UZMI SVOJ KRIŽ (Lk 9,22-25)

Uzmi svoj križ. Križ. Ta je riječ postala sinonim boli, patnje. Ona nam nije ugodna. U njoj vidimo nesreću, zlo. Unatoč tome, Isus nam nudi križ kao put života. U Njegovoj misli križ izriče najvišu milost, onu koja stiže do istinskog shvaćanja postojanja i života.

Na križu je Riječ bila pribijena sve do umiranja. Isus nas je posredstvom križa do kraja ljubio. Po križu je ispunio savršenu poslušnost. Tu, u skrivenim otajstvima, stoji smisao nečuvene ponude. Samo je mjera križa, mjera prepuštanja. Križ znači napustiti vlastita uvjerenja o svemu i predati se Božjim uvjerenjima u svemu. I s Bogom na tom terenu potrebno je, korak po korak, ići naprijed.

Križ postaje točna mjera određene vjernosti. Tu shvaćamo zašto ga Isus suprotstavlja našem urođenom stilu života. Tu nema prostora za kratke putanje, odmah zarobljene strahom od patnje, gubljenja, smrti.

Vlastiti je križ onaj koji ne želimo, ali koji ne možemo ne nositi, jer je naš. Sloboda se ne sastoji toliko u tome da činimo ono što želimo, nego u htjenju onoga što činimo i što nam je nužno. Dok luđak ljubi ideje, fetišist ljubi stvari a egoist samoga sebe, stvarajući nešto apsolutnoga od ideja, stvari i samoga sebe, slobodan je čovjek onaj koji zna ljubiti neku osobu. Ljubiti znači slijediti, izići iz vlastitoga ja, decentralizirati se, prestati misliti na sebe i biti u ljubljenome.

Sve što mi ljudi činimo jest zbog potvrđivanja samih sebe. Znamo da ne vrijedimo i želimo biti nadmoćni. Želimo se potvrditi. Stavljamo sebe u središte, pred sve i nadasve se stavljamo na mjesto Boga. Ne zato jer vjerujemo da smo Bog. To činimo zbog straha i želimo se spasiti. Znamo da smo ograničeni i smrtni. Znamo da ćemo prije ili kasnije izgubiti život. Uzaludno bježimo od svoje smrti. To je rezultat grijeha, sotonske laži, kojoj smo povjerovali. Zanijekati sebe ne znači ubiti se, nego ubiti u sebi smrt koju smo zamijenili sa životom. Znači potvrditi naš istinski život kao slobodu i ljubav. Riječ je o slobodi da iziđemo iz sebe da bismo ljubili. Ljubav je doista ushićenje. Stavlja onoga tko ljubi van sebe i ostvaruje ga potpuno kao odnos.

Izgubiti život. Zaraditi život. Prvu ne bismo željeli da se dogodi. Druga bi nam godila. Shvatimo ih ispravno. Izgubljeni život je život čuvan samo za sebe. Zarađeni život je darovani život. Mi se ostvarujemo ljubeći, gubeći sebe. Darujući sebe, postajemo ono što ljubimo i zarađujemo život. Ali, da bismo ljubili, trebamo biti ljubljeni. Mi možemo ljubiti Isusa i izgubiti sebe zbog Njega, jer nas je On prvi ljubio i dao samoga sebe za nas. Povjerimo sebe Njemu, u životu i u smrti, jer je On umro i uskrsnuo za nas, pobjeđujući sve barijere našega zla i našega straha. (fač)