IVAN - PROROK SVEVIŠNJEGA
Svaki čovjek, na različite načine i stupnjeve, objavljuje Boga. Budući da je Bog dar, daruje se svim ljudima. Važno je da svatko bude svjestan da je objavitelj Boga. Svatko je, poput Ivana Krstitelja, preteča, prorok, živi znak, misionar Isusa Krista. Nitko od toga nije izuzet. Taj se poziv ostvaruje danas i ovdje.
Poziv je sadašnjost, a ne vraćanje u prošlost. Ivan Krstitelj je predstavljen kao onaj iznad očekivanja svojih roditelja i suvremenika. Njegovo je rođenje doista novost. Budući da je rođenje budućnost, ono je i prekid s prošlošću. Njegov dolazak prekida obiteljske tradicije, polazeći od samoga imena. Htjeli su ga nazvati imenom njegova oca Zaharija. Nadalje, neće slijediti očevu svećeničku karijeru. Nigdje nije zabilježeno da se vrtio oko prostora hrama. Narod se pitao: „što će biti od ovoga djeteta?“ Završit će u pustinji, daleko od religiozne tradicije svoje obitelji. Tu ga je odveo Bog da ga hrani svojom riječju i svojim kruhom, vodeći ga svojim svjetlom. Stoga će moći i objaviti, kao što govori i samo njegovo ime da je Bog taj koji daruje, pomaže, spašava.
Kada Bog zove nekoga pojedinca po imenu, nitko se ne smije usuditi odrediti mu određeni posao, uokviriti ga u kategorije prošlosti, naučiti ga riječi i formule poznate, istrenirati ga da ponavlja slavne geste, uvježbati ga da ponavlja obvezne vježbe. Bog ne poziva da upravljamo poviješću, nego da pripravljamo buduće. Identitet proroka, svećenika, bilo kojega pozvanoga, ne može se unaprijed trasirati, po već ustaljenim nacrtima, nego samo poslije svjesnosti čina po kojem ga Duh upućuje da govori i čini.
Ivan Krstitelj je dragocjeno princip za put našega života. Važno je u našem životu uvijek neprestano razmišljati o ovim pitanjima: Koji su modeli života koji nas zarobljavaju? Koje su roditeljske rane koje nam zabranjuju da živimo? Gdje smo blokirani idejama koje su nam druge osobe utuvile u pamet? Dopustimo Bogu da uđe u naša ropstva da ozdravi naše rane i da nam daruje našu izvornu ljepotu. Imajmo pouzdanje u vlastiti put. Iziđimo iz kule vlastitoga starog načina življenja. Ne smijemo biti određeni drugima. Ne smijemo dopustiti drugima da nam propisuju put koji trebamo slijediti. Pozvani smo ići vlastitim putem. Pozvani smo postati ono što jesmo. Pozvani smo otkriti izvornu i pravu figuru koju je Bog mislio prije nas. Što smo bili prije nego su nas naši roditelji podigli? Što smo bili u Bogu prije nego smo se rodili?
Pozvani smo prisjetiti se svoje božanske jezgre. Ako uđemo u dodir sa svojom božanskom jezgrom, možemo slobodno slijediti svoj put.
Onda ćemo pomoći onima koji u svijetu izgovaraju: „Želim da mi Bog pokaže svoje lice!“ Ali, potreban je netko tko bi znao pokazati ispravni put da bi se susrelo to Lice. Danas smo mi ti koji možemo pokazati drugima put prema Bogu koji je dar, milost i spasenje. (fač)