PRIHVATITI PRETJERANOST (Mt 21,28-32)
Bog je iz ljubavi prema nama poslao svoga Sina. Ali Ljubav nije ljubljena. Što god je netko nositelj veće ljubavi, toliko je veća bol osjećaja odbijanja. To je bila Isusova muka, mnogo prije Kalvarije. Tko se ne želi promijeniti, ne može shvatiti onoga tko mu dolazi u ljubavi. Ako se ljubav zatvori ljubavi, tada sve postaje gotovo nepodnošljivo.
Zašto odbacujemo ljubav? Zašto se plašimo ljubavi? Istina, njegova je ljubav velika, nadilazi nas. Nosi nas u svoje visine i taj let skoro uvijek ometa našu prethodnu organizaciju našega ja. Želimo živjeti na određeni način, ili iza nekih iskustava. Želimo živjeti s određenom cijenom i ne više, u mjeri dovoljno mirnoj. Želimo biti „ostavljeni na miru“. Spremni smo ražalostiti se pred najherojskijim zahtjevima. Po mogućnosti ostati lijeni. Lijenost je žalost koja nam dolazi baš iz duhovnoga dobra, kada nam je predloženo na direktan način. Dajemo prednost osrednjosti. Samo što nas nijedna istinska ljubav ne može ostaviti osrednjima, ili siromašnima. Osim one, kako je poznato, ljubavi nad ljubavima, izvorne ljubavi koju nam je učinio Bog.
Zato Bog dolazi i poziva nas da proširimo svoje srce prema njegovom nesrazmjeru. On je veći od našega srca i ljubi ga. Ali mi, koji smo se zaljubili u maleni krajolik naše kuće i naših stvari, mislimo da se osjećamo zgrabljenima orlom i vrištimo od straha.
S Isusom, ne bismo trebali tako činiti, ali činimo. Nismo se željeli obratiti. Rekli smo mu DA, ali ga nismo poslušali. Ne želimo vjerovati da je ta njegova ljubav, tako velika, prikladna nama. Ne možemo vjerovati da nas njegova ljubav može izvući iz svake sramote. I sve dane naveliko promašujemo stvarnost. Više nas tješi ljubav neke umiljate mačke, ili nekog drugog kućnog ljubimca, nego ona našega Stvoritelja.
Ipak je Bog tu i to je za nas. Isus nije neki zlobnik koji se zabavlja prevrćući naše ideje. Možemo mu reći DA i ne poslušati ga. Možemo mu reći odrješito NE i on će to poštivati. On želi ispraviti naše odgovore zbog našega dobra. Vjera je veliko obraćenje. Ona je prijelaz od umišljene vlastite pravednosti na opravdanje u Bogu. Vjerom vidimo bilo stvarnost našega NE Bogu, bilo njegov DA nama.
Kada vidimo znak Sina čovječjega, u kojemu se ispunja Božji DA čovjeku i čovjekov DA Bogu, tada ćemo se udarati u prsa. Na njegovu ljubav trebamo dati primjeren odgovor i poći raditi u vlastitoj svakodnevnici gdje nam ispred stoji bogatstvo ljubavi. (fač)