Braćo i sestre!

I. Vaš dolazak u Zagreb ostao bi nepotpun bez molitve; ostao bi okrnjena smisla i upitnih motiva da u svome djelovanju nemate pogled usmjeren prema barjaku s Gospinim likom.
Sinjska alka može se pokušati svesti samo na igru, na zabavu kakve se danas proizvode iz dana u dan, u sve čudnijim i izazovnijim oblicima. No, Sinjska alka više je od igre kako ju danas poimamo. Ona pripada kulturi, ona je društveni obred koji u sebi uspijeva spojiti puno životnih sastavnica, jer nije okamenjena prošlost, niti je sadašnjost bez memorije, niti je isprazni govor o budućemu, zatvorenost bez nade kakva se danas nadvila nad čovječanstvo.

I baš zato što je više od zabave; baš zato, jer u sebi čuva smisao koji nadilazi jedan naraštaj i prohtjeve pojedinaca, ona ima vrijednost koju narod pohranjuje u svoju riznicu, otvarajući tu škrinju svaki put kada prolazi kroz kušnje svojih zabluda.

To je razlog zašto su Sinjskom alkom željele gospodariti ideologije, pripitomiti ju političke opcije, prilagoditi svjetonazori, preoblikovati kulturalni pomaci, sa svojim interesima uskladiti silnici. To se događa u svakome vremenu, od blažih oblika do grubih dokidanja nutarnjega smisla. A nutarnji smisao je duboko vjernički.

II. O Sinjskoj se alci može govoriti kao o natjecanju, a znamo da je više od natjecanja; može se govoriti kao o folkloru, a znamo da je više od folklora; kao o turističkoj atrakciji, ali je više od turizma…

Sinjska alka može djelovati poput predivne glazbene partiture, poput nota ispisanih na papiru, ali bez instrumenata, bez zvuka, bez glasa, ako joj se oduzme njezino srce, a to je Sinjska Gospa. I najljepše odore, i topot konja, i zvuk udarca koplja u alku, i mačkule i trube, i kopljanici i momci, ostaju u tami, bez titraja radosti, bez daha slobode i ushita sreće, ako nju, Blaženu Djevicu i molitvu Njoj zaboravimo.

Ako je pak ona u središtu, ako pogled s trkališta ne previdi kapelicu iznad Sinja i ako su alkari u srce pohranili Čudotvorni lik Majke, tada se odjednom uzdiže ljepota one nesebičnosti koja je pobijedila strah i nasilje; ono pouzdanje u kojemu je brat nosio brata, otac i majka tješili djecu, jedni drugima trčali u pomoć i znali da Bog svojih ne ostavlja. Tada su pred nama istrošene ruke starica koje su vezle odore izgovarajući molitve; tada se osjeća dah domova koji su u siromaštvu znali od čega preživjeti; tada se vidi vrijednost obitelji; tada se dodiruje hrabrost koja nema izvor u ljudskoj snazi, nego je produžetak one ljubavi kakva je hrvatski narod podizala iz najtežih nevolja.

I danas je u mnogočemu tako. Sinjska alka okuplja ljude; vraća ih na bitno, zbližava i pokazuje snagu zajedništva. Ali ona, Majka nebeska, ne smije biti zaboravljena. Ne smije prevladati ljudska samodopadnost, sebičnost i oholost. To su tri odlike koje su suprotne Marijinu stavu; to su obilježja koja vode u gubitništvo, a ne u pobjedu.