Dragi hodočasnici, dragi štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske!

Ovo naše Svetište, u kojem smo se i ove godine okupili i u kojem već stoljećima častimo Gospin sveti lik, ne živi samo od sjećanja na događaje iz davne prošlosti, kada nas je ono Bog na zagovor Gospin spasio od velike opasanosti, od Zmaja i polumjeseca koji su se nadvili nad našom Cetinom.

Naš večerašnji skup nije komemoracija davnih događaja. Mi smo se okupili u vjeri da u našoj Gospi i danas imamo snažan oslonac i nepresušni izvor milosti i pomoći. Tu smo jer tražimo Gospinu blizinu i jer znamo, gdje je Marija tu je i Bog. Ona je mjesto Njegove nazočnosti. Mjesto gdje Bog prebiva. Bog nam je u Majci Mariji darovao pomoć, gdje pomoći više nema, darovao nam je nadu, makar mislili da je za sve prekasno i da se sve raspada. Gospa je i danas naš ponajbolji liječnik, naš psiholog i psihoterapeut… Ona je i danas s nama kao što je bila s braniteljima i s narodom prije trista godina. Nabujala rijeka milosti Božje po njoj se i danas razlijeva prostranstvima svijeta.

Mi smo joj došli prvenstveno reći hvala i ponizno je zamoliti da nas nastavi brižno pratiti svojim majčinskim pogledom. Došli smo kako bismo čuli njezinu poruku za naše današnje vrijeme i trenutak povijesti koji živimo. Nitko nas i ništa ne može rastaviti od te ljubavi prema našoj Gospi, ni vlastiti ponos, ni naši grijesi, ni naše kreposti, ni tegobne brige, ni posvemašnji osjećaj nesigurnosti koji se uvukao u naša njedra i njedra našeg hrvatskoga naroda.

Najintrigantnija knjiga Svetoga pisma, knjiga Otkrivenja, pred oči nam stavlja tri lika: lik okrunjene Žene, zaogrnute suncem, pod čijim nogama stoji mjesec u kojoj prepoznajemo Mariju;  lik Zmaja koji utjelovljuje zlo i lik Djeteta u kojem prepoznajemo Krista Spasitelja i nevinost onog dijela čovječanstva koje još nije palo pod moć i utjecaj Sotone a stalno je na meti zloga.

Pogled je to iz neke nama nedostupne perspektive koja ide za tim da razotkrije sve zemaljske obmane i idolopoklonstva s kojima svakodnevno živimo i u kojima obitavamo. Najgore je kada rob nije svjestan da je rob. Samosvjesni rob, iako trpi i pati, ima dostojanstvo sve dok čezne za slobodom.

Jer mi jesmo obavijeni oblakom koji nam zaklanja pogled prema Istini iako mislimo da razumijemo svijet i njegove intrige. Naš doživljaj svijeta ne odgovara uvijek onoj pravoj stvarnosti i činjeničnom stanju koje iščitavamo uz pomoć šireg religioznog konteksta. Kršćanin nije od jučer, on je uronjen u dugu povijest u kojoj se štošta važnoga i značajnoga dogodilo. Memorija kršćanina nosi svježa pamćenja na sve protivštine svijeta. Pamtimo kad nam je bilo dobro a još više pamtimo porcije prezira i svu mržnju koju su na nama iskaljivali. Kršćanski horizonti su puno širi i dalekovidniji od onoga što nam se svakodnevno nudi i servira. Naš je svijet pun obmana, iluzija, privida, netočnih tumačenja, lažnih uvjerenja.

Svijet je pun propagande, koja nas i danas kao vjernike vrijeđa, ponižava i omalovažava. Još malo i bit će nam uskraćeno pravo da se branimo pred onima koji su ovaj bogomdani prostor Hrvatske nam domovine učinili zemljom apsurda i beznađa. Trpimo pod utjecajem uvozne i domaće propagande koju pobijeđeni Zmaj i danas pokušava progurati u nadi da će ugrabiti koju spašenu dušu. Stotine tisuća naših zemljaka pobjeglo je i protjerano iz svoje Hrvatske, jer se u njoj događaju neviđene i nevjerojatne stvari. Sile zla žele nas oblikovati, iznutra i izvana. Puno je sugestija koje nam žele oduzeti dostojanstvo i čast djece Božje, ukrasti nam slobodu, iskriviti naše savjesti, zanijekati naše vrijednosti i ideale zbog kojih su kroz povijest ginuli naši najbolji sinovi. Nemoral ulazi na domaću scenu na velika vrata. Tolika količina dnevne objave pornografskog sadržaja, golih tijela u dnevnim tiskovinama, na portalima, na privatnim čak i državnoj televiziji, svrstava ovo društvo među patološke slučajeve. Osoba koja je još do jučer čuvala dignitet i čast ovoga društva, institucija i osoba, danas razvlaštena i frustrirana daje prostora razuzdanoj mašti, tvrdeći: ako se muškarčev  torzo može nesmetano pojavljivati gol u javnosti, zašto bi se to branilo i ženama. Novalja i Hvar se bune na goste oko kojih su se natjecali u pružanju gostoprimstva, sve dok se nije prelila čaša puna nemorala i razuzdanosti, droge i smrada. Je li prekasno gospodo za reakciju?

Potreban nam je taj pogled iz perspektive vječnosti kako bismo se othrvali svim prividima zemaljske stvarnosti.

Tko su uostalom gospodari naših života, tko i što određuje naše ljudske sudbine, naše odnose, koje su to životne vrijednosti za koje se danas isplati živjeti, tko je vrijedan povjerenja, s kim trebamo održavati dobre kontakte, kome se nipošto ne bismo smjeli zamjerati? U odgovoru na ta pitanja, nude nam se različiti odgovori. Zemaljski bogovi poigravaju se ljudskim sudbinama i zaboravljaju da neće biti prvi ni zadnji čije su spomenike danas veličali a sutra već uklanjali i bacali u staro željezo. Zar nismo zasićeni lažima krivih proroka i navjestitelja bolje budućnosti. Sluge propalih gospodara svoju ideologiju i danas žele nametnuti.

Izabrani je narod brzo zaboravio dobročinstva svoga Boga i okrenuo mu je leđa. U Egiptu nam je bilo bolje i danas se može čuti.

Nije se Bog jednom u povijesti poslužio Zmajem da bude izvršitelj kazne nad nevjernim narodom. Opustjeli gradovi od Vukovara, Osijeka do najjužnijih strana, podsjećaju na starozavjetne prizore uništenih gradova prepuštenih divljim zvijerima. Uništena ljetina, uslijed tuče ili grada, uslijed suše, bolesti koje napadaju ljude i biljke, uništavajući godišnje urode, iznenadne nevere, koje uništavaju imovinu i odnose ljudske živote neodoljivo podsjećaju na biblijske zmije ljutice, skakavce i sve druge pošasti koje su uslijedile kao jasna kazna Božja.

Tim silama othrvali su se samo spašenici obilježeni krvlju Jaganjčevom. Novovjeko idolopoklonstvo nije daleko od onog starozavjetnog. U Starom zavjetu ljudi se klanjahu slikama gmazova i svih drugih životinja, izazivajući tako Božji bijes i neumoljivu kaznu. Danas se ljudi klanjaju samima sebi, od idolatrije čovjek je evoluirao do egolatrije – pobožanstvenjenja samoga sebe. Čak su i carstva, ne samo pojedinci i ljudske skupine, bile u službi Zvijeri koja nastoji proširiti svoju moć i utjecaj u svijetu. Zar i danas velike svjetske sile ne djeluju u korist i za račun Zvijeri, na štetu i propast svojih i tuđih naroda. Ali pamti biblijska povijest i sredstva spasenja i izbavljenja. Mjedena zmija bila je lijek onima koje su otrovnice ugrizale, baš kao što je i nama naša Gospa trajna zaštita i zaklon pred svim opasnostima koje nam se ispriječe na put.

Zvijer se trudi kako ne bi javno bio obznanjen njezin poraz ali, kršćanin zna, uronjen u memoriju svoje tisućljetne vjere, da je to gotova stvar. Može ova svjetska drama potrajati još i tisućama godina, njezin je rasplet već sada dobro znan. Oni koji su Kristovi bit će spašeni, a svi oni koji šuruju sa zlom bit će strovaljeni u neugasivi oganj. Tome nas zaključku vodi posljednja knjiga objave.

Iako nas naše iskustvo često vodi drugačijem zaključku, knjiga Otkrivenja nam snažnije od bilo čega drugog želi reći da je Bog jedini pravi gospodar povijesti. On je konačni pobjednik u srazu sa zlom i sa silama tame, koje nastavljaju svoju borbu, borbu u kojoj i mi sudjelujemo. Snaga toga Boga koji nas spašava, nije u sili koja uklanja one koji joj se ne žele pokoriti niti u moći, koja se mjeri u novcu i drugim bogatstvima, već u prividnoj nemoći i u spremnosti da svjedoči svoju istinu, sa svim posljedicama, do smrti. Zlo je pobijeđeno na Kristovu križu. Taj križ i mi moramo prihvatiti ukoliko želimo imati udjela u Kristovoj pobjedi. Prihvaćajući svoj životni križ, što god on značio, čovjek ne otkupljuje samoga sebe, jer je već otkupljen snagom Kristova križa. Nositi svoj križ znači prihvati Marijinu logiku života, logiku ponizne Božje službenice, koja kaže: Neka se vrši Bože Tvoja volja u mome životu. Ta rečenica, za svakoga od nas, tko je s ozbiljnošću izgovori, ima dalekosežne posljedice.

Božja volja čovjeku se ne objavljuje kao neizbježna sudbina, niti kao zapovijed već kao poziv i pitanje koje traži čovjekov slobodan odgovor. Marija nije dobila od Božjeg poslanika zapovijed da se podloži volji Božjoj, već je pitana da se odluči u slobodi. Želi li sudjelovati u naumu Božjem ili ne? Prihvaća li ulogu roditeljke Onoga koji ima doći na svijet kako bi izvršio volju Oca svoga nebeskoga. Njezin pristanak zauvijek je promijenio lice zemlje.

Unutarnja sigurnost da sam ispunio volju Božju u svom životu donosi takvu radost, takav mir, takvu sigurnost, kakvu nam ne može pružiti nijedna druga zemaljska utjeha.  Iako Marijin život nije bio nimalo lak, na trenutke krvav, ona je ustrajala u vjernosti prema Bogu.

Gospa nije izmišljena utjeha, ponuđena kršćanskim vjernicima da se liječe od depresije. Ona je Božji dar svijetu. Ona je isprošena milost za spas svijeta i svakog čovjeka. Ona je dio tajne Božje, koju nitko nije uspio prozreti niti spriječiti da nas dovede do najvećeg trenutka ljudske povijesti – do događaja Isusa Krista i obrata koji je On nagovijestio. A taj obrat označio je konačnu pobjedu dobra nad zlim. Kristova pobjeda na križu, ključni je događaj čitave povijesti spasenja u kojoj živi i raste naša nada i vjera da ima smisla uvijek biti na strani dobra, na strani istine.

Marija je zato naš putokaz, ona je čudo svijeta, odgovor na pitanje kako i na koji način svaki čovjek može postati slava Božja na zemlji. Osluškujući volju Božju u svome životu. To je put spasenja.

Poput naivnog djeteta predala se je potpuno u ruke Božje. Bog joj je bio jedini sigurni oslonac. Njega nikad nije iznevjerila. Za životnog suputnika imala je Josipa, čovjeka glasovita po skromnosti. Čuvao je tajnu radi časti druge osobe. Znamo li i mi čuvati čast, ugled i dostojanstvo drugog čovjeka ili jedva čekamo čuti nešto loše čime bismo drugog ponizili i ocrnili...

Dijete koje spominje Otkrivenje nije slučajni prolaznik. Bog se učinio nevinim djetetom. Po djetetu Isusu svijetu je svanula nova zora spasenja.

Molimo Gospu da i naše obitelji budu otvorene životu  i da crni scenariji o smrti našeg naroda zbog neravnomjernog broja umrlih i zdravo-rođenih postanu prošlost a ne naša svakodnevnica.

Bog je velik u svim svojim djelima, ali se pokazao najvećim, stvarajući čovjeka, i sudjelujući u akciji njegova spašavanja. U tom akcijskom planu sudjelovala je i naša duhovna majka Marija. Ona od svoga duhovnog potomstva, od nas, očekuje da se uključimo, da ne stojimo po strani, da se ne igramo sa svojom sudbinom i sudbinom ljudi oko nas. I mi, braćo i sestre, svakim svojim činom, riječima a i onim što smo propustili učiniti a trebali smo, odgovaramo Božjem pozivu da sudjelujemo u preobrazbi svijeta i čovjeka ili njihovu uništenju. Bog je ovaj kraj blagoslovio nevjerojatnom ljepotom. Uz našu Gospu, kao nemjerljivo blago, zelena polja, gostoljubivi uvjeti života, a nadasve ljepotica bez premca naša Cetina, uz čovjeka, najveći su ukras i ponos Cetinskoga kraja. Moramo se zapitati jesmo li dostojni tih Božjih darova i blaga neviđenoga? Koliko cijenimo i kako čuvamo ono što smo u baštinu primili kao duhovni miraz i neoskvrnjenu prirodu? Hoćemo li i mi početi prodavati u bescjenje ono što su stari ljubomorno čuvali i stjecali? Hoće li bog, zvan novac, slomiti u nama zavjet i obvezu čuvanja našega zajedničkog blaga od tuđinaca, njihovih skrivenih namjera i lažnih obećanja. Sinju grade, zlatni buzdovane, gdje si danas? Što kriješ u svojim njedrima? Živiš li duh One koja te je obranila i čuvala kroz čitavu povijest, One koja te i danas nosi u svom srcu? Jesi li još uvijek prepoznatljivo mjesto junaka, oboružan hrabrošću i neuništivom vjerom u Boga i Gospu?

Dok prolazimo kroz kušnje naših ljudskih i zemaljskih zabluda, molimo: draga naša Majko, Čudotvorna Gospe Sinjska, daj nam svima koji blagujemo kruh s neba, da po snazi Božje Riječi gradimo drugačiji svijet, drugačije odnose, da držimo do osobne časti, časti i dostojanstva svakog čovjeka, da čuvamo sva naša vodna i zemljana zajednička blaga i dragocjenosti, koje nemaju cijenu i ne mogu se otuđivati. Ako odgovorni ljudi koji kreiraju naše lokalne politike nisu u stanju, prirodne ljepote Cetinskoga kraja, staviti u funkciju turističkog iskorištavanja, onda im treba jasno reći da ni projekti koji ugrožavaju sveukupni ljudski, biljni i životinjski život, nisu prihvatljiva alternativa.

Zagovor i zaštita naše nebeske Majke, braćo i sestre, neka prati sve nas ovdje okupljene, cijeli naš narod, posebno u njemu one najpotrebnije i najslabije. Nek nam i ovogodišnja svečana proslava Marijina Uznesenja u nebo, donese svima obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sreće, mira, kao i novu životnu nadu i vjeru u mogućnost duhovne, moralne, demografske i gospodarske obnove, našeg naroda, naše zemlje, našeg Sinja i Cetinske krajine. Amen!

Fra Joško Kodžoman, provincijal