TRAŽENI OD LJUBAVI (Mt 18,12-14)

Isusov je zemaljski život povijest ljubavi, tako lude i tako mudre. Moguća je samo beskonačnosti Boga kojemu se sviđa vrtjeti oko svakoga od nas da nas obavije ljubavlju. Božja je moć u služenju čovjeku.

Bezbrojni su ljudi ostali pogođeni u srcu da postoji Pastir koji traži baš njih i traži ih oduvijek. Mnogo prije nego što su oni na to i pomišljali.

Ta narav Boga tražitelja zadivljuje čovjeka kada postane svjestan toga. To je sveta povijest svakoga od nas. Riječ je o iščekivanju koje nikada nije završeno, zbog našega dobra. Nijedna istina nije tako patnička ljubavlju kao sama istina Boga koji nas ljubi. Tako su ga shvaćali svi duhovni poznavatelji.

Vidimo li mi da se ovdje rađa znakovitost vjerničkog življenja? Mi, narod ovoga vremena prepunog poruka koje nisu razmjerne našoj istinskoj veličini. Mi, čije je iščekivanje razdrobljeno, oskvrnuto, odvučeno najvulgarnijim i najbijednim ponudama. Ostajemo li mi tražitelji jedincate milosrdne ljubavi koja nikada nije zaboravila tko smo? Odgovoriti je mudra prijaznost. Štoviše, istinsko je svakodnevno djelo, budući da je najviše Dobro postao naš prijatelj, naš kruh, naše piće, naša vrata, naš put, naše svjetlo, naše uskrsnuće. Odgovoriti je potpuna mudrost.

Mi nismo sekta pravednika koji se odvajaju od grešnika. Mi smo zajednica opravdanih koji opravdavaju, pomilovanih koji pomiluju, oproštenih koji opraštaju. Središte je naše brige traženje izgubljenoga brata i sestre ili onoga što je u nekome izgubljeno. Svi se ponekad izgubimo. Svi smo mi tijekom svojega povijesnoga hoda ovom zemljom nešto izgubili. Svi mi i sve naše, Ocu je na srcu. Mi smo središte njegovih misli i njegovoga srca. Bog je ljubav i njegovo je milosrđe razmjeno mjeri ljubljenoga. On ljubi sve svoje sinove i kćeri. Izgubljeni koje treba pronaći je sami jedinorođeni Sin, koji je izgubio samoga sebe da se mi izgubljeni u njemu pronađemo. Otac, u svakom izgubljenom, vidi raspetoga Sina i mi vidimo samoga Gospodina. Zato trebamo ljubiti zalutale i izgubljene, grešnike i neprijatelje. U svemu stvorenome postoji božansko: ljubav Oca prema Sinu koji se prepustio svakom ponoru zla, da nitko ne bude napušten od Boga. Zato se je Sin utjelovio, ostavio je božanski dvor, sišao je s brda Trojstva i došao na zemlju. Na taj način spašava grešnike, među kojima sam prvi ja, veli Pavao. Isto možemo reći svi mi i bilo tko drugi. Zbilja me ljubi i traži. Dao je samoga sebe za mene. (fač)