LOGIKA KRIŽA (Mt 20,17-28)
Jedna od suprotnosti između nas i Boga jest poimanje slave. U našem kršćanskom postojanju suprotstavljaju se dvije slave: ona Sina čovječjega i ona nas kršćana. Isusova se slava sastoji u predanju, služenju i darivanju života. Druga, naša slava, vidi svoje ostvarenje u posjedovanju, podjarmljivanju, pokoravanju i davanju smrti.
Riječ je dosita o borbi između ljubavi i sebičnosti, gdje ljubav pobjeđuje vlastitim porazom, a sebičnost gubi vlastitom pobjedom.
Od kada je čovjek odlučio da ne bira više za življenje svjetlo Riječi, nego ono što se njemu čini dobro za jesti, ugodno za oči, i poželjno za postignuće spoznaje, sve je zaslijepljeno. Požuda očiju i oholost života postali su zahtjevni statut življenja i čovjek se razbolio vlastitom smrtnom bolešću. Želi beznadno biti ono što je i dati zemaljskome toliku vrijednost da vječno ne može ostvariti nikakvu radost. Svi smo takvi.
Što se nas križ tiče ako se svi naprežemo i borimo samo za postignuće važnosti, uspjeha i priznanja? Ne samo da nas se ne tiče, nego ga trebamo mrziti, postajući neprijatelji križa. Križ nas osporava. Kritizira nas na nepodnošljiv način. Poziva nas da budemo zadnji, a mi želimo prednjačiti. Nuka nas da se izgubimo, a mi se želimo pokazati. Vodi nas u šutnju prinosa, a mi želimo govoriti, neprestano iznositi naše razloge, pobijediti zadnjom riječju. Križ nas poziva na žrtvu, a mi žrtvujemo druge sebi i svojim projektima. Doista lijepo kršćanstvo.
Božja je mudrost ismijana kao ludost zbog naše gluposti. Božja je snaga izudarana kao slabost zbog naše bolesti. Božja je sloboda prikovana kao sramota zbog našega ropstva. Lijepu sliku Boga šaljemo u svijet!
Mi smo slobodni, pa i pred Sinom Božjim. Možemo činiti što god hoćemo. I Bog je slobodan. Treći će dan uskrsnuti.
Kao Njegovi prijatelji nismo ništa shvatili od Njegovih govora. Ipak je On i nadalje strpljiv s nama. Spreman je služiti nas do ispunjenja ljubavi.
Istinska je Riječ koja odzvanja u našim ušima: „Možete li piti čašu koju ja pijem?“ Odgovor je kao ubod. Možemo. Čaša više, čaša manje, stvari se ne trebaju mijenjati za toliko malo. A Isus nastavlja, u svojoj samoći, put prema Kalvariji. Isus zna da nije samo ambicija, nego i ljubav ta koja još nije strastvena, ta koja nas ne vodi Njegovim putem. Ali nas ne može ostaviti u tom realizmu tako naivnom. Nitko od nas ne može nikada shvatiti Isusa, bez shvaćanja križa. Njegovo lice je jednako Ocu, čija je slava ljubiti, služiti i dati život. Tko ljubi daje život. Čini da drugi žive, ostvarujući se tako potpuno na sliku Boga, darovatelja života.
Postanimo služitelji jedni drugima, pripadajući jedni drugima u ljubavi. Bog ispunja samo svoja obećanja ljubavi, ali ne naše sebične želje. (fač)