BOŽANSKA UGLAĐENOST (Mt 1,18-24)
Bog je odlučio da će biti Bog-s-nama. Djevica će biti mjesto objave. Ali potrebno je uljudno se uklopiti u ljudsko. Potrebna je obitelj. Nužna je zakonitost. Potreban je čovjek, Josip, koji treba biti prisutan u otajstvu koje ga posve nadilazi. Josip, prototip vjernika, postaje njemu jednak po krvi, ženeći Mariju. U njemu vidimo sumnje i otpore čovjeka da se otvori onomu što je mnogo veće od njega, premda je zato stvoren.
Vjera u Riječ utvrđuje rod između Boga i nas. Po njoj, kao i Josip, prihvaćamo onoga koji ima moć da nas učini sinovima (Iv 1,12). Sve je ostavljeno našoj odgovornosti, našoj sposobnosti odgovora riječi Božjoj: ona je naš anđeo, koja nam nudi mogućnost da ga prihvatimo, da ga slušamo i da mu odgovorimo.
Čovjek ne može načiniti Boga. Može ga samo prihvatiti. Svaki čovjek, poput Josipa, ima kao zaručnicu Mariju, majku Sina. Čovjek je stvoren da oženi onu koja mu prenosi Božji dar. Na nama je da je prihvatimo, da se zaručimo s njom i s onim što Riječ u njoj priopćava.
Josip, znajući da nije zavrijedio taj dar, napastovan je da se povuče. Svaki pravednik, kao i svaka religija, opravdano odbacuje Evanđelje, jer nije objekt zasluge. Ali, lažna je poniznost koja odbacuje ono što nam po pravu ne pripada. Ljubav nije nikada zaslužena, uvijek je dar drugoga.
Josip želi napustiti Mariju zbog poštovanja, ne zbog sumnje u njezino poštenje. Želi se izvući Božjem misteriju. Ne želi to učiniti javno, kao da bi bila preljubnica. Josip ne zna što bi učinio. Nije zadovoljan svojim bježanjem. Razmišlja. Sanja nemirni san.
Kada čovjek kaže: “Sada je dosta!“ (1 Kr 19,4), Bog čini svoje darove. U snu će susresti Jakova i Iliju. U snu svoga sina dostiže svakoga čovjeka koji spava. Snovi opravdano zanimaju psihologe. Netko djeluje na temelju onoga što ima unutra. Kada je budan, brani se, cenzurirajući ono što ne želi. U snu međutim izlazi sve na slobodu. Pravednik, koji ima čisto srce, ima snove smoga Boga: njegova riječ govori u snu druge riječi, njegov anđeo se objavljuje u šutnji slušanja.
Opasnost je dati povjerenje snovima koji su jednostavne potrebe. Ali riječ Božja, ako uđe u srce, budi u dubinu onaj tajni san, san samoga Boga.
Josip sluša i čini Riječ. Sluša riječ koja mu dolazi, ne od njegovih strahova, nego od Boga. On je novi Adam, koji sluša Gospodina. Budi se iz more stare laži, nalazi se pred svojom zaručnicom i s njom sa samim Sinom Božjim, njegovim životom. Poslušan Božjeg glasu otvara srce i ruke da primi dar. Za nas velika pouka istinske poniznosti i veličine. (fač)