SAMO BOG OPRAŠTA (Mk 2,1-12)
Povijest našega društva i ideologija ispunjena je naporom da se učini nevinim. To je ljudski napor da učini sebi ono što je Božja povlastica. Samo nam Bog može dati nevinost. U tom smislu, pismoznanci su u pravu. Oni su uvjereni da je Božja povlastica opraštati grijehe.
Čovjeku se pristoji priznati da ima silnu potrebu da bude očišćen. Znaju da samo Bog može oprostiti grijehe.
No, u Isusovim riječima: „oprošteni su ti grijesi“ ne prepoznaju Božju prisutnost. Ne uspijevaju u Njemu vidjeti onoga koji povezuje milosrđe i oproštenje. Oproštenje u Isusu postaje neposredna stvarnost. U svijet je ponovno ušla prvotna nevinost.
Njegovim dolaskom trebamo shvatiti da je u svijet ušla najuzvišenija pomoć. U Njemu možemo postati oni kojima je Bog oprostio. Možemo ponovno postati istinski čisti kako želimo. Možemo postati svjesni da to ne možemo sami ostvariti.
Ali nas nije lako uvjeriti da je doista došla nevinost. Mnogo je tomu razloga. Paskal je rekao: „Poznavanje Boga bez poznavanja naše bijede rađa umišljenost, preuzetnost. Poznavanje naše bijede bez poznavanja Boga rađa razočaranje, beznađe. Poznavanje Isusa Krista sačinjava posredništvo u kojem nalazimo bilo Boga bilo našu bijedu“. Možemo dakle poznavati Boga bez poznavanja samih sebe i umišljati, činiti se i osjećati se pravednima. Nedostatak toliko poznat i raširen među nama. Možemo poznavati sebe i nijekati Boga. U prvom slučaju nemamo potrebu da nam netko, pa makar bio Isus iz Nazareta, oprosti grijehe koji su nam očiti. U drugom slučaju nemamo nadu da postoji netko sposoban, pa makar se on zvao Isus Krist, da nam obnovi dušu, život, savjest.
Isus zna za što doista imamo potrebu: poznavanje istinskog susreta između Boga i naše bijede, poznavanje pokajanja i poniznog ispovijedanja našega grijeha. Doista huli onaj koji sebi prisvoji božansku zadaću da rekne drugima: „Čisti ste. Nemate grijeha. Ne bojte se!“. Da to huljenje izgovori ideolog ili karizmatski vođa, sasvim je svejedno. Da ga omogući nihilist, demagog, anarhist, naukom ili tiskanjem knjigama, sasvim je svejedno. Huljenje je i kao takvo ostaje. Tko god prisvaja sebi pravo da izmišlja obnovljenje savjesti, krade posao Bogu.
Izbor je gorući problem. Znamo da nismo čisti. Osjećamo se ponukanima poći nekome da nam pomogne. Bogu ili nekome lažnome otkupitelju? Izbor je i naš kršćanski problem. I mi smo podcijenili Božje oproštenje i njegovu hitnost.
Grijeh je smrtna bolest koja razara našu nutrinu. Grijeh je paraliza koja nam zabranjuje da se krećemo i da razmišljamo. Umjesto da nas isključi, On nas dodiruje. Umjesto da nas osudi, On nam oprašta. Tako nas ozdravlja od onoga što nas sprječava da hodamo po putu dobra i života. (fač)