BRAT ISUS (Mk 3,1-6)

Isus se je u svojem zemaljskom životu često susretao s izazovima. Ti su izazovi ponekad bili poput bojišnice. U njima Ga drugi vrebaju da Ga optuže. No, upravo se u tim izazovima pokazuje čitava Njegova vjernost prema nama. U njima vidimo Njegovu očinsku i bratsku ljubav koja ne tolerira odgodu. Nitko i ništa ne može Ga odvojiti od ljubavi prema nama.

Iako se religiozna i civilna moć ujedinjuju da Ga uklone, Njegovo je djelovanje usmjereno na otvaranje naše ruke. Njegovo srce nije političko. Kaže se da je politika iznad savjesti. Možemo dodati da je politika mnogo ispod ljubavi. Isusu je na srcu čovjek usahle ruke. Isto tako su mu na srcu i njegovi protivnici kojima je usahlo srce, milosrđe. Istina, ambicija i dobrota ne idu zajedno. Potreba gospodarenja, zaogrnuta revnošću, prevarila je i nastavlja obmanjivati religiozne ljude. Stoga nas ne treba čuditi da Gospodinova dobrota skandalizira religiozne vođe i da u njima pobuđuje želju da Ga ubiju.

Znak koji čini je pitanje života i smrti. Ako nam ga ne učini, ostajemo u smrti. Ako ga učini spašava nas. No, nije dovoljno da nam On učini dar, potrebno je da nam otvori i ruku da ga prihvatimo. Inače pada na zemlju. Zato On želi ozdraviti našu ruku. Želi da je ispružimo. Oslobađa našu želju da se protegne prema Njegovu daru. Ruka je stvorena za primanje, za rad, za darivanje, za grljenje. Želja je kada se otvara za primanje. Rad je kada djeluje u dovršenju stvaranja. Dar je kada procvjeta u podjeli dobara. Grljenje je kada sve prihvaća kao braću i sestre. Znanost i tehnika mogu umjetnom rukom zamijeniti rad ali ne primanje, darivanje i grljenje, što je izricanje srca koje je ljubljeno i ljubi. Ako se ruka zatvori, zatvara se u posjedovanje, nekontrolirani delirij moći. Sposobna je samo za smrt. Čovjek s rukom vrši svako dobro i svako zlo.

U bogomolji se Isus ražalosti zbog okorjelosti njihova srca. Tvrdoća srca je suprotnost divljenju. Označava protu-evanđeosko ponašanje. Ona je reakcija samoobrane. Strah koji postaje zatvorenost u same sebe i napad na druge. Odgovara usahloj ruci. Može se je nazvati i sklerozom srca.

Isus se doista pokazuje strpljivi odgojitelj. Pita nas može li dati život i radost čovjeku. Čovjek usahle ruke za Njega nije utvara. Jednostavno je čovjek. Više se ne može reći. Koliko se samo danas govori o apsolutnom primatu osobe. Ne o apstraktnom čovjeku, nego stvarnome, konkretnome. Svakom čovjeku začetom u majčinoj utrobi. Svakom rođenom čovjeku. Svakom čovjeku na ovom planetu. A kako se ponašamo jedni prema drugima? Za Isusa, čovjek usahle ruke, Njegov je brat. I ovdje se ne može više reći. Za nas pouka čudesna i strašna. Zove nas na isti put i ne želi nas pronaći lijene, nemarne ili uplašene posljedicama. (fač)