PRAVEDNOST VJERE (Lk 16,19-31)
Zemaljsko je postojanje most koji je postavljen nad ponorom između pakla i Očeva krila. Most je dugi luk našega života koji kasnije pada. Prelazi ga se izvršavajući pravednost. Da bismo se uputili ispravnim putem, korisno je postaviti se s gledišta cilja i činiti ono što bi se tada željelo učiniti. Cilj je taj koji određuje sredstva da ga postignemo.
S druge strane, u cilju, nekorisno je plakati. Sadašnjost i budućnost se ne niječu. Međusobno se povezani kao sijanje i žetva. Zemaljski nam život nije darovan da piljimo u tko zna što, nego da prijeđemo most između bogatih i siromašnih. O tome ovisi spasenje nas bogatih. Potrebno je danas obratiti se Evanđelju koje nam kaže što činiti.
Dakle, nije riječ o pravednosti na drugoj strani života, nego o pravednosti na ovoj strani života, koja se ne sastoji u tome da nahranimo nekoga, nego u vjeri Bogu koji želi da se uzajamno potpomažemo. Nužno se trebamo uvjeriti u tu istinu. Pravednost se sastoji u tome da dademo svakome njegovo, čuje se kao princip primjene na sva područja života. Dati čovjeku ono što je čovjekovo. Ali i dati Bogu ono što je Božje. Oduvijek se savez s Gospodinom izvršava preko ljubavi prema braći i sestrama. Milosrđe prema siromasima je prijelaz. Završen život, završeno je vrijeme. Razlučiti znakove vremena, znači shvatiti da nam je sadašnjost darovana zbog toga.
Isus upravo to čini. On ne izvršava sud, nego čin bratske opomene prema bogatima. On nije došao osuditi, nego spasiti. On spašava prihvaćajući bez pridržaja i prosvjetljuje iskreno. On nije došao terorizirati bogataše sa smrću, nego ih kao žive potiče na milosrđe.
Prispodoba nam ne govori da je bogataš prezirao Boga ili Lazara. Samo ih nije nikada gledao, jer je bio zaokupljen gledanjem vlastitih interesa. Bogataš je suprotnost Isusu koji svoj pogled okreće prema siromasima. Potrebno je otvoriti oči na siromahe. Spasenje dolazi od njih. Oni su Kristov sakrament, produženje Njegovog poslanja. Kao što siromah ima potrebu bogataša u životu, tako još više bogataš ima potrebu siromaha u smrti. Ali sve ovisi o onome što mu je učinio za života.
Bi li nas same netko s drugoga svijeta potakao na milosrdni odnos sa siromašnima? Čisto sumnjam. Lazara je Isus oživio. Njegova braća, umjesto da se obrate, željeli su ga ubiti. Kada je Isus uskrišen, njegovi su učenici vjerovali da je utvara. Istinski problem je dakle vjerovati Božjoj riječi, a ne porukama s druge strane. Ona nam daruje Očevo milosrđe i poziva nas na sudjelovanje u Njegovoj radosti zbog mrtvoga i uskrsloga Sina. Sve dok smo živi, pozvani smo slušati Isusa a ne ismijavati Ga. Pa i onda kada postavlja alternativu između Boga i novca. Ako vjerujemo Njemu, prihvatimo Očevu ljubav i djelima ljubimo braću i sestre. (fač)