Čudesno je otajstvo Božića! Bog postaje čovjek, postaje Emanuel-Bog s nama, Bog za nas! 
Isus Krist dolazi kao Spasitelj da bi bio naša snaga svakoga dana, naš spas u doba nevolje, kako je zapisao prorok Izaija. 
Otvorimo Spasitelju ulaz u svoj život da bismo, obasjani njegovim svjetlom, na nov način vidjeli i prihvaćali sebe i bližnjega. Neka on, koji se zbog nas rodio, odagna od nas zlo i grijeh, brigu i strah, i neka se u nama rodi povjerenje u Boga Spasitelja koji dolazi da spasi i ozdravi svakoga od nas. 

Misna čitanja četvrte nedjelje došašća

Prvo čitanje:2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16

Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: „Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.“ A Natan odgovori kralju: „Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.“ Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: „Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’“
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam:  89, 2-5.27.29

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: „Zavijeke je sazdana ljubav moja!“
U nebu utemelji vjernost svoju.

„Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.“

On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

Drugo čitanje: Rim 16, 25-27 
Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 1, 26-38 

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki 
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Nato će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I anđeo otiđe od nje.
Riječ Gospodnja.

Razmišljanja uz četvrtu nedjelju došašća

Nerukotvoreni Božji hram

4. Nedjelja došašća B (2Sam 7, 1…; Lk 1,26-38)

Na vrhuncu svoje kraljevske moći David je odlučio Bogu sagraditi hram. U vjeri njegova naroda hram je doslovno bio mjesto gdje Bog prebiva. Zato bi svatko rekao da se u Davidovoj namisli radi o svetoj namisli Bogu odanoga kralja! No, Bog preko proroka Natana odbija tu Davidovu namisao. Bog čuva Davida od napasti da zasluge za moć i slavu koju je stekao, a potom i za gradnju hrama, pripiše sebi. Kad bi Bogu sagradio hram, i Bog bi mu na jedan način bio podanik. Umjesto o hramu kao mjestu svoga prebivališta, Bog govori o Davidovu potomku kojem će Bog biti otac a on njemu sin.

Na primjeru kralja Davida Bog nas uči da iza svega dobra što činimo i mislimo stoji Bog. Vjerom nas Bog spašava od uvjerenja koje smo od malena stekli da sve bitno što ćemo ostvariti ili propustiti ovisi o nama. Tako nam postaju važnija naša dostignuća nego mi sami.

„Bog je moja snaga!“ ponavljali su Bogu odani ljudi. „Bog je moja snaga“ upravo je značenje imena Božjega anđela Gabriela. Kad se navršilo vrijeme, Bog šalje upravo anđela Gabrijela, svoju snagu, ne u Jeruzalem, središte ljudske snage, već u neznatni gradić Nazaret. Ne šalje ga moćnima jer bi sebi mogli pripisati Božje djelo. Šalje ga neznatnoj nazaretskoj djevojci koja je zaručena s Josipom, Davidovim potomkom. U neznatnom će se lakše i bolje pokazati da je Bogu sve moguće. Neznatna službenica Božja biva doduše zatečena i zbunjena. No, Božjem pozivu i poslanju odgovara: „Evo službenice Gospodnje: neka mi bude po tvojoj riječi.“

Kad je Zaharija kao veliki svećenik, dakle predstavnik naroda, primio vijest od istoga anđela da će mu žena u poodmakloj dobi roditi sina, u nevjerici je zanijemio. Marija, naprotiv, kao neznatna službenica Božja, izriče svoj „da“ Božjem glasniku. Bog je u Mariji izabrao ne samo neznatnost, već suprotno očekivanjima nju kao ženu izabire kao predstavnicu izabranoga naroda. Ona će roditi Spasitelja. Ona će biti Božji hram.

Ako uzmemo Zahariju i Mariju kao pralikove vjerničkoga odnosa prema stvarnosti, moguće je slikovito reći da se u svakom od nas nalazi i Zharija i Marija. Zaharija je onaj dio nas koji na stvari gleda „logično“. Za neke stvari nam je logično da se dogode za druge pak ne. Nije logično da žena u poodmakloj dobi začne dijete. U tim slučajevima „znamo“ da je prekasno, da nema nikakve osnove za nadu. S druge pak strane, svatko ima sposobnost čuti svoga anđela. Koliko puta neočekivano spašeni od naoko neminovnih nevolja kažemo da smo imali svoga anđela čuvara. Zahvaljujemo svom anđelu čuvaru što smo izbjegli smrt u prometu, u ratu, u prirodnim katastrofama. Slažemo se da u mnogim takvim slučajevima naša „logika“ nasreću nije funkcionirala. Nećemo se zbog toga odreći „logike“ ali bome ne bismo trebali ni svom anđelu zanijekati „intervenciju“. 

Za vrhunce ljudskih dostignuća na različitim područjima života postoje određena mjerila. A vrhunac i mjerilo prave vjere možemo reći da se sastoji u tome da Bogu ne postavljamo granice. Jer tamo gdje ne prispijemo vlastitim naporima, gdje nam se u otvorenosti Božjem djelovanju ispuni nada, počinje onaj pravi život: život od Boga, životu s Bogom, životu u Bogu. I nije „nelogično“ vjerovati i nadati se da za ono najljepše u našem  s Bogom nikada nije kasno. Ono je bilo, jest i bit će moguće. Bogu je sve moguće.

Pozvani smo poput Marije pouzdati se da Bog u nama može učiniti čudesna djela. U svojoj želji da spasi svijet, on se može poslužiti našom neznatnošću, malenošću, slabošću, grešnošću. On želi da se i u nama utjelovi Isus.  Za to nam je Marija uzor: „Evo službenice Gospodnje: neka mi bude po tvojoj riječi.“ (fbv)

******

Marija i anđeo

4. Došašća B (2 Sam 7,1-5.8b-11; Rim 16, 25-27;  Lk 1, 26-38)

Zadnja je nedjelja došašća. Božić je na vratima. Advent nam kaže: Spasitelj dolazi! On jedini donosi svijetu mir i spasenje. To ćemo i sami osjetiti ako mu pripravimo put u vlastitom srcu, na što nas u došašću poziva Ivan Krstitelj.

Kako pripraviti put Spasitelju Isusu? – Na to nam odgovara današnje evanđelje koje nam stavlja pred oči Djevicu Mariju. Ovo vrijeme došašća nikako ne preskače Marijinu ulogu u otajstvu spasenja. A i kako bi, ta Marija je rodila Spasitelja.

Svima nam je dobro poznata ova scena Marije i anđela, možda puno bolje od drugih dijelova evanđelja. Iako je sam događaj daleko od našega konkretnog života, vjerniku je ovaj jedinstveni i čudesni događaj blizak i drag. Sve je tu lijepo i toplo, i lik anđelov i lik Marijin. Stoga nas ne čudi da je ovaj motiv prikazan i oslikan na mnogim ikonama Istočne crkve kao i na mnogim freskama Zapadne crkve. Koliko je važan ovaj susret Marije i anđela za našu vjeru govori i činjenica da kršćani širom svijeta triput na dan mole onu prelijepu molitvu Anđeo Gospodnji, a ta je molitva uzeta iz današnjega evanđelja.

Kako razumjeti ovaj događaj? Treba priznati, ovo se ne događa nama smrtnicima. Ovo se, po Božjem naumu, samo jednom dogodilo Djevici Mariji. Mi zastajemo pred tim događajem i čudimo se: Kako je to moguće? Ali vjera nam kaže: Bogu je sve moguće! Ovaj događaj i nama puno govori! U ovom događaju krije se puno toga što je važno za našu vjeru i život. Stoga promotrimo malo iz bližega ovaj događaj.

Utjelovljenje Sina Božjega, taj središnji događaj u povijesti svijeta, ne događa se u nikakvom svjetskom središtu vlasti i moći, kako bismo mi ljudi očekivali. Bogu ne treba spektakl. On šalje svoga anđela u mali galilejski grad Nazaret k Djevici Mariji. Takav je Bog kroz cijelu Bibliju. On svoje spasenje želi pokloniti malenima i neznatnima, onima koji su sposobni susresti Boga i otvoriti mu se. Takve traži Božja milost, takve želi obdariti „puninom milosti.“

Bog dolazi k Mariji tamo gdje ona živi i radi; tu joj progovara preko anđela. Na anđelov pozdrav Marija je na trenutak zastala, prestrašila se.  Nije razumjela što taj pozdrav znači. Marija je vjernica, ali Marija i razmišlja. Kad Bog zahvaća u nečiji život, ne mora odmah sve biti jasno. Ima tu mjesta za pitanja, nejasnoće i sumnje. Marija pita: „Kako će to biti?“ Marija želi znati, a ne samo slijepo prihvatiti.

Čuli smo anđelov odgovor na Marijine poteškoće i nejasnoće: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti!“ To je isti onaj Duh koji je na početku stvaranja udahnuo život; to je isti Duh koji je nadahnjivao starozavjetne proroke da podržavaju vjeru; to je isti Duh koji je nagradio vjeru i molitve tolikih neplodnih žena Staroga zavjeta, Sare, Elizabete i na čudesan im način darovao potomstvo.

Mariji je rečeno: To što će se s tobom dogoditi, neće to biti tvoje djelo, nećeš ti to izvesti. To će učiniti Bog, to će izvesti sila odozgor. Po Mariji Bog je započeo novo stvorenje i omogućio novoga čovjeka u Kristu Isusu.

Je li Marija u potpunosti razumjela anđelov odgovor, iz teksta se ne da zaključiti. To nije ni bitno. Bitan je odlučujući Marijin odgovor: „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ Ovo je odgovor vjere: ovo je priznanje Bogu da on može sve. On je Svemoguć! – Tko nema tog povjerenja, tko ne vjeruje da Bog sve može, taj ostaje na ljudskim mogućnostima, na onom što čovjek može, na onom što shvaća ljudski razum. To je premalo, to nije vjera.

Budući da je Marija mogla kazati „Neka mi bude po tvojoj riječi!“, ona je majka vjere. I od nje nam je učiti kako treba vjerovati, kako treba rješavati poteškoće i probleme, kako treba prolaziti kroz krize i patnje.

Vjera je uvijek hrabrost i smionost, koja se ne oslanja na vlastite mogućnosti, ne oslanja se na ekonomiju i vlast, ne oslanja se na ništa zemaljsko. Vjera je nutarnja sigurnost, nutarnji oslonac: Ja vjerujem Bogu koji sve može i sve drži u svojim rukama. I ja sam u njegovim rukama.

Doživjet će Marija i druge kušnje za koje se neće naći ljudsko rješenje. Marija će se i  pod križem suočiti s pitanjem: Zašto baš moj sin mora završiti na križu kao zločinac?

Još traje advent! Anđeo i Marija tipični su likovi adventa. Što se tiče Božje svemogućnosti, Bog i na nama može puno toga promijeniti. Samo je pitanje: Koliko mu vjerujemo?

Bog hoće da i mi, poput Marije, imamo za nj otvoreno srce. Ne treba čekati anđela s krilima da nam dođe. Bog hoće da mi jedni drugima budemo anđeo: u razgovoru, u susretima, u podršci, u uzajamnom pomaganju. Da današnjem svijetu ne dajemo sliku ljudi koji su nesretni i  nezadovoljni, već sliku ljudi koji su spašeni, otkupljeni i radosni, ljudi koji su našli Boga i u njemu sve drugo. Amen! (faks)