NEĆEMO POBJEĆI (Mt 11,16-19)

S kime da usporedim ovu generaciju? Žali se Isus na svoju generaciju. Prototip svake druge generacije, pa i naše. Ona odbija Božju igru. U Ivanu Krstitelju je pozvana na žalost. U Isusu na radost, ples. Nijednoj generaciji ne odgovara ni jedno ni drugo.

U nama postoji dvostruki jezik. Jezik žalosti i jezik radosti. Dobro se srce ne rastužuje zbog zla, a raduje se zbog dobra. Zlo srce, međutim, uživa u zlu i žalosti se u dobru. Isus u svojoj generaciji vidi djetinjasto ponašanje. Njegova generacija želi se igrati, ali se ne može dogovoriti. Njegova opomena izlazi iz srca koje se ne može načuditi tako velikoj površnosti. On, tako ozbiljan u svojoj ljubavi, došao je tražiti razmjeran odgovor. Lakoumnost, ležernost koja oslobađa od zalaganja, ranjava ga više od bezbožnosti koja mu se suprotstavlja. Potrebno je naglasiti da nije riječ o nevinoj ležernosti. Da možemo biti neodlučni, piše po zidovima. To znaju i djeca. Međutim, postoji u našoj nesigurnosti nešto bolesnoga: riječ sukob je postala zajednička da označi antagonizme onih snaga koje se u nama sučeljavaju zabranjujući nam konačnu odluku. Ne možemo prestati jesti sa stabla smrti, vjerujući da je život, a ostavljamo po strani cijeli vrt.

Neki bi među nama željeli predstavljati samo gozbe, drugi pokope. Neki bi željeli pjevati tužaljke, drugi lagane pjesmice. Isus uspoređuje nas ljude s djecom koja ne znaju ono što žele. Djeca žele sve, ali se ne uspijevaju založiti u ničemu. Mi bismo od Isusa željeli ono što kritiziramo u Ivanu i obratno, od Ivana bismo željeli ono što smo pronašli u Isusu. Nismo nikada zadovoljni. Da se je Isus predstavio kao Ivan, rekli bismo mu da ima đavla. Sada, kada jede i pije s grešnicima, nazivamo ga izjelicom i vinopijom, prijateljem carinika i grešnika. Isusova čuda su djela božanske mudrosti. U njima je sam Bog koji se pokazuje. Isus nije tipični asketa. On je netko tko jede i pije s drugima, podjeljujući njihovu radost i noseći njihovo srce radosti. Tko odbacuje Ivanovu igru, nužno odbija i onu Isusovu, makar bili zarobljeni u žalosti koja ne dolazi od Boga. Mi kršćani nismo još učinili vlastitom unutar sebe tu slast za radošću i za slobodom koja pleše. Kada se želi dobro, svaka žalost koja blokira put, nije od Boga. Previše smo žalosni, zabrinuti. Mi smo prkosna djeca bez mudrosti i bez razlučivanja, čime razaramo Božju igru i na kraju sami sebe. Isus nam želi skinuti maske  naše djetinje i škodljive lukavosti da postanemo kao maleni sinovi i kćeri mudrosti koji poznaju Božji dar. On je Bog-s-nama. On ljubi, daruje i oprašta. On svira svadbenu glazbu, intonira ljubavnu pjesmu. Zaplešimo i zapjevajmo s njim. (fač)