Odgojitelj srca (Mt 11,25-30)
Nama su ljudima potrebni učitelji i odgojitelji. U svojem sazrijevanju, intelektualnom, duhovnom, afektivnom, upućeni smo na one koji su osposobljeni za ta područja. Neka od tih područja Bog doista prepušta ljudskim stručnjacima. Međutim, kada je u pitanju odgoj našega srca, onda to zadržava za sebe. On dobro zna da naše srca nitko ne može bolje od Njega odgojiti. Zato nas i poziva: „učite od mene jer sam krotka i ponizna srca“.
Srce je osobnost. Ono nije samo sjedište nestalnih osjećaja koji se mijenjanja od osobe do osobe, iz trenutka u trenutak. Kad bi bilo tako mogli bismo govoriti da ima osjećaja koliko i ljudi.
Svi imamo srce koje hoće sreću. Imamo srce koje čezne za Istinitim, Lijepim, Dobrim, Pravednim. Tko to od nas može zanijekati. To je dio nas. To je svim ljudima zajedničko. Zato Sveto pismo naše unutarnje lice naziva srce. Ono je središte našega života. Srce je središte Duha. Danas se to manje spominje. Srce je svedeno na fiziološki organ.
Srce je središte ne samo osjećaja nego i odluka. Ono je mjesto gdje mi ljudi stavljamo u igru vlastiti život pred Bogom i drugima. Ono je izvor života, okus života, ukus života, plodnost života. Svatko je od nas sin vlastitoga srca.
Naše je srce otežalo. Pritišće nas težina prometnih udesa, gubitak voljenih osoba, razočaranja, neshvaćanja, neuspjeha, nezaposlenosti, nepravdi, lažnosti, obeshrabrenja. Umorni smo od onoga što nismo napravili ili nismo namjeravali napraviti. Umorni smo od onoga što ne želimo biti. Umorni smo jer nemamo hrabrosti za svoje snove. Umorni smo od pomanjkanja srca, ljubavi. Jednom riječju, izgubljeni smo. Ne možemo se sami vratiti. Izgubljena ovca nije se sama vratila. Jednostavno je pronađena, upravo jer je izgubljena, od Onoga koji se prvi obratio nama u svojoj ljubavi. Isus je stalni hodočasnik po svijetu. Došao je iskusiti naše slabosti da bi nas ljubio svojom snagom. Došao je obući ljudsko da mi uzmemo udjela u Njegovu božanstvu.
Dođite k Meni, veli nam Isus. Ne zatvarajte se u svoje srce. Njegovo se srce okreće prema svima koji Mu nedostaju. Isus je mudrost koja nas neuke uči ljubavi. Mi smo stručnjaci samo u sebeljublju. Isus je blag. Blagost je Božja kvaliteta čija je moć služiti i oprostiti. Naša je osobitost gospodariti i ne opraštati. Isus je ponizan. Biti ponizan znači biti sluga i zadnji. Ali je i najveći, jer tko bude ponizan bit će uzvišen. Poniznost za nas danas nije krepost. Mislimo da je to obvezatno stanje roba. Poniznost je temeljna Božja kvaliteta. Ljubav je ponizna ili nije ljubav. Ljubav je unutarnja božanska snaga. Ona je sami Božji Duh koji nam govori svu istinu i daje nam snagu da je živimo. Biti blaga i ponizna srca nije ništa drugo doli prihvaćanje istine o nama samima, o drugima i o Bogu. Jednom riječju, biti blaga i ponizna srca znači ljubiti istinu.
Prihvatimo Isusov poziv da idemo k Njemu noseći breme naših jada, patnji, poteškoća, umora i zabrinutosti. Uronimo ih u Njegovo božansko srce koje kuca za nas. (fač)