Pogubljena je u Sirakuzi za Dioklecijanova progonstva oko 304. godine. Iako se sv. Lucija spominje u misnom Rimskom kanonu, svi podaci o njoj potječu tek iz 5. stoljeća. Oni ipak imaju povijesnu podlogu jer je njezinu "Passio" netko upravo pjesnički sastavio na temelju predaje. Spisi o Lucijinu mučenju često su čitani, a sv. Toma ih dva puta navodi u svojoj "Sumi".

U najranijoj dobi, ova mlada Sicilijanka, zavjetovala je svoje djevičanstvo Isusu Kristu. Ali, ovaj zavjet je učinila bez ičijeg znanja. Otac joj je umro zarana, i njezina majka Eutiha, bez Lucijina znanja, obećala ju je nekom uglednom mladiću.

Majka je uporno tražila od Lucije da se uda kako bi na svom velikom imanju dobila mušku ruku. Tako se Lucija našla u velikoj borbi između svoga zavjeta Nebeskom zaručniku, i svoje majke i zemaljskog zaručnika.

U tom vremenu majka joj je teško oboljela i Lucija povede majku na grob sv. Agate. Majka čudom ozdravi, a Lucija iskoristi tu priliku te od majke isprosi slobodu. "Biram djevičanstvo" a ne brak, reče ona majci, pa sav svoj bogati miraz razdijeli siromasima.

Kada je to čuo njezin zaručnik, izbezumi se od gnjeva i Luciju prijavi rimskim vlastima kao kršćanku. Prokonzul Paskazije sve je poduzeo da je odvrati od njezine vjere. Prijetio joj je i ovim riječima: "Bacit ću te u javno bludilište, neka te tamo siluje svatko po volji tko hoće!" "Ti mi možeš okaljati tijelo, odgovori Lucija, ali ne i dušu, jer ja na to ne pristajem!"... Kada je nisu uspjeli ni prijetnjom ni mukama skršiti, odrubiše joj mačem glavu.

Ikonografija prikazuje sv. Luciju  gdje na tanjuriću drži dva oka. Predaja naime tvrdi, ali to nije dokazano, da su joj pri mučenju oba oka iščupali. Bilo kako bilo, vjerni narod je nju izabrao za zaštitnicu očinjeg vida. Vjerojatno je tomu doprinijelo i značenje njezina imena. Talijanska riječ "luce", a latinska "lux" znači svjetlo. Ona je dakle Svjetlana koja nam svima može osvijetliti put. Put po kojemu hodimo a i put prema nebu. Ovu njezinu duhovnu ulogu posebno je Dante naglasio u svom djelu "Božanstvena komediji".

Karakteristično je i darivanje djece na svetkovinu sv. Lucije.  Na ovaj dan u našem kraju djeci bi se pod jastuk stavljali darovi.