Život je rast, razvijenje. Naše fizičko tijelo raste do određene granice. Mi sami, naše duhovno biće, ne pozna te granice. Na duhovnom području u stanju smo rasti cijeloga života, bez obzira na godine. Duhovni život se sastoji u činjenju unutarnjega napredovanja

Mi ulazimo u svijet besplatnoga Božjeg oproštenja posredstvom vjere. Od naviještaja evanđelja učimo zajedno s uzetim kojeg su nositelji spustili pred Isusa kroz krov: „Sinko oprošteni su ti tvoji grijesi!“ (Mk 2,5). Ova prva riječ odzvanja nad svakim krštenikom: čovječe od ovog trenutka si pomiren s Bogom. S našim se krštenjem nalazimo u novom početku.

 

Srce Isusove poruke je govor o Božjem sudu na drukčiji način. Bog, prema Isusu, zasigurno poznaje grijeh kao takav, bez daljnjeg optuživanja. On besplatno oprašta, bez obzira na naše kreposne napore ili naše dobre nakane. Bog anticipira na radikalan način, oprašta sve, pa i ono što ne možemo naknaditi.

Život nam ponekad može prouzročiti strašne rane. To nam se može dogoditi već u našim prvim pokazivanjima, u majčinom krilu ili u prvim godinama života. Zna se dogoditi seksulana zloupotreba od najbližih. Kako nastaviti živjeti? I što znači oproštenje u tom suznačju? Kako možemo živjeti ozračje pomirenja poslije pada totalitarnog režima, kada suradnici tog režima sada djeluju u istoj društvenoj i političkoj zajednici?

Ne sudite, naša je zapovijedna sadašnjost. Isus nam naređuje da ne nastavljamo suditi. Pretpostavlja da sudimo i želi da to prestanemo činiti. Ono što spontano činimo u sebi, kada vidimo drugoga, mjerimo ga našom mjerom. Kada govorimo s drugima, umjesto da ih slušamo, filtriramo ono što govore s našim predrasudama.