RAZLOZI RADOSTI (Mt 9,14-15)
Biti osoba znači na poseban način biti u susretu, odnosu, iz kojega se rađa radost. Jesmo li mi kršćani sposobniji za odnos od drugih ljudi? Sama vjera ne čini čovjeka sposobnim za osobni odnos s drugim ili s Bogom. Kršćanska vjera je izazov da otkrijemo otajstvo naše osobe i da postanemo sposobni da se uzajamno susrećemo na iskren način i da iz susreta iziđemo preobraženi. Naša nam vjera govori da je Isus s nama. To je nešto posebno. Isus je s nama na ovoj zemlji. To je razlog radosti jer ga možemo susresti.
Ipak, društvo kojemu pripadamo susrelo je u Isusu ne razloge radosti nego žalosti: kao da nam je došao ukrasti život, sreću, avanturu, iskustvo. Isusa je naše društvo prometnulo u zastrašujuću fantaziju, u despota ili suparnika veselja čiju tajnu samo On čuva. Prestali smo pred ljudima biti veseli zbog vjere, zbog Isusa. Da, mi smo oni koji vjeruju Isusu Kristu i njegovi smo učenici, ali žalosni, zamišljeni, svadljivi, ljuti, zabrinuti, melankolični, sjetni, beznadni, kao i svi. Postali smo izdajnici radosti.
Kako se to moglo dogoditi? Je li Isus s nama ili nam ga je netko ukrao? Ili nismo očistili svoje tijelo i dušu postom? Možda živimo unutar gospodarenja situacija; koristimo sve mogućnosti, ali ostajemo zarobljeni u njima, bez udisaja vječnosti. To nas zadržava u siromaštvu radosti. Tko nam je kriv da smo nesretni iako ispunjamo sve svoje želje, činimo izbore koji nam se sviđaju?
U postu, naime, ne susrećemo samo same sebe, već i neprijatelje duše, ono što nas sputava iznutra. Dobrim jelom i pićem se nešto može potisnuti, ali postom se oslobađa ovog nadomjestka i spoznajemo najdublju istinu o sebi samima. Pritom sve ono što je skriveno u nutrini može izići na vidjelo: čežnja i neispunjene želje, gnjev, ogorčenost i tuge, rane i misli agresivnosti i potištenosti, koje se neprestano vrte oko posjedovanja, zdravlja i uspjeha. Sve ono potisnuto što se ranije prikrivalo jelom, pićem i zabavom, sada izlazi na vidjelo. Na ovaj način post otkriva istinsko naše biće. Pokazuje nam ono što nam najviše prijeti i gdje moramo započeti s borbom za unutarnje oslobođenje. Post također pojačava našu molitvu, naše molbe. Ako za nekoga postim i molim, tada je to puno intenzivnije nego da ga se samo nakratko sjetimo u molitvi. Naše su majke i bake uvijek istodobno postile i molile za svoju djecu, unuke.
Post potpomaže i našu budnost. Pun nas želudac vodi u pospanost, a post nas drži budnima i otvorenima za duhovno i za Boga, donoseći unutarnju jasnoću. Tada sve jasnije vidimo i u svemu možemo gledati Boga. Nadilazeći svaku situaciju, možemo biti prožeti radošću, slobodni, jednostavni i istiniti. Ako je Isus u nama onda je uvijek gozba, pa i onda kada se odričemo onoga što nam je najdraže.
Oprosti nam, Gospodine, što smo pretvorili u žalost čudesni znak tvoje radosne prisutnosti. Dužnici smo ovom svijetu. Ponudimo svijetu, ne prijekore, nego radosno življenje. (fač)