SVE U RIJEČI (Iv 1,1-18)
U početku svega stoji Riječ. Ne nužnost ili kaos. Ne prisila ili sudbina. Ne djelovanje ili produktivnost, nego Riječ koja je volja, razumnost, ljubav i sloboda, komunikacija i slušanje, pitanje i odgovor. Ono što je bilo u početku, karakterizira ono što je sada i što će biti unaprijed: različiti načini gledanja Boga nosi različit način promatranja čovjeka i obratno. Riječ razlikuje čovjeka od živine. Riječ je izvor poznavanja i komunikacije, rada i preobraženja, ljubavi i slobode.
Riječ informira i formira našu razumnost i volju. Određuje nam postojanje i djelovanje. Riječ se može preokrenuti u laž i prijevaru, rušenje i nazadovanje, egoizam i ropstvo. Bilo u dobru, bilo u zlu, mi postajemo riječ koju slušamo. Ona je kao sjeme koje rađa prema vrsti. Riječ nas Božja rađa kao sinove i kćeri Božje
Riječ pretpostavlja nekoga tko govori, izražava se, daruje se i nekoga tko je sluša i prihvaća je unutar sebe. Riječ uključuje dvije osobe koje ulaze u odnos, u dijalog. Riječ se rađa iz ljubavi onoga tko govori. Odgovara joj slušanje. Ona se rađa iz ljubavi i rađa ljubav. Zbog toga Bog, koji je ljubav, jest Riječ.
Ako prihvatimo Riječ imamo dostojanstvo, moć same Riječi. Postajemo ono što ona jest. Riječ je o procesu preobraženja. Riječ nas čini sinovima. Ona nas stavlja u odnos s Bogom. Ako je Riječ Bog, njezino slušanje čini nas da postanemo kao Bog. Mi postajemo riječ koju slušamo.
Punina komunikacije između Boga i čovjeka događa se u Riječi koja je postala tijelom. Bog preuzima novi odnos s nama da bi mogao potpuno komunicirati s nama. Bog je postao čovjek: ne neki božanski i univerzalni, nego stvarni i konkretni čovjek – Isus. Bog, kojega nitko nikada nije vidio, je Isus. To je novi način govora o Bogu koji govori sami Bog. Tako Bog mijenja način na koji nam se priopćava. Postaje čovjekom. Postaje sudionik našega smrtnoga stanja. Što je mogao drugo učiniti? Ljubav nalazi ili čini sličnima. Bog je ljubav. Tko ljubi, taj se potpuno daruje.
Bog je tim činom ušao na vidljiv, povijesni način, ušao u naš život. Podijelio je s nama sudbinu koji smo stvoreni na sliku i priliku Njegovu. Većega dostojanstva ne možemo ni zamisliti. Mi smo njegova slika i prilika, ako stojimo pred Njim. Utjelovljena je Riječ naše „naravno mjesto“. Drugdje smo van našega mjesta. Stranci smo samima sebi i svemu.
Božje nas utjelovljenje poziva da uvijek s novom zbunjenošću promatramo svoje fizičko tijelo. Trebali bismo zadrhtati svaki put zbog božanske prisutnosti u Njegovu tijelu, u svojem tijelu i u tijelu svih ljudi.