OVDJE I SADA
Dobro živjeti sadašnjost znači duboko vjerovati da ono što je najvažnije jest sada i ovdje. Živjeti sada i ovdje znači biti dostupan, biti na raspolaganju. Ako živimo sada i ovdje mi postajemo dostupni ljudi. Ako smo dostupni ljudi onda imamo mjesta za druge i naš prostor nije omeđen. Možemo prihvatiti i druge a ne samo sebe. U sebi imamo mjesta i za tugu i za radost drugih. Suprotnost dostupnosti je zauzetost samim sobom.
Nažalost, mi smo često rastreseni onim što nam se dogodilo u prošlosti ili onim što bi nam se moglo dogoditi u budućnosti. Naše je misli teško kontrolirati. Posebno one negativne. One nas vrlo često guraju daleko od sadašnjeg trenutka. Mi se u ispovijedi veoma često tužimo da smo rastreseni u molitvi. Ta je rastresenost dokaz da inače nismo prisutni u svojoj svakodnevnici. Nismo prisutni u trenucima svojega rada, odmora, zabave,...
Molitva je disciplina trenutka. Kada molimo ulazimo u Božji čas. Ulazimo u Božju prisutnost. Kao da Mu govorimo: „Pogledaj, tu sam!“ Moliti znači pažljivo slušati Onoga koji nam se obraća ovdje i sada. Za to nam je potrebna budnost. Biti budan nije nesanica. Imamo ih nažalost i previše. Želimo ih izliječiti lijekovima koji nas uspavljuju. Biti budan znači prestati bježati od sebe i stvarnosti. Prestati izbjegavati, s našim nemirom, vlastitu stvarnost. Prestati činiti od samih sebe robove i žrtve idolatrije naših snova i naših obmana. Biti budan znači otvoriti oči i gledati ono što je istinito i stvarno, ono što stvarno jesmo.
Budna je molitva pouzdanje da nismo nikada sami. Bog je uvijek s nama. On se brine za nas. Uvijek priča s nama. Tako se postupno možemo odvojiti od glasova koji nas okrivljuju i čine zabrinutima. To nam dopušta da boravimo u prisutnom trenutku.
Pred nama je veoma težak izazov. Naše radikalno pouzdanje u Boga nije previđeno. Velika većina nas ljudi nemamo pouzdanje u Boga. Mi o Njemu mislimo kao o autoritetu koji kažnjava. Njega se trebamo bojati. Možda o Njemu mislimo kao o nekom praznom i nemoćnom ništa. Središnja Isusova poruka jest ta da Bog nije nemoćni slabić, niti moćni gazda, nego da je On netko tko nas ljubi. Njegova je želja dati nam ono što naše srce najviše želi. Molitva je slušanje tog glasa ljubavi. To je i značenje poslušnosti. Poslušati s velikom pažnjom. Bez slušanja postajemo gluhi na glas Ljubavi. Biti potpuno gluh znači biti besmislen. Kada više ne molimo, ne slušamo više glas Ljubavi koji nam govori o sadašnjem trenutku, naš život postaje neki besmisleni život. Nemamo smisla ovdje i sada. I tako se ponovno njišemo naprijed i nazad, između prošlosti i sadašnjosti.
Ako bismo mogli, barem nekoliko minuta svakoga dana, potpuno biti ono što jesmo, otkrili bismo da nismo sami i da Onaj koji je s nama želi samo jednu stvar: dati nam Ljubav. (fač)