SRČANOST LJUBAVI (Mk 7,24-30)
Ljubav, kad je ljubav, nosi posvuda svoj žar dobrote. Ne može živjeti samo za sebe. Ne može se zaustaviti samo na jednom mjestu. Želi doseći svako mjesto i svakog čovjeka. Ljubav preskače sve prepreke. Obara sve ljudske tradicije.
Isus, ponesen žarom svojega poslanja, obara sve prepreke koje isključuju nekoga iz spasenja. Nije to samo riječima proklamirao, nego je to djelima pokazao. U Njegovu srcu leži Očevo poslanje, koje nijedno neprijateljstvo ne može niti malo oslabiti. On želi spasiti ono što je izgubljeno.
U poganskoj zemlji susreće osobu koja Mu se baca pred noge i moli Ga. Što će učiniti Onaj koji je poslan izgubljenim ovcama izraelske kuće? Kao i u Kani, kao i uvijek, Isus ne odolijeva molbi. Naš Spasitelj, svaki put, kada je pritisnut ljudskim stanjem, ne može zaustaviti svoju ljubav. Obzorja su Njegova srca previše nastanjena zemaljskom bijedom, da bi ih On mogao odgoditi.
Mi ne možemo ni zamisliti, a kamo li se uvjeriti, što znači za neko srce čovjeka nositi u sebi puninu božanstva. Koji naumi, koje čudesne želje, koja snaga, koju moć krije u sebi. Nestrpljiv je da je iskaže sve do konačnog konzumiranja. Ne možemo zamisliti svemoguće proljeće koje prožima dušu utjelovljene Riječi, dok prolazi posred nas tvrdoglavaca. U Njemu je raspoloživa nježnost koja se želi pretvoriti u znak. U Njemu je vječna nakana da nas obogati Bogom.
Mi to ne znamo. Ni žena poganka nije to ni zamišljala. Njoj je bilo dovoljno znati dvije datosti. Čula je da taj Galilejac nije nikada odbio dar. Čula je da je On prijatelj onih koji nemaju prijatelja. Novi čovjek pod svim vidovima. Njoj je to bilo dovoljno. Ne samo da joj je dovoljno, nego ju osnažuje u kratkom dijalogu u kojem spremno objavljuje svoju poniznost i prihvaća red stvari i prednosti koje uspostavlja Učitelj. Možda je znala da ljubav ne zna poštivati vremena po ljudski, jer vrijeme je ljubavi uvijek ona sama. Ljubav uvijek ljubi. Inače nije ljubav.
Tko zna jeli ona tako razmišljala. Istina je međutim da je u kratkom vremenu postigla sklad s Isusom. Ona nas poučava određenu sretnu srčanost ljubavi koja je sposobna insistirati s Bogom i da se to Bogu sviđa jer je slavljenje jednostavnosti. Takvo pouzdanje ne može Isusa ostaviti ravnodušnim. Njezina je vjera istodobno poznavanje sebe kao nedostojne i Njega kao ljubavi koja ljubi po čistoj milosti.
Nužno nam je uvjeriti se da za nas Bog vrijedi samo ako smo usklađeni s Njim. Ako želimo ono što nam On želi. On je za nas hrana, samo ako smo gladi. On je žeđ, samo ako smo žedni. On je svjetlo, samo ako smo slijepi. On je istina, samo ako smo lažni. On je put, samo ako smo zalutali. On je liječnik, samo ako smo bolesni. On je oproštenje, samo ako smo grešni... (fač)