RIJEČI MILOSRĐA
Svi se mi ljudi osjećamo pomalo zarobljenima i paraliziranima svojim zlom, grijehom, promašajima i osjećajima krivnje. Isus je upravo došao da nas susretne tu, u našoj istinskoj smrtnoj bolesti. Svako je njegovo čudo i svako njegovo djelovanje u našu korist: želi da znamo da je u njemu na zemlji prisutna sama Božja moć. Jedina Božja moć je milosrđe: oprostiti čovjeku i učiniti ga novim. Oprostiti je čudo veće nego uskrisiti nekoga: uskrišeni opet umire; onaj komu je oprošteno kuša ljubav veću od svakoga zla, pa i od same smrti.
Ako nam je oprošteno postajemo novo stvorenje: naš životni odnos s Bogom, ne samo da je uspostavljen, nego je veći nego prije, jer se osjećamo više ljubljenima. Bog je veći od našega srca. Moćna je njegova riječ oproštenja koja spašava. Grijeh je promašaj čovjeka. Grijeh djeluje kao droga na svim učincima: daje obmanu, stvara ovisnost i razara tijelo i duh. Mi se, zbog straha ili nepovjerenja, udaljavamo od Boga i skrivamo se onomu čija smo slika. Tako gubimo vlastito lice. Nismo više ono što jesmo. Postajemo otuđeni od Boga, a time i od samih sebe, od drugih i od same prirode (usp. Post 3). Grijeh je stavljanje vlastitoga ja namjesto Boga: prekidamo životni odnos s njim, gubimo izvor vlastitoga ja i otkrivamo radikalnu samo-nedostatnost (usp. Jer 2,12). Odatle se u nama rađa strah od smrti i tjeskoba od života, usredotočujemo se na same sebe, zatvaramo se u sebe, i kušamo nekorisni i beznadni pokušaj da pod svaku cijenu spasimo sami sebe. To je egoizam, početak svih zala.
Oproštenje grijeha je pomirenje s Bogom, dakle sa samim sobom, s drugima i na kraju sa samim stvorenjima. Važno je primijetiti da je oproštenje jednostrano, jer nam Bog uvijek oprašta, ne postavljajući nikakve uvjete. Zato njegovo oproštenje teško prihvaćamo, jer mi dajemo prednost okajanju, ispaštanju, samo da mi nešto učinimo. Ako je ljubav dar, u oproštenju kušamo super dar ljubavi koja je veća i zasigurno besplatna, nezaslužena. Ljubav koja ne oprašta nije ljubav. Zato se Bog objavljuje potpuno kao dar ljubavi u praštanju.
Jedino smo mi ljudi sposobni shvatiti, potvrditi i svjedočiti apsolutnu novost oproštenja. Možemo izići iz unutarnje kontradikcije samo ako prihvatimo Božji dar, ljubav i oproštenje grijeha, što nam Bog nudi po milosti. Tako možemo ići svojoj kući, onoj prema kojoj prije nismo hodali, premda je naša, jer je Očeva kuća s kojim smo se pomirili u oproštenju. Započinje tako naš povratak samima sebi, vlastitom licu od kojega smo pobjegli. (fač)