Oko s kojim gledamo Boga, jednako je oku s kojim nas Bog gleda. Ako dajemo milostinju, trebamo je davati kao da ćemo je mi sami primiti. Ključ ovih izreka je uzajamnost. Gdje se živi uzajamnost, tu je Duh. Uzajamnost je putovanje u savršenoj ljubavi u svakom projektu duhovnog života.

 

Činimo malo, ali činimo to nepodijeljena srca. Ne činimo ništa, ako nismo pozorni. Činimo stvari s pozornošću. Bolje nam je pričekati koji trenutak, prije nego što nešto učinimo na nehajan način. Odgodimo posao, susret, razgovor, ako ne idemo tome čitavim bićem. Je li još uvijek molimo, ako molimo rastresena srca?

Razmjena riječi, misli, stajališta i čuvstvenih stanja, dio su naše svakodnevnice. Stoga nas ne treba čuditi da je riječ dijalog postala veoma privlačna i znakovita.

Koja je zapovijed najveća? Koja je prva? Koja je najvažnija? Sva tri ova pitanja nalazimo u Novom zavjetu, na tri različita mjesta i s tri različita odgovora. U poslanici Efežanima čitamo: „Poštuj svoga oca i majku, to je prva zapovijed!“ To nas može iznenaditi ako znamo da među deset Božjih zapovijedi, ta zapovijed nije na prvom, nego na četvrtom mjestu. Ipak nam nešto važno govori.

Na kraju pripovijedanja o stvaranju neba i zemlje, sa svim što ono sadrži, vidimo Boga koji časti sedmi dan. „Bog blagoslovi sedmi dan i posveti!“ (Post 2,3). Ima li taj blagoslov ikakvu važnost za nas danas? Blagoslov je u središtvu Božjeg nauma.