SMISAO ZNAKOVA (Iv 4,43-54)

Radost zbog znakova koja Isus čini, izvršeni znakovi zbog radosti... Je li samo to dar Evanđelja? Pitanje nije akademsko. Znamo da određena pitanja, iako znamo već odgovore, nastavljamo postavljati kao da ništa ne znamo. I to zato jer su odgovori savršeni, a mi nismo. Usprkos svemu, željeli bismo odgovoriti na svoj način. Isusovi su znakovi jedna od tih stvarnosti o kojoj bismo rado željeli reći: da, to je sve.

Zato nam Isus i odgovara: „Ako ne vidite znakove, vi ne vjerujete“. To ostaje kao promišljeni Božji komentar u dodiru s našim zemaljskim hitnostima. Nije to odijeljeni komentar, nego pun brižljivosti. Isus je došao reći nam: „Vjerujete Bogu i meni vjerujte“. Ali Njegova ideja vjere je očito potpuna, a naša ne. Zato se On treba boriti protiv našega strmoglavljenja da vjerujemo „ako se nešto dogodi“ ili „ako bi se nešto dogodilo“ i naše obamrlosti da ne vjerujemo kada se „ništa ne događa“.

Isus želi osobno biti radost svima nama. Želi biti prihvaćen s radošću jer On jest, ili zbog onoga što On jest, a ne zbog znakova koje On čini. Ipak se glas o Njemu širi primarno zbog onoga što On čini. Riječ je o vjernosti Njegovim znakovima a ne Njemu osobno. Znak, kao posredništvo Boga, lako postane svrhom samom sebi. Obećanje nadomješta Obećanoga. Krsni savez Saveznika. Zakon Ljubav. Darovi Darovatelja. Crkva Boga. Jednom riječju znak nadomješta njegovo značenje. Naš odnos s Bogom sličan je onome s tehnologijom. Izmislili smo razne tehnologije da se obranimo od prirode. Sada smo u problemu kako se obraniti od tehnologije i od njezinih neželjenih učinaka.

Isus ne odbija znakove, razumije se. Štoviše, On ih izaziva. Ne odbija ih upravo zato jer su znakovi, to jest stvarnost koja označuje drugo. Svrha Njegove aktivnosti u znaku ima za cilj upoznavanje Božjega dara: Bog se želi darovati nama ljudima. Želi da nam bude jasno da je u znaku Njegova ljubav. Želi da mi ne zamijenimo znakove s Njim, smatrajući ga „čovjekom znakova“, umjesto „Znak čovjeka“, čudesno objavljenje onoga što mi ljudi možemo postati, mi Njegova slava na ovoj zemlji.

Znakovi nas zanose. Osoba, kao Isus, treba nas oduševljavati. Njegova nas veličina treba očarati. Njegovo nas misteriozno biće treba osvojiti. Njegov nas život treba preobraziti. On to upravo želi.

On poslije znaka od nas očekuje šutnju koja meditira nad znakom i da naučimo, zahvaljujući promatranju, vjerovati bez znaka. Vjera dolazi od slušanja. Vjera je jedincati pristup Riječi koja je život. Što bismo bili mi ljudi ako se ne bismo mogli pouzdati u nijednu riječ? To je naš put od shvatljivoga do neshvatljivoga, od neposrednoga do skrivene radosti, od ljudskoga do božanskoga. Samo ako prijeđemo taj put, možemo se prisno vezati uz dar Utjelovljenja. (fač)