Braćo i sestre!

I. Vaš dolazak u Zagreb ostao bi nepotpun bez molitve; ostao bi okrnjena smisla i upitnih motiva da u svome djelovanju nemate pogled usmjeren prema barjaku s Gospinim likom.
Sinjska alka može se pokušati svesti samo na igru, na zabavu kakve se danas proizvode iz dana u dan, u sve čudnijim i izazovnijim oblicima. No, Sinjska alka više je od igre kako ju danas poimamo. Ona pripada kulturi, ona je društveni obred koji u sebi uspijeva spojiti puno životnih sastavnica, jer nije okamenjena prošlost, niti je sadašnjost bez memorije, niti je isprazni govor o budućemu, zatvorenost bez nade kakva se danas nadvila nad čovječanstvo.

U Starom zavjetu vjerovati znači biti stalan, biti čvrst: čvrsto se držati Boga i njegova puta! U Novom zavjetu vjerovati znači: vjerovati da je Isus Krist Sin Božji, vjerovati da je on Spasitelj, vjerovati da nam je Bog po svom Sinu kazao o sebi zadnju riječ. I najvažnija stvar na svijetu za vjernika treba biti: vjerovati u Isusa Krista, upoznati Isusa i ići njegovim putem! I svaki naš dolazak na misu ima za cilj da nam oživi vjeru, da nam vjera u Isusa Krista bude jača i čvršća.

Mi volimo kazati da je naš narod marijanski narod koji na poseban način časti i slavi Djevicu Mariju. Marija to i zaslužuje. Ona je uistinu naša majka, naša zaštitnica: naši su je preci prozvali „fidelissima advocata Croatiae“ - najvjernija odvjetnica Hrvatske.

Marijina svetišta, kod nas i širom kršćanskoga svijeta, danas su prepuna vjernika koji časte i slave Mariju, njoj se utječu, njoj - koju Pismo nazivlje „neznatna službenica Božja.“ Bog je ovu malenu službenicu uzvisio i stavio pred oči svega svijeta, da bi je svi naraštaji zvali blaženom!