ČOVJEK DOBROHOTNOSTI (Mt 4,12-17.23-27)

Božji je dolazak na svijet pohod. Božji se pohod ne može zastaviti.  Njegov je pohod Božji dan. Isus pješači Galilejom. Liječi svaku vrst nemoći i bolesti u narodu. On je novi čovjek. Pokrenut očitom dobrohotnosti.

Gospodinova je povijest uvijek ista. Nije promijenjena od onih prvih dana u Palestini. Bog je postao hodočasnik. Više je hodočasnik od svih nas. Hoda tražeći blago, njemu najdraže blago: ljudski pristanak; našu suglasnost. Naš pristanak, tako iznenađujući. On bi želio da naš pristanak postane suglasnost ljubavi.

Gospodin nam daje ono što želimo da ne odbijemo ono što On za nas želi, iznad naših misli i želja. Naša su zla vanjska i unutarnja. Prvo od svih je nepoznavanje istine o Bogu. Čitava Isusova aktivnost je „egzorcizam“, riječ istine koja u Njemu pobjeđuje duha laži. Čudesa su vanjska i unutarnja potvrda unutarnjega ozdravljenja.

On nam se objavljuje kao istinski, ponizni i jedini Spasitelj. On ne želi biti pozdravljen pljeskom. Ne želi da mu uzvratimo. Ne želi da mu se divimo. Ne želi da ga zakraljimo. On izražava samo jednu želju: da primljena dobročinstva u nama pobude pouzdanje, povjerenje. Da povjerujemo Njemu i za sve ostalo, pa i za ono blagoslovljeno dobročinstvo koje se zove obraćenje i bez kojega malo vrijede ostala primljena dobro. Obratiti mu se, vjerovati Njemu, zapravo je sve. Bez toga malo čemu vrijede drugi primljeni darovi.

Preuzima naša negativna djelovanja da ih preokrene u pozitivna. Poštuje našu slobodu da činimo zlo. Upravo u našoj slobodi da činimo zlo, On izvršava svoju slobodu da se daruje. U našoj krađi, On se daruje. Bog je uvijek okrenut nama. Čeka samo da se mi okrenemo njemu. To je najuzvišeniji čin naše slobode. Obraćenje nije iracionalna gesta. Ima svoje zašto: darivanje sebe. Mi obraćenjem činimo ono što Bog oduvijek čini: On se uvijek obraća nama.

S radošću naviješta dolazak drugoga kraljevstva. U tom kraljevstvu, kralj će biti najprije i zauvijek dobročinitelj, u punom smislu riječi. Kraljevi zemlje prolaze. Pojavljuje se taj blaženi kralj koji ne želi izgraditi drugo doli naš mir. Kraljevi sa svojim zapovijedima se povlače, a napreduje Gospodin koji ne čini ništa drugo nego želi zadobiti naše povjerenje, ponašajući se prema nama kao nitko do sada.

Neka naša vjera da odgovor. Uzdignimo u sebi svu svoju sposobnost ljubavi. (fač)