BOG SPAŠAVA (Mt 1,19-23)
Isus je Bog koji spašava jer je Bog-s-nama. Ako je Bog s nama i za nas, tko će biti protiv nas (Rim 8,32). Bog-s-nama znači: odnos, intimnost, sjedinjenje, utjeha, radost, snaga, razmjena. On je uvijek s nama, u našem društvu. Ime Boga, za nas kršćane, ne može biti drugo doli Isus. Nema drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.
U imenu Isusovu uspostavlja se konačni odnos između Boga i čovjeka. Čovjek postoji za Boga jer Bog postoji za čovjeka. U Njegovu imenu započinje novi dijalog i novo postojanje. Isusu ime nije izabrano na zemlji nego na nebu. On je po svojoj naravi Gospodin koji spašava.
Isus nam veli: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se“ (Iv 10,9). Isusova je riječ „uska vrata“ preko koje ulazimo u sinovski i bratski život. Isusovo čovještvo koje ostvaruje Riječ jesu vrata, otvorenost između nas i Boga. Tu Bog ulazi u našu kuću a mi u Božju kuću. Budući da je ujedno i Bog i čovjek, Isus je vrata koja Bog nalazi u čovječanstvu i koja čovječanstvo nalazi u Bogu.
Život nije automatska datost. Život je dijalog s Bogom u odgovornom postojanju svakoga od nas ako slobodno slušamo i odgovaramo. Da bismo svojom molitvom mogli proći, potrebno je obratiti se Isusu Kristu. On je Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu. Ne može se putovati bez Isusa. On je Put. Ništa se ne razumije bez njega. On je Istina. Život nema smisla bez njega. On je Život. To je pokazatelj kuda valja proći. Krist je ključ koji otvara vrata. Doista, bez njega ne možemo ništa učiniti.
„Dosad niste iskali ništa u moje ime“, opominje nas Isus. Ovo je ono što nikada ne smijemo zaboraviti. Ovo je velika novost koju nam je donio Isus. To je ono što molitvu zapravo čini kršćanskom: moliti u ime Isusovo. Zato „što god zaištemo u njegovo ime, učinit će, da se proslavi Otac u Sinu“ (Iv 14,13). Molimo li mi zaista u Isusovo ime? Moliti u ime Isusovo ima ova značenja: s Isusovom snagom, po Isusovoj zapovijedi, po Isusovu autoritetu, u Isusovoj osobi, vjerujući u Isusa jedinorođenoga Sina Božjega, uvučeni u Isusa, obučeni Isusom i po Isusovom posredovanju. Moliti Oca, sjedinjeni i utjelovljeni u Krista, zahtijeva duboki odnos s Kristom: imati njegov mentalitet, njegov pogled, njegovo srce, prijateljevati s njim, moliti ono što bi on molio, a ne drugo i tražiti onako kako bi on sam tražio. (fač)