Slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. S ovom nedjeljom završava crkvena godina. I danas ćemo u Vjerovanju moliti: „I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“
Krist će na kraju doći kao sudac i zauvijek odijeliti dobro od zla, istinu od laži. A sve do te konačne razdiobe u svijetu se vodi borba između dobra i zla, istine i laži. Laž se servira na sve moguće načine samo da čovjeka zavara i zavede.
U svakoj svetoj misi očekujemo Krista Kralja da dođe i da zagospodari našim srcima: da u nama zavlada ljubav, pravda, dobrota i istina, nasuprot onome što nam nudi svijet koji se služi sa svačim: lažima, podmetanjima, manipulacijama. Molimo, neka nas Gospodin oslobodi od životnih lutanja i opiranja Bogu i njegovu svjetlu!
MISNA ČITANJA NA SVETKOVINU ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
Prvo čitanje: Ez 34, 11-12. 15-17
Ovce moje, evo me da sudim između ovce i ovce.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
„Ovo govori Gospodin Bog: ’Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – govori Gospodin Bog. ’Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’ A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: ’Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!’“
Riječ Gospodnja.
Pripjevni psalam: 23, 1-3.5-6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje: 1Kor 15, 20-26.28
Predat ću kraljevstvo Bogu i Ocu da Bog bude sve u svemu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 25, 31-46
Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ SVETKOVINU ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
Lozinka za ulazak u kraljevstvo Božje: Mt 25, 40.
Svetkovinu Krista Kralja ustanovio je papa Pio XI. 1925. godine. Bilo je to na 1600. obljetnicu općecrkvenoga Nicejskoga sabora. Na tom je saboru utvrđen članak vjere u Kristovo božanstvo i čovještvo.
Zašto je papa učinio ono što Isus nije htio za svoga života? Evanđelist Ivan piše: Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. (Iv 6, 15). Pilatu je, na pitanje je li on kralj kako ga njegovi tužitelji optužuju da se pravio kraljem, odgovorio: „Ti kaza!», ali je nadodao da njegovo kraljevstvo nema narav zemaljskih kraljevstava. Zašto dakle Pio XI. ustanovljuje svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga u vrijeme kad su se u zapadnome svijetu kraljevstva uglavnom raspala ili tek samo zadržala neku formu?
Danas vidimo da je paralelno sa slabljenjem i rušenjem kraljevskoga autoriteta slabio i urušavao se autoritet na brojnim drugim područjima društvenoga a potom i obiteljskoga života. Kad narod sruši kralja, „zakraljiti“ se želi stotine drugih. Oni koji ne žele jedan autoritet zamijene ga drugim, redovito gorim. Oni koji su kraljevima odsijecali glave, sami su završavali na giljotinama koje su izmislili i koristili. Djeca koja ne žele autoritet roditelja lako i brzo padnu u ovisnost o nekoj skupini kojoj su poslušniji nego roditeljima. Revolucionari se najprije prometnu u tirane. Tko se ne klanja pravomu Bogu, klanjat će se kumirima ili božanstvima koja sam stvora ili će tražiti od drugih da mu se klanjaju kao Bogu.
Svetkovinom Krista Kralja svega stvorenoga Crkva nam ističe jedini pravi autoritet: onoga koji je dao život za svoje – ne podanike već „prijatelje». Crkva nam ističe Krista kao autoritet koji se nije nametnuo da bude služen već da služi. On se rodio kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, pravi Bog i pravi čovjek. Kao čovjek učio (se) „vladati». Đavao mu je kušajući ga u pustinji nudio sva kraljevstva ovoga svijeta samo da mu se pokloni. Isus je ostao vjeran Božjoj riječi koja kaže: „Bogu se svome klanjaj i njemu jedinomu služi!“ Isus u svom nauku ne proglašava blaženima one kojima se ljudi klanjaju i služe. Blaženima proglašava „siromahe duhom“ i progonjene jer je njihovo kraljevstvo Božje.
Stoga nam je Isus ostavio neobičnu „lozinku“(„pin code») za ulazak u njegovo kraljevstvo, u kraljevstvo Božje: „Ono što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili“(Mt 25, 40). Bio sam gladan, žedan, usamljen, bolestan, tužan… pomogli ste mi. Tu lozinku ne znaju oni za koje vrijedi. Isus je zna za njih. On ih je vidio na djelu jer je sam bio u gladnima, žednima, bolesnima, utamničenima, itd. Na taj način Kralj kraljeva otkriva kraljevsko podrijetlo svakoga čovjeka, počevši od onih prema kojima se svijet odnosi kao prema „smeću svijeta». On im je živi dokument toga dostojanstva.
Kad kršćani u molitvi Očenaša zazivaju „dođi kraljevstvo tvoje», trebaju se prisjetiti svoga „kraljevskoga“podrijetla. Trebaju znati narav Božjega kraljevstva i način na koji se u nj ulazi: „Ono što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili“(Mt 25, 40). (fbv)
*****
Krist Kralj A
(Ez 34,11-12. 15-17; 1 Kor 20,15.20-26.28; Mt 25,31-46)
Ova nedjelja Krista Kralja nije kao i svaka druga nedjelja. Danas, naime, završava crkvena ili liturgijska godina. Pred očima nam je lik Krista, Kralja i Gospodara svega stvorenoga. On će na koncu povijesti doći kao sudac: sudit će žive i mrtve, odijelit će zauvijek dobro od zla, istinu od laži. U evanđelju je to prikazano kao dijeljenje ovaca od jaraca.
Slika Posljednjega suda, gdje Krist Svevladar - Pantokrator dijeli dobro od zla, svima nam je poznata, međutim, ta je slika manje prisutna u našoj svijesti nego u prošlim vremenima. Prije je ta slika kršćanima bila bliža. Dobiva se dojam da su više vjerovali nego mi danas, bili su više orijentirani na duhovno, na neprolazno. Stoga nas ne čudi da je Srednji vijek ostavio puno vrijednih slika Posljednjega suda, što nam svjedoči da im je ta tema bila bliska, o tome su razmišljali. Glasovita je Michelangelova freska Posljednjega suda u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu. Kad se čovjek nađe pred tom freskom, ima dojam kao da ispod nje piše: Ne smiješ proći ispred ove slike, a da sebi ne kažeš: I mene to čeka! I ja ću se jednoga dana pojaviti pred Kristom Sucem! Što ću mu tada pokazati? Koja dobra djela?
Evanđelje koje Crkva danas naviješta završetak je Isusova velikoga govora o posljednjim stvarima tj. o prolaznosti ovoga svijeta. Prije ovog evanđelja Matej nas pripravio temom o iznenadnom dolasku Sina Čovječjegai o potrebi budnosti. Zadnjih smo nedjelja slušali tri Isusove prispodobe: o budnom upravitelju, o deset djevica i o talentima. Vrhunac tog govora je današnje evanđelje koje govori o dolasku Sina Čovječjega u slavi da sudi svijetu. To ističe već prva rečenica evanđelja: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli s njime, sjest će na prijestolje slave svoje“ (25,31).
Evanđelja govore o Kristu kao kralju na dva različita načina: na jednoj strani, to je čovjek okrunjen trnovom krunom s kojim se vojnici izruguju. To je čovjek boli, kojega Pilat pokazuje riječima: „Evo kralja vašega!“ S druge strane, sam Isus najavljuje svoj dolazak u slavi, i to u sudačkoj ulozi. On je jedinstven kralj, potpuno različit od svih kraljeva: samo im je ime zajedničko. Ovaj se rodio u štali, a umro je na križu, na križu je stajala optužnica: „Isus Nazarećenin kralj židovski.“ Optužen da je htio biti kralj. A istina je suprotna! Kad ga je narod jednom htio zakraljiti, on im je izmaknuo ( Iv 6,15 ), a na Pilatovo pitanje, je li on kralj, jasno je rekao: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“ ( Iv 18,36).
Zna se kako vladaju kraljevi ovoga svijeta: imaju apsolutnu vlast nad svojim podložnicima. O svemu sami odlučuju: u rukama im je vlast, čast, moć, vojska. Pred kraljem se podložnici tresu od straha. Kod Isusa nema ništa od ovoga! On izokreće sva ovozemaljska mjerila i kriterije. U njegovu kraljevstvu prva mjesta se ne osvajaju novcem i silom, već služenjem. On sve one koji mu povjeruju zove na služenje!
Taj Kralj će na koncu povijesti biti sudac svima! Kako će suditi? Koji će kriterij biti važan kad bude dijelio dobro od zla? Čuli smo u današnjem evanđelju: nahraniti gladne, napojiti žedne, pomoći potrebnima, posjetiti bolesne i utamničene... Puno je toga nabrojeno. Danas možemo ovima pridodati: stare i napuštene, obespravljene, osiromašene, one bez posla, one koji su bolesni, toliki ovisnici. Kod Isusa sve se svodi na solidarnost, na naš odnos prema takvima. Ne spominju se nikakva pitanja o tome kako smo vjerovali, kako smo i koliko molili, što smo učili, jesmo li poštovali svaki propis, čak ni to što smo sagriješili: nema pitanja političkih, nacionalnih, rasnih oko kojih se ljudi često svađaju i vode ratove. Sve će to na kraju biti nevažno, a važno će biti jesmo li ljubili, jesmo li voljeli, jesmo li pomagali potrebnima i nevoljnima. Evanđelje samo to naglašava: kakvi smo bili prema drugima.
Koliko se puta Isus trudio da svojim učenicima i apostolima stavi na srce ljubav: ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. Očito im je htio kazati da je to najpotrebnije i da s tim ulazi u nebo. On u današnjem evanđelju sebe identificira s najmanjima. On je za života bio taj najmanji, koji se odrekao svoje slave: sebe je, kako kaže apostol Pavao, oplijenio do te mjere da se predao da ga razapnu. Dotle je išao u ljubavi prema svojima. I nama kaže: Tako i vi činite! “Što učinite jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili!“ U ovome je, braćo i sestre, naš životni ispit, naša proba: tu se kršćanin mjeri koliko je kršćanin, koliko je razumio Isusa. Tu se konačno vidi kakva nam je vjera.
Krist Sudac - treba li se toga plašiti? Je li to prijetnja? Nije! I to je Radosna vijest kao i čitavo evanđelje, jer Krist je došao spasiti. Apostol Petar nam preporuča: „Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha“ ( 1 Pet 4,8 ). Koje li ponude! Imajte žarku ljubav! Posebice onda kad nas je strah i kad se pitamo: Na koju će nas stranu Bog smjestiti? Apostol nas uči gdje je naša šansa: Imati ljubavi, počevši od naših najbližih pa dalje. Tim ćemo pokriti mnoštvo grijeha, propusta i slabosti, jer tko mnogo ljubi, mnogo mu se oprašta.
U svetoj misi slavimo „mirabilia et magnalia Dei“ - slavimo divna i veličanstvena djela Božja. Misa je Isusova žrtva za nas! U prvoj Crkvi misa se zvala „gozba ljubavi.“ Ova se gozba ljubavi ne bi mogla potpuno slaviti ako ne bismo imali srca za potrebne i siromahe. I stoga je uz ovu gozbu ljubavi još od apostolskih vremena povezano skupljanje milostinje za siromahe i ugrožene, za one kojima je teže nego nama. I po tome je svaka misa spoj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.
Molimo i u ovoj euharistiji da nas Krist-Sudac, kada dođe u slavi, zatekne spremnima i da nas primi u svoje kraljevstvo s riječima: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!“ Amen! (faks)