Gospodin Isus savršeni je uzor svih kreposti, posebno poniznosti. Premda je kao Bog gospodar svega, nije na ovaj svijet došao da zapovijeda, da mu služe, nego da on služi (Mk 10, 45. Usp. DH 11). Ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti… Zato ga Bog preuzvisi… (Fil 2, 8-9). Isus hoće da se od njega svi učimo poniznosti (usp. Mt 11, 29).
Od svih svetih nije se Isusu u poniznosti nitko toliko približio koliko njegova Majka. Marija je najvjernija slika Isusova u svim krepostima, pa i u poniznosti.
Od svih Božjih ugodnika Djevica je najveća u svetosti, pa prema tome i u poniznosti. Ona je htjela biti malena, ponizna, neznatna. Zato se svidjela Svevišnjemu, te je Svevišnji pogledao na njezinu neznatnost (Lk 1, 48). Da Marija nije bila ponizna, Duh Sveti ne bi sišao nada nju, jer ni djevičanstvo, ni ljubav Marijina bez poniznosti ne bi bile prave kreposti. Marija se djevičanstvom Bogu svidjela, a poniznošću je Boga začela (sv. Bernard). Poniznost je istina. Marija ljubi poniznost, jer ljubi istinu.
Majka Božja bila je svjesna svoje veličine; bila je svjesna da je velika u Božjim očima, da Boga nikada nije uvrijedila, da je Majka Božja… Ali ona svoju veličinu pripisuje Bogu, koji ju je uzvisio i koji je jedini velik. Ona je mnogo bolje od nas poznavala Božju veličinu te se stoga izgubila u ponoru svoga ništavila. Nitko nije uzvišeniji od Marije, a nitko od nje ponizniji (sv. Bernardin S.). Presvetu Djevicu ne uznose riječi Anđela kod navještenja. On je pozdravlja kao Majku Božju, a ona ostaje u dubini poniznosti i veli: Evo službenice Gospodnje (Lk 1, 38). Elizabeta je slavi kao Majku svoga Boga, a bl. Djevica Boga slavi za sve što joj je učinio. Iako je uzdignuta na najveće dostojanstvo,ona ostaje ponizna, skromna Djevica za svega svoga života. Premda je Majka Božja, čistija od sunca, ipak ide u Hram da se očisti kao i druge žene. Kad je Isus javno naučavao i čudesa činio,kad su njezina Sina slavili kao Mesiju, Djevica se ne pojavljuje. A kad Isusa sramotno vode na Kalvariju, uza nj je i njegova Majka da sudjeluje u njegovu trpljenju i poniženju. Bossuet kaže: Svemir nema ništa veće od velikih ljudi koji su čedni! To se može primijeniti i na Mariju. Među svim razumnim bićima nitko od nje veći, a opet nitko od nje čedniji, ponizniji, skromniji. Ona ima prvenstvo među poniznima (LG 55). Ona je najljepši ures čitava svemira. (jš)