa sumnjom i ne bez razloga. Lako nas mogu uvući u ne cjeloviti i ne zreli život, razvijajući negativno držanje koje je u stanju izazvati štetu izvoru postojanja.
S druga pak strane, istotako je istinito da ne možemo zamisliti duhovno dostajan život bez odvajnja, bez odricanja, bez poslušnosti evanđeoskoj riječi da se „trebamo odreći samih sebe i uzeti svoj križ“ (Mk 8,34). Zabrane su temeljni dio naše životne strukture. Već na prvim stranicama Svetog pisma čitamo: „Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla dobra i zla da nisi jeo!“ (post 2, 16). Ta zabrana označuje temeljnu našu strukturu. Ne uništiti sve. Ne podleći prekomjernoj proždljivosti. Nije nam sve dopušteno.To je prvi istinski korak prema postojanju kojeg smo dostoji.
Drugi korak je onaj koji nas vodi odricanju od onoga što možemo zahtijevati s određenim pravom. Nužno nam je zadovoljiti se onim manje. Osjećati se zadovoljnima s dovoljnim. Štoviše, potrebno nam je uzeti odmak od kruha svakodnevnoga i postiti. Različiti su poticaji koji nam u tome mogu pomoći. Odricanjem možemo više podijeliti s drugima koji su u potrebi. Odmak može biti vježba naše unutarnje slobode. Neka večer bez televizije. Nedjelja bez računala ili mobitela. Ići pješice umjesto automobilom po kruh. Ne piti na duže vrijeme alkoholna pića. Provesti neko vrijeme ili neki dan bez rasprave s drugima. Slobodno možemo reći da nam od toga ništa nije nužno za svekodnevni život. Odricanjem od tih stvari, otrkivamo tajne izvore naše rastuće slobode.
Treći korak u odmaku je samo udaljanje od odmaka. Krepost nema više znanja od naše pripadnosti. Previše svjesni odmak može nam donijeti neki novi oblik navezanosti. Možemo postati ovisni o odricanju. Odmak nam se može ismijavati zbog našeg opsluživanja i uzvišenih oblika odvajanja. Prekinimo svoj post i gostimo se s neočekivanim gostom.
Maleni oblici odricanja, izvršeni svakodnevno, stvaraju u nama slobodu koja je sposobna pripremiti naše srce za dan velikog rastanka. Ako ne znamo reći ne, postajemo stranci u vlastitoj kući, apsolutni navezanici na igračke izopačenog djeteta. Ako znamo reći ne, postajemo slobodni i odgovorni ljudi. Bit ćemo blagoslovljeni ljudi po Božjoj volji.