Kad je Isus rastjerao trgovce, tražili su od njega znak kojim bi potvrdio pravo da to smije činiti. Na to im Isus odgovara: Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Te Isusove riječi kao i sam čin izgona trgovaca iz hrama različito se tumače. Tako Meister Eckart u Isusovoj gesti čišćenje hrama vidi čišćenje srca. Srce, tj. čovjekova duhovna nutrina, hram je Božji. Taj hram je potrebno očistiti od idolopoklonstva: od ovisničke navezanosti na materijalna dobra; od pohlepe za vlašću; za čašću; za novcem; od raznoraznih ovisnosti; od podčinjenosti i podčinjavanja; od licemjera, itd.

Misna čitanja treće korizmene nedjelje

Prvo čitanje: Izl 20, 1-17
Zakon bijaše dan po Mojsiju.

Čitanje Knjige izlaska
U one dane: Bog izgovori sve ove riječi: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 19, 8-11

Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!

Savršen je zakon Gospodnji, dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja, srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja, oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji, ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata, zlata čistoga;
slađi od meda, meda samotoka.

Drugo čitanje: 1Kor 1, 22-25
Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 2, 13-25
Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Riječ Gospodnja.

Razmišljanja uz treću korizmenu nedjelju B

Od gradnje do rušenja i ponovne gradnje hrama, 3. korizmena nedjelja B

Idući pustinjom iz Egipta u Obećanu zemlju Židovi su slavili Boga u „šatoru Saveza“. Na tom putu Bog im je po svom poslaniku Mojsiju na brdu Sinaju dao zapovijedi kojima su trebali održavati Savez. 40 godina štovali su Boga u „šatoru saveza“ Gradnja hrama u Jeruzalemu doživljavala se kao kruna odanosti Bogu i pečat Saveza s Bogom. Gradio se 46 godina.

Dok je još išao kroz pustinju narod je iznevjerio Savez s Bogom. Klanjao se zlatnom teletu. Ni hram nije bio jamstvo vjernosti Savezu. Na različite načine narod se otuđuje od Božjih zapovijedi. Krši ih. Krši ih čak u hramu. Hram je pretvoren u tržnicu. Budući da su se u samom predvorju hrama nalazile i mjenjačnice novca, one na tom mjestu mogu podsjećati na klanjanje „zlatnom teletu“ u pustinji. Trgovci su slika onih koji su skovali „zlatno tele“ i održavaju njegov kult.

Kad je Isus rastjerao trgovce, tražili su od njega znak kojim potvrdio pravo da to smije činiti. Na to im Isus odgovara: Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Te Isusove riječi kao i sam čin izgona trgovaca iz hrama različito se tumače. Tako Meister Eckart u Isusovoj gesti čišćenje hrama vidi čišćenje srca. Srce, tj. čovjekova duhovna nutrina, hram je Božji. Taj hram je potrebno očistiti od idolopoklonstva: od ovisničke navezanosti na materijalna dobra; od pohlepe za vlašću; za čašću; za novcem; od raznoraznih ovisnosti; od podčinjenosti i podčinjavanja; od licemjera, itd.

Isus je Samarijanki rekao da je došlo vrijeme da se pravi klanjatelji klanjaju Bogu u duhu i istini. Došlo je vrijeme da se sa Sinaja, gdje je Mojsije dobio zapovijedi, prijeđe na Goru blaženstava. Može se reći da je Isus na Gori blaženstava stajao na pločama ispisanima Božjim zapovijedima. S tog mjesta je mogao vidjeti puno šire obzorje nego je Mojsije mogao vidjeti sa Sinaja. Isus kaže: Čuli ste da je rečeno starima ne ubij. Aja vam kažem tko drugomu rekne luđače, zgriješio je kao da ga je ubio; rečeno je da mrziš neprijatelja, a ja vam kažem ljubite neprijatelje svoje; činite dobro onima koji vas progone; blaženije je davati nego primati; blago progonjenima; blago milosrdnima; blago mirotvorcima; blago čistima srcem oni će Boga gledati.

Umjesto na pločama, Isus kaže da zakon ispišemo u srcima; da naše štovanje Boga bude iz srca; da izvršavanje zapovjedi bude s ljubavlju i milosrđem.

Proces „prepisivanja“ zapovjedi s kamenih ploča u srca i „dopisivanja“ blaženstava koja su više od zapovijedi, na koje Isus poziva autoritetom Sina Božjega, vrlo je sličan hodu iz egipatskoga ropstva u Obećanu zemlju. Taj hod vodi kroz „pustinju“. U „pustinji“ srca u napasti smo pokloniti se zlatnomu teletu. U napasti smo, poput starih Izraelaca u pustinji, tražiti dokaze Božje prisutnosti među nama. U napasti smo da „manu“, umjesto za jedan dan, kako je predviđeno i propisano, skupljamo za čitav život. Taj hod je popraćen mrmljanjem, optuživanjem, samosažaljenjem, okretanjem u prošlost.

Taj je hod iznimno zahtijevan. Zato taj hod sv. Pavao, pišući kršćanima, naziva hodom sablazni i ludosti u očima ljudi koji isključivo gledaju očima ovoga svijeta (usp. 1Kor 17-31). Time Pavao opisuje prihvaćanje križa, ali osmišljava taj hod kad kaže: „ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače od ljudi“ (1. Kor 1, 25). Zapravo je to Božji izbor: „.. lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta izabra Bog…“ (1Kor 1, 27-28). To je hod kršćanina u vjeri, makar izgledalo da je to hod „u nadi protiv svake nade“, to je vjera i nada da će Bog iz ruševina hrama našega tijela za tri dana podići novi hram, hram u kojem se Ocu nebeskomu klanja u duhu i istini. A za takav oblik klanjanja Bogu potrebno je prethodno se „odreći sebe“, „izgubiti svoj život“ da bismo ga sačuvali. Nekad će to naličiti rušenju hrama srca i podizanju novoga hrama u kojem je Isus „zaglavni kamen“ a mi kao zajednica njegovih vjernika „živo kamenje“ tog novoga hrama. (fbv)

*******

3. korizmena «B»

(Izl 20,1-17 ; 1 Kor 1,22-25 ; Iv 2,13-25)

Sve dublje zalazimo u korizmu. Ni tekstovi današnje nedjelje ne preskaču stvarnost Isusova križa, jer korizma i križ idu zajedno. Krist svojim učenicima sve više otkriva što će mu se dogoditi, ali oni to sporo shvaćaju, jer razmišljaju zemaljski; sanjare o Mesiji koji će silom i vojskom preuzeti vlast i osloboditi ih od tuđinskog ropstva. I još k tome, željeli bi i za sebe dobiti što bolje položaje kad Isus preuzme vlast. Takvo je tipično ljudsko razmišljanje; biti blizu onih koji su moćni da bi i sami imali od toga koristi.

Međutim, Bog ima drukčije planove; lijepo kaže biblijska mudrost: ”Božje misli nisu ljudske misli, i Božji puti nisu ljudski puti.” Isus malo pomalo u glavama svojih učenika razbija tu sliku o Mesiji: on nije poslan da bude vladar, da bude monarh, da bude vojni zapovjednik. On je poslan da bude sluga; on je okrenut drugima; ima srca za male ljude, njima čini dobro, s njima se druži, otvara im oči za Boga.

I današnje evanđelje o izgonu trgovaca iz hrama zapravo je navještaj Isusove smrti i uskrsnuća. – Hram i crkva grade se da bi se u njima molilo; to su mjesta određena za molitvu, za susret s Bogom. Kad se ta mjesta pretvaraju u nešto drugo, kad postaju mjesta za trgovinu i zaradu, to onda nije u redu. Zato je razumljiva Isusova reakcija; ljutito je istjerao trgovce iz hrama i rekao da je kuća Božja kuća molitve, kuća njegova Oca. Uz ovaj izgon trgovaca iz hrama povezana je Isusova tajnovita riječ iz evanđelja: ”Razvalite ovaj hram, i ja ću ga u tri dana podići.” Nisu apostoli tada razumjeli tu riječ, a Isusovi neprijatelji su to pogrješno shvatili. I ova će rečenica biti optužni materijal na sudskom procesu protiv Isusa. Jedna od optužbi na njegov račun bit će, da je htio srušiti jeruzalemsski hram. A Isus je mislio na sasvim nešto drugo. On je govorio o hramu svoga tijela, a Židovi misle o velebnom Jeruzalemskom hramu, koji se godinama gradio i bio na ponos svakog vjernog Židova. Smatrali su da je neuništiv, ali će ga Rimljani vrlo brzo sravniti sa zemljom; neće ostati ni kamen na kamenu.

Isus govori o svom tijelu: njega će ubiti, on će završiti na križu, ali će nakon tri dana opet biti živ. To je taj novi hram, božansko tijelo Sina Božjega. – U vezi s tim, Božja riječ nama danas želi kazati: “Vi ste hram Duha Svetoga.” Svaki je od nas hram Božji; hram smo Božji po tome što smo članovi Tijela Kristova, članovi smo Crkve.

Isus danas čisti hram od svega što ne dolikuje hramu. On i nas zove, u ovom vremenu korizme, da pogledamo kakav smo Božji hram. Zove nas da očistimo srce od svega onoga što Bog ne voli, od svega što se protivi njegovim zapovijedima, od svega što je nespojivo s kršćanstvom. Zašto je važno sve to odbaciti? Pa zato što Boga pravo štuje i slavi samo čisto srce, slobodno srce koje nije vezano grješnim vezama, srce koje ne robuje strastima i požudama. Svaki grijeh, na neki način, prepolovljuje čovjeka.

Čuli smo danas, iz knjige Izlaska, 10 Božjih zapovijedi. Može li se postaviti pitanje: Jesu li Božje zapovijedi još na snazi? Imaju li one u Europi, u javnom životu, u kulturi, ekonomiji i u politici bilo kakvo značenje? Gotovo da nemaju! Bog je naprosto odgurnut iz tih sfera života. Svijet moći, slave, bogatstva ne računa s Bogom.

Koliko su za nas koji vjerujemo važne Božje zapovijedi? Zauzima li Bog u našem životu ono mjesto koje mu pripada? Božje su zapovijedi su nam date da čuvaju život, da štite od ropstva. Ne treba zaboraviti, Bog se u tekstu koji smo slušali predstavlja kao «ljubomoran Bog» koji ne tolerira nevjeru, već traži vjernost. Iz Božjih zapovijedi jasno proizlazi: Ja sam Bog tvoj! I ako sam ja Bog tvoj, klanjaš li se meni, živiš li od mene ili se klanjaš stvarima, pa si rob materije, sve svoje sile trošiš u prolazno i materijalno. To je potpuno zauzelo tvoje srce.

Sada u korizmi, pred očima nam je Krist raspeti. On je u središtu Pavlova navještaja.Pavao kaže:«Mi propovijedamo Krista raspetoga!» Njemu je pred očima raspeti Krist. Ne smeta mu to što Židovi za križ ne žele ni čuti; križ je za njih sablazan. Čak će i u Pismu naći mjesto gdje stoji: Tko je raspet, taj je proklet i od Boga odbačen. Židovi samo traže čudesa, jer sva je njihova povijest povijest čudesnih Božjih djela. Njima je pred očima Bog koji ih je čudesnom snagom izveo iz ropstva, i uveo ih u obećanu zemlju. O križu ne žele ni čuti! Sliku Boga ne mogu nikako povezati sa slikom raspetoga čovjeka.

Slično je Pavao prošao i kod Grka. Oni traže mudrost! Oni se ponose svojom kulturom, književnošću i umjetnošću. Oni prihvaćaju samo ono što se može logički razumjeti i dokazati. I sad im dolazi Pavao; govori im o Isusu Kristu koji je raspet na križu, a potom je uskrsnuo. Pa tko će mu povjerovati?1 Čim su Atenjani čuli za riječ uskrsnuće, odmahnuli su rukom i s cinizmom rekli Pavlu: O tome ćemo te, Pavle, slušati drugi put! I razišli su se. Nisu željeli gubiti vrijeme s tim pričama.

Bez obzira na to kako je Pavao prošao kod Židova i Grka, on uporno naviješta Krista raspetoga. Reći će: On je Božja sila i Božja mudrost! Crkva već dvije tisuće godina čini to isto: naviješta raspetoga i uskrsloga i kaže: U njemu je ključ, u njemu je rješenje za sve čovjekove poteškoće! Katolički je nauk da nas je Isus svojim križem spasio i otkupio. I kad govorimo o križu, mi zapravo govorimo o Kristu Bogočovjeku koji je radi nas ljudi pošao na križ. Takav je naš Bog: iz ljubavi prema nama dao se raspeti na križ. On je ljubav koja se dala raspeti. Kako joj ne vjerovati! Kako ne vjerovati nekome tko za nas daje život!

Isus nama kaže: «Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.» Isus želi kazati: Neka uči od mene: neka gleda mene, neka sluša mene, ja ću mu kazati kako će nositi križ! Braćo i sestre, za ovo se traži vjera! Onima koji su vani, onima koji ne vjeruju, ovo je teško razumjeti. Samo onaj tko vjeruje, samo onaj tko ide za Isusom, razumjet će govor o križu, razumjet će i potrebu nošenja križa. Čak će doživjeti i priznati da mu je križ puno puta bio na blagoslov, da ga je sačuvao od praznog i besciljnog života. Bog nas križem čisti; križ je u njegovim rukama sredstvo spasa!

Isus je i u ovom vremenu korizme naš Učitelj. Treba ostati u njegovoj blizini. Tko gleda poniznog i raspetog Isusa, lakše će razumjeti drugoga, bit će spremniji pomoći drugome, spremniji na svaku žrtvu. Dao Bog da takvi sve više postajemo! Amen!           (faks)