- Propovijed mons. Egidija Živkovića na dan Alke
- Propovijed mons. Mate Uznića, na misi bdijenja
- Propovijed mons. Marina Barišića na Veliku Gospu
- Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana
- Zahvale fra Petra Klapeža, gvardijana i upravitelja Svetišta

Propovijed mons. Egidija Živkovića na dan Alke na Sinjskoj tvrđavi 2012. god.

Pozdrav tebi gvardijane fra Petre! Poseban pozdrav i velika hvala na srdačnom pozivu i dosadašnjemu sinjskomu gvardijanu fra Boži Vuleti, neka Te Gospa Sinjska i u novoj službi prati! Topli pozdrav i časnim sestram Milosrdnicam po kojima sam upoznao ovo svetište! Dragi predstavnici gradskih, županijskih i državnih vlasti s gradonačelnikom grada Sinja Ivicom Glavanom!

Dragi članovi Viteškoga alkarskoga društva s predsjednikom dr. Stipom Jukićem - a pred svim moji dragi alkari i alkarski momci! Dragi predstavnici udruga branitelja i udovica rodbine poginulih branitelja! Moj vjerni puče hrvatski viteškoga Sinja i Cetinske krajine! Dragi slušatelji i slusateljice na radiju, pred svim dragi starci i bolesnici! Moji dragi sunarodnjaci, hodočasnici i štovatelji Gospini! Braco i sestre!

Dopustite mi, da Vam danas onim staro-hrvatskim jezikom govorim, koga me je moja mati u Gradišću naučila i koga Vi dobro razumite. Došao sam med Vas kot Vas brat po krvi i po krsnoj milosti, ar sam Gradišćanski Hrvat, čiji preoci su pred 500 liti pobigli pred napadi Osmanlijskoga carstva, siromaštvom, gladom i kugom iz ove stare domovine u sadašnju nam domovinu Austriju. Onde u Gradi­šću smo si kroz 18 pokoljenja mogli očuvati svoju vjeru, identitet, jezik, kulturu i navade-obicaje. Naravno, da je Katolicanska Crikva, ka se ukorjenuje u svakoj kulturi i svakom narodu kot nositeljica i promicateljica kulture i zaštitnica sva­koga naroda, pomogla i nam Gradišćanskim Hrvatom, da si kot narod očuvamo svoju vjeru, svoj jezik i svoju kulturu, ku su si naši preoci donesli iz stare u novu domovinu.

Tako Vas danas kot novi treći Željezanski biskup - drugi Hrvat na Željezanskoj biskupskoj stolici - morem radosno pozdraviti jezikom koga razumite i na kom mi je moja majka saptala molitve uz zipku-kolijevku i kim me do danas blagos­livlja i pozdravlja svaki put kada dojdem domom i kad od doma opet projdem.

Neki povijesničar tvrdi, kada su Gradišćanski Hrvati pobigli iz ovih krajev mog­li su si uz malo hrane i svoje skromno imanje samo ono najvažnije i najhitnije za život sobom zeti u nepoznatu novu domovinu: svoju vjeru - svoj lipi materinski jezik i svoju bogatu hrvatsku kulturu - kot i dvi marljive ruke!

Povijest Gospe Sinjske i nas Gradišćanskih Hrvatov je jako spodobna-slicna: Bižeći pred neprijateljskom opasnošću je kršćanski narod iz Rame morao ostaviti svoje dome i svoju crikvu na Sćitu ter je sobom zeo samo svoje navece blago: Sliku Majke od milosti Čudotvorne Gospe Sinjske. Kot je Marija sa svo­jim Sinom iz Betlehema morala bizati u Egipat, tako je brižno sprohodila-pratila svoju vjernu dicu u njihovi nevolja na putovanju od Rame do Sinja; tako je ona sprohodila-pratila i Gradišćanske Hrvate iz stare u novu domovinu; tako je ona sprohodila-pratila i nas narod, a posebno branitelje u domovinskom ratu; tako ona sprohadja-prati danas i nas svoju dicu na našem životnom putu u dobru i zlu i nas kani peljati-voditi k nje sinu Jezusu Kristusu.

Marija je vjerničkomu narodu kroz svu povijest bila uvik jasan putokaz, važan oslonac, zmožna pomoćnica i moćna zagovornica.

Danas na dan Sinjske alke kanim usporediti "Alku" - ta željezni krug, podiljen na tri jednaka polja a u sredini ima mali krug - s Blaženom Divicom Marijom. Kot alkar na konju želji s kopljem pogoditi u jedan, u dva a najbolje u s ridu tako i Blažena Divica Marija kani nas pomoću molitve i vjernosti peljati-voditi u sri­du naše vjere, na cilj našega života: nje sinu Jezusu! Cilj alkarske igre je skupiti cim vise bodov u tri pokušaji. Cilj kršćanske vjere je skupiti nek ta jedan pravi bod - Jezusa Kristusa - a to u neograničeni pokušaji!

Ča je Alka tako usko vezana uz Gospu Sinjsku gledam u njoj onu Alku, ta želj­ezni krug, ki nas krscane-alkare spominja na životnu borbu, da se i mi trudimo s našim kopljem pogoditi ujedan, udva a najbolje u sridu.

Ono polje ,,u jedan" to je za mene molitva.

Kot su alkari obučeni u krasnu alkarsku nosšju-odoru i ukrašeni bogatim oružjem tako mora kršćana resiti i je njegovo najbolje i najjače oružje molitva. U dvorani zadnje večere pokazala je Marija na važnost molitve kada je skupa s apostoli u molitvi iščekivala Božji dar Duha Svetoga. Potriboća, moć i važnost molitve pokazala se je i 1715. lita, kad je velika nepri­jateljska sila napala grad Sinj a malobrojni branitelji i narod ovde na gradu u Tvrđavi je shvatio da se tako nadmoćnom neprijatelju more suprotstaviti samo Božjom pomoću ter je skupa s fratri kleknuo pred sliku Gospe Sinjske i molio za pomoć. I vidi, Gospa je narodu u jadu i nevolji pomogla! Kako se stoji s našom molitvom - osobnom, u obitelji, u župskoj zajednici? Ne išćemo danas u naši briga i nevolja svagdir drugdir si pomoć samo ne u molitvi? Nismo i mi kršćani skoro zgubili pouzdanje u "moć molitve"? Prem najmoder­nijih sredstav komunikacije majnka nam razgovor s Bogom i našim bližnjim! Pogled na Sinjane i na svetu sliku Majke od milosti poziva i nas na molitvu.

Ono polje "udva" to je za mene vjernost i stalnost.

Kot alkari na konju gizdavo-ponosno, neumorno i uporno pokušavaju pogoditi kopljem u alku tako triba se i krscan neumorno trsiti za vjernost i stalnost. Božja neprekidna vjernost svojemu narodu imala je svoj odziv u Marijinoj vjer­nosti, i nje „Da" Božjoj volji. S Marijom je Bog mogao potpuno računati, na nju seje mogao osloniti, njoj je mogao stvarno povjerovati. Marija bila je vjerna do kriza. Kad su učeniki Gospodina izdali, zatajali i ostavili, ona ostaje vjerna. Bog danas triba vec nego ikada ljude-kršćane s kimi more stvarno računati, ki stoju svojemu obećanju i zadaci u histvu-braku, svecenictvu i redovništvu - bar ca dojde. Oni su ta tiha rezerva Crikve od ke živi i svitu spasenje posreduje. Vjernost hiznikov-bracnih parov zasigura dići srican život u obitelji. Vjernost svećenikov zasigura župam euharistiju, sakramente i odvezanje grihov. Vjernost redovnikov i redovnic zasigura razlicne službe u bolnica, čuvarnica-vrtici i škola. Ča bi bila naša Crikva i naše društvo bez vjernih ljudi? Pokidob je Bog vjeran je i nam vjernost moguća kot Mariji. Ljubav Bogu je uz­rok, da Marija more biti i ostati do kriza vjerna. Naša povezanost s Marijom daje i nam snagu, das mo u životu i mi kot Marija vjerni i stalni. Ne tribamo danas vec nego ikada vjerne ljude-kršćane, laike, hiznike i Bogu posvećene osobe: biskupe, svećenike, dijakone, redovnike i redovnice? Alkari su vjerni i stalni u svojem nastojanju i se stalno vježbaju - to tribamo jos vise i mi kršćani - Jezuševi i Gospini alkari - činiti, nato nas obvezuje sveti krst i sveto bermanje-krizma!

Ono polje "u sridu" to je za mene vjera, Jezus Kristus.

Trsenje, zelja i cilj svakoga alkara je da cim više puta pogodi ,,u sridu". A slavodobitnik alke je on, ki u tri trke gađanjem u alku skupi najvec bodov. On je bogato nagrađen, a Sinjani i narod ove prekrasne Cetinske krajine, do Alke slijedećega lita, slavi ga za svoga najboljega junaka i viteza. Svaki alkar čuva se gađanja „uništa" ili da bi se reklo „promašio"! Trsenje, zelja i cilj svakoga vjernika-krscana je da kot alkar pogodi ,,u sridu", a ta srida je za nas vjera, Jezus Kristus. Ki njega najde ta nije gađao „unista" ili „promašio", nego taj je pogodio ,,u sridu"! Predstojećim "Litom vjere" nas papa Benedikt XVI. želji opomenuti na važnost vjere u Jezusa Kristusa za nas osobni ali i za nas društveni život.

Vjernik je čovik, ki isce-traži vezu svojim Bogom u molitvi, euharistiji-svetoj masi, posebno na nedilje i svetke-blagdane, primanju sakramentov i dobri čini. Vjernik je čovik, ki se ali i u društvu zauzima za vridnosti života od rodjena do smrti, ki čuva i brani ne samo pravo odrascenih, da imaju pravo na dicu, nego i pravo diteta, da se rodi, da ima roditelje, kim more reci mama i tata. Vjernik je clovik, ki ima strahopoštovanje pred Bogom i bližnjim, ca najbolje pokaže svojim govorom, mišljenjem i djelovanjem. U takovom životu nima mista za psovku, kletvu, laz, uvredu, kradnju, nepravdu - to nije samo nekultu­ra, nego to se protivi našoj kršćanskoj vjeri!

Vjernik je čovik, ki ne zagovara samo vridnosti nebeskoga života, nego on se svom silom bori i zalaze za život dostojan svakoga čovika: isto tako radnika kot i umirovljenika, mladoga i staroga, zdravoga i bolesnoga čovika! Vjernik je čovik, ki nikoga ne isključuje, ni neprijatelja, nego svakoga cijeni i postiva, ki živi geslom: "Svoje ljubiti, a drugo-tudje cijeniti i poštivati!" Ovim slavljem Alke ne slavimo rat, nego zahvalno slavimo Bogom danu slo­bodu. Slavimo i molimo, da se moremo odgovorno služiti svojom slobodom. Slavimo i molimo, da ljubimo i poštujemo druge i tuđe, ali da si čuvamo svoje - vjeru, materinski jezik, kulturu,  domovinu i dom. Ne pustimo lako našu vjeru, jezik, kulturu i navade-običaje!Ne ostavimo i ne prodajmo lako nasu zemlju zbog nezasitnoga kapitala i obećanja boljega života i budućnosti! Vjernik je čovik, ki se ne boji stupiti u suživot s drugimi narodi i kulturami. Ravno pred ulaskom u Europsku uniju Vam prem svih teškoća i negativnosti kot osvidočen Europejac velim: Europa triba Hrvatsku, jer Hrvatska će obogatiti europsku zajednicu svojom vjerom, kulturom i svojimi kršćanskimi vridnosti. Zato triba čuvati i gajiti-njegovati one temeljne kršćanske i obiteljske vridnosti prez kih nije obitelji ni zdravoga društva. Vjernik poput stenja ove nedilje je čovik, ki ne mrmlja protiv Boga, nego se u njega zaufa i njemu vjeruje; ki ne živi po pogansku, nego ki je svukao staroga čovika i krstom obukao novoga čovika i se tako i ponaša; ki zna, da se ne radi samo za hranu propadljivu, nego da je za život potribna i hrana, ka ostaje za život vječni - to je Jezus Kristus, ki nam se daje kot kruh života! Vjernik je čovik, ki kot Marija vjeruje u Boga, naslijedi Jezusa Kristusa, se moli, je u životu vjeran i stalan. Zato budimo u borbi života pravi alkari - Jezusevi vjerniki i Gospini momci - ki molitvom, vjernoscu i stalnoscu ne samo pogodu u jedan ili udva ili unista ili cak i promasu, nego ki stvarno pogodu u sridu, u Jezusa Kristusa. Prosimo Gospin zagovor, da si na putu u novo razdoblje očuvamo nasu vjeru, lipu materinsku rič i bogatu hrvatsku kulturu kot i naše dvi marljive ruke, ke ćemo u novoj Europi jako tribati! Našim Alkarom želim za danas "čvrstu desnicu i oko sokolovo", a alkarskesvečanosti da budu pod Božjim blagoslovom i Gospinim zagovorom: "Zdravo, Majko milosti, odvjetnice sveta, djeca tvoja klicu ti sa svih strana svijeta: Uvjeri nas podrži, da slijedimo Krista, hrvatski nam brani dom, naša Gospe Sinjska!" Amen

Mons. Mate Uzinić predvodio misu bdijenja

Propovijed mons. Mate Uznića, biskupa dubrovačkog

Poštovani oče provincijale, gvardijane, župniče, braćo svećenici, bogoslovi i sjemeništarci, redovnici i redovnice, Sinjani i Sinjanke, dragi hodočasnici, braćo i sestre.

Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što večeras, u predvečerje svetkovine Uznesenja BDM na nebo ili Velike Gospe, a koju u ovom najposjećenijem i najpoznatijem svetištu južne Hrvatske naziva časnim nazivom Gospa Sinjska, mogu predslaviti ovo euharistijsko slavlje. Osobitu mi radost čini to što mi je ovo omogućilo da i sam ponovno postanem hodočasnik s hodočasnicima. I upravo je ta hodočasnička dimenzija ovog slavlja ono što nas ujedinjuje s onim konačnim hodočasničkim ciljem na koji računamo ispovijedajući ovom svetkovinom dva otajstva naše vjere. Prvo otajstvo je ono otajstvo koje izražava naziv ove svetkovine Uznesenje BDM na nebo, a koje je papa Pio XII. definirao kao od Boga objavljenu istinu, dogmu, da je Gospa, na temelju privilegija koji je povezan s jedinstvenom ulogom koju je kao Bogorodica imala u povijesti spasenja, na kraju svoga zemaljskog života bila dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Drugo otajstvo je naše kršćansko uvjerenje da je ono što se dogodilo Gospi, makar je riječ o jedinstvenom privilegiju u povijesti spasenja, naša budućnost, tj. da ćemo i mi jednom kad se, kako ispovijedamo u Vjerovanju, dogodi „uskrsnuće mrtvih“, biti tijelom i dušom uzneseni na nebo.

U duhu ovih dvaju otajstava naše vjere, a potaknut liturgijskim čitanjima, htio bih se zaustaviti na razmišljanju o Gospinoj veličini i blaženstvu, a – u duhu pogleda na našu budućnost u vječnosti – i na razmišljanju o veličini i blaženstvu svakoga od nas. U navještenom evanđelju neka žena prepoznaje Gospinu veličinu i blaženstvo u činjenici da je ona Isusova majka: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“ Isus, za razliku od spomenute žene, njezino blaženstvo i veličinu ne vidi toliko u Božjem ušatorenju u njoj koje proriče prvo čitanje, nego više od tog u Gospinoj suradnji s Bogom kroz u poslušnosti njegovoj riječi: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“Ovo je izvanredna novost koja će omogućiti da se Gospin privilegij uznesenja na nebo, a na svoj način i sva ona otajstva koja su mu prethodila uključujući i njezino bogomaterinstvo, mogu protegnuti na svakog od nas, na sve ljude, a o čemu progovara Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima navješćujući trenutak kad će se i za nas raspadljivo obući u neraspadljivost i smrtno u besmrtnost i pozivajući nas na postojanost u vjeri i djelima, znajući da naš trud nije i neće biti neplodan u Gospodinu. Dajući, naime, prednost slušanju i čuvanju Božje riječi, Isus otvara mogućnost veličine i blaženstva i za sve one koji nisu i ne mogu biti njegova majka na fizički način, ali mogu i trebaju to biti na način slušanja i čuvanja Božje riječi, tj. življenja u skladu s tom riječi. Ako je Gospa uz Božju pomoć i milost kojom je bila obdarena mogla postati i ostati velika kroz stavljanje same sebe cijelim svojim bićem Bogu na raspolaganje, onda to možemo i mi. Njezin: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ Božjoj volji, slušanju i čuvanju Božje riječi za nju i njezin život, može i treba postati i ostati i naš odgovor Bogu bez obzira što je to što Bog od nas traži. Bog nas je, kao i Gospu, poznavao davno prije bilo koga drugoga i jer nas je poznavao, svakog od nas je odabrao za sasvim određeno poslanje u određenom prostoru i vremenu. Potrebno je samo otkriti što je to što Bog baš od mene želi i tome što Bog želi kao i Gospa reći svoj: „Neka mi bude po tvojoj riječi!“

U otkrivanju plana koji Bog ima s nama i za nas, mi kršćani bismo mogli poput žene u evanđelju, upasti u zabludu pomislivši da je to što Bog ima s nama određen plan dovoljno da se smatramo blaženima: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“, tj., da je za biti velik i blažen dovoljno to što sam kršten, pričešćen, krizman i sve ono što je tradicionalno povezano s vjerom, uključujući za ovo naše područje i hodočašće Gospi Sinjskoj. Doista, često nam se dogodi da se ponosimo svojim vezama s Isusom jer on je naš, a mi njegovi, jer nas je on izabrao i po krštenju učinio svojima, a da zaboravimo da biti njegovi znači u svakom trenutku svog života, bez obzira imamo deset, dvadeset, pedeset ili osamdeset godina, bilo da smo u obitelji ili na radnom mjestu, u školi ili na ulici, u crkvi ili u trgovini, pred glasačkim kutijama ili u Saboru, u novinarstvu ili politici, ovog ili onog spola, u razmišljanju, rastaviti se ili se ne rastaviti, roditi začeto dijete ili ga ne roditi, pristupiti umjetnoj oplodnji ili ne pristupiti, itd. itd., živimo u skladu s njegovom riječju, tu riječ – koju autentično tumači crkveno učiteljstvo i koja nije ovisna o onom što se nekome sviđa ili ne sviđa – čuvamo, o njoj razmišljamo i, dakako, u skladu s njom živimo. Evanđelje i osobito Isusov odgovor: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“, jasno poručuju da rodbinstvo s Isusom, krvne veze, pa i činjenica da je netko njegova majka, nisu sami po sebi razlog nečije veličine i blaženstva, nego da je važnija od svih tih veza – jer u Isusa nema mjesta mitu i korupciji – poslušnost Božjoj riječi i čuvanje te riječi. Istina je da je Marija bila i ostaje blaženija od svih, potvrda tome je uznesenje, ali to nije samo zbog toga što je Božju Riječ od Boga primila i pod srcem nosila devet mjeseci da bi je zatim rodila svijetu i dojila – to je blaženstvo o kojem govori žena – nego je to još više zbog toga što je Božje riječi slušala i u sebi ih, zajedno s događajima, pohranjivala, čuvala i o njima, prebirući ih u svom srcu, razmišlja – u skladu s blaženstvom o kojem govori Isus. Sv. Augustin će ovo izraziti mišlju da je Marija prije začela Isusa u srcu po vjeri, nego što ga je začela po Duhu Svetom u svom tijelu. I zato je velika i blažena! Neka to bude i naš put da bi se onda nakon toga, po nama i za naše vrijeme, moglo dogoditi ono što se po Gospi dogodilo za sva vremena, da bismo mi mogli postati, ne na papiru i po krsnim listu, nego stvarno Isusovi, njegova rodbina, oni zbog kojih drugi koji to nisu kliču:  „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“, oni koji svojim riječima i životom u ovom svijetu i vremenu utjelovljuju Riječ Božju – Isusa Krista koji je jedini sposoban čovjeku i čovječanstvu vratiti ono dostojanstvo, ono blaženstvo, onu veličinu za koju je stvoren.

Nije laka ova zadaća slušanja i čuvanja Božje riječi po kojoj i mi možemo postati veliki i blaženi o uskrsnuću u posljednji dan. Toliko je toga što nas od toga odvlači. Primjećujemo to svaki dan i na različite načine. Ne smijemo odustati. Moramo plivati protiv struje, a ne dati da naši dani proteku – kako napisa svećenik i pjesnik Izidor Poljak, „mračni u tihu lijuć se r'jeku Vječnosti“. Možda je problem u tome što smo se, u zanosu demokratskih promjena i pobjede, previše pouzdavali u ljude, a zapostavili iskren odnos s Bogom, što Boga nismo stavili na ono mjesto koje on zaslužuje u našem životu, a on bi uvijek trebao biti prvi i važniji od svakoga i svega. Gospa nam je primjer kako to učiniti. Ona nam je i zagovornica da bismo to, uz milost Božju, mogli učiniti jer ona nam u uznesenju nije postala daleka, nego na otajstven način još bliža jer nas sada vidi iz Boje perspektive. Dokaz tome su brojne Gospine čudesne intervencije u povijesti kršćanstva u koje ubrajamo i njezino čudesno prikazanje i obranu ovog grada 1715., ali i sva ona uslišanja koja su se njezinom majčinskom zagovoru dogodila na ovom mjestu kroz ovih gotovo tristo godina, ali i na druge načine. Ne mogu, a ne spomenuti ono što se događalo tijekom Domovinskog rata koji ju je, po tko zna koji put u našoj teškoj nacionalnoj povijesti, ponovno iznjedrio kao nebesku zaštitnicu i zagovornicu bez koje ne bismo mogli pobijediti. S ovim uvjerenjem u sebi znam da joj se i danas – u svim poteškoćama ovog vremena i teške ekonomske krize koja nas guši i iz koje mnogi ne vide izlaz zbog dužničkog ropstva, ali i osobnih poteškoća, možda i zatajenja u vlastitoj vjeri koja nije življena, jer smo se pouzdavali u druga, ljudska rješenja bez Boga ili zanosili da smo sami sebi dostatni – s pouzdanjem možemo pristupiti, moleći je da nam pomogne, da nas ponovno nauči slušati Božju riječ i tu riječ čuvati, da bismo već sada mogli postali veliki i blaženi, nadići ovo što nas guši i truje u našoj ljudskosti i našoj vjeri, a onda tu veličinu i blaženstvo mogli zaživjeti, kad na nas dođe red da budemo 'uzneseni', u zajedništvu svetih – kojima je ona na nebo uznesena najistaknutiji član – u sjedinjenosti s Isusom Kristom, u Očevoj vječnosti i zajedništvu Duha Svetoga. Amen.

Propovijed mons. Marina Barišića na Veliku Gospu

 Mons. dr. Marin Barišić

Nadbiskup metropolit splitsko-makarski

HOMILIJA

Svetkovina Uznesenja blažene Djevice Marije – Velika Gospa

Euharistijsko slavlje – Sinj, 15. kolovoza 2012.

Liturgijska čitanja: Otk 11, 19a; 12, 1-6a;10ab; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56

1. Radost svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije dušom i tijelom u nebesa – Velike Gospe, okuplja danas mnoštvo vjernika, rijeke hodočasnika u naša marijanska svetišta širom Domovine i svijeta.

I mi smo, draga braćo i sestre, oko Majke u našem marijanskom svetištu Gospe Sinjske. Srdačno pozdravljam oca provincijala, gvardijana, župnika i dekana cetinskog dekanata, oce franjevce, čuvare Gospina svetišta, alkare, gradonačelnika grada Sinja, sve predstavnike županijskih i državnih vlasti, obitelji palih branitelja, braniteljske udruge i sve branitelje koji i pored ljudske nepravde ne gube vjeru u Božje milosrđe i pravdu njegovu. Osobito pozdravljam sve vas, drage hodočasnike, koji ste na dugom putu izdržali umor i napor, pa ni vrućina nije mogla poremetiti vaš radosni zavjet vjere. pozdravljam slušatelje koji nas prate preko  Radio Sinj i Radio Split.

2. U evanđelju vidimo i majku Mariju na sličnom dugom putu umora i vrućine od Nazareta do Elizabetina doma u judejskom Gorju, na putu svoje vjernosti Bogu i služenja bližnjemu. Iznenađena susretom, nadahnuta i sretna Elizabeta sa svojim čedom, na Marijin pozdrav radosno kliče: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ (Lk 2, 42-43). Prosvijetljena Duhom Svetim, Elizabeta prepoznaje Marijinu veličinu majke Sina Božjega, našega Spasitelja. Bog je velik, svjedoči Marija! On je pogledao neznatnu službenicu koja ga zahvalno veliča svojim životom, slavi dušom, duhom, tijelom, cijelim svojim bićem. Da, Marija je neznatna službenica koju prepoznaje milosni Božji pogled, ali ipak Elizabeta ne zaboravlja ni njezin udio u dostojanstvu majke Sina Božjega: „Blažena ti, blago tebi, što povjerova riječi Božjoj“ (usp. Lk 2, 45).

3. Braćo i sestre! Kao vjernici, duhovna smo djeca majke Marije, prve vjernice, učenice i učiteljice naše vjere. Današnjim slavljem majka Marija uvodi nas u otajstvo vjere, u ljepotu i bogatstvo života u vjeri. Svjedoči nam da je vjera prije svega milosni dar Božje ljubavi, ali isto tako, vjera traži našu otvorenost i povjerljivo prihvaćanje milosnog Božjeg dara. Govori nam da je Božja ljubav prema nama tako stalna i toliko jaka da s pravom možemo u Božju ljubav – Isusa Krista pouzdanije povjerovati, nego u sva naša ljudska provjerena znanja i sigurnosti.

Otkriti ljubav Božju u svome životu i svijest da nas Bog ljubi, važnije je za našu vjeru, nego sav naš napor i trud oko ispunjenja same zapovijedi ljubavi. Marijina vjera čini je prisutnom u stvarnosti svakodnevlja, jer i Bog kojega veliča u svome životu, prisutan, na djelu je u ljudskoj povijesti.

Sve ono što se suprotstavlja Bogu i dostojanstvu čovjeka: umišljene oholice, silnici i njihova prijestolja, prazni bogataši, propadaju, nestaju, nemaju budućnosti. Marijina vjera povezuje Nebo i zemlju. Njezine ruke sklopljene i uzdignute Nebu veličaju Gospodina i ujedno su njezine ruke raširene i otvorene bližnjima na zemaljskom putu. Utjelovljena vjera povezuje Boga i čovjeka, rad i molitvu, blagdan i radni tjedan, žalost Velikoga petka i radost uskrsnoga jutra. A majka Marija, koja pohodi i uđe u Elizabetinu kuću, danas, na svoj način, pohađa nas, stvarnost našega doma i naše Domovine. A što je s našom stvarnošću i domom? Gdje smo mi kršćani?

4. Braćo i sestre! Ne zahvaća li nas, naš dom, našu Domovinu, neprimjetno mentalitet koji svodi sve na mišljenja, gdje ništa nije važno i sve je isto. Sve je relativno! Ne može samo mišljenje koje ne obvezuje biti temelj zajedništva, mira, odgovornosti, solidarnosti, poštenja, etičnosti. Gdje se gube vrjednote uvjerenja i kriteriji istine i laži, dobra i zla, te su pojave neizbježna posljedica, jer dobro je ono što mi koristi, a istina ono što meni odgovara. Nikakvo čudo da je naša društvena stvarnost znatno ugrožena nepoštenjem, prijevarom, pohlepom, otpuštanjem, utajom, neisplaćenim primanjima, podobnošću.

Pokušava se imati život pod svaku cijenu, pa i protiv Boga i čovjeka, etike i morala. Gdje Bog nije temelj istine, gdje se Boga ne veliča, ni čovjeka se ne pohađa. Svjedoči to i izbjegavanje plaćanja poreza, a porezna obveza jest način pohoda i brige za bližnjega svoga. Mentalitet mišljenja ne želi da itko stane na put slobode i privatnih želja. Sve je dozvoljeno što je moguće, što se želi, pojedinac postaje jedini gospodar, čak gospodar života i smrti, svojega i tuđega. Stvara se kult „ega“, i od znanosti nova religija. Opasno je svoje želje koje su u suprotnosti s naturom–prirodom i biblijskom objavom dizati na razinu prava, jer kultura koja se protivi naturi i Bibliji ne vodi u život.

5. Svakako, znanost je Božji blagoslov i čovjek-slika Božja pozvan je istraživati i tražiti istinu, ali uvijek s onim dobronamjernim i mudrim upozorenjem Adamu: nije sve dozvoljeno što ti je tehnički i znanstveno moguće. Čovječe, ne možeš, ne smiješ ignorirati i zauzeti mjesto Boga. Kako možeš Bogu zanijekati njegova prava, a svoje prohtjeve stavljati u kategoriju prava? Spomeni se da si etičko-moralno biće. Nisu li nam upravo na taj način neke želje, po hitnoj proceduri dignute na razinu ozakonjenih prava, ostale sirove po svom postupku, a etički surove za život i dostojanstvo čovjeka?

Nažalost, često se čuje, a što nije ni logično ni etično: ja osobno ne bih nikada učinio abortus-pobačaj, niti su mi bliska ova prava nekog bračnog i obiteljskog zajedništva, ali oni koji to žele, neka imaju slobodu i pravo na pobačaj, medicinski pomognutu oplodnju i slično. No, ovdje se ne radi samo o privatnom, individualnom pravu i interesu pojedinca, to jest pravu žene, majke, roditelja, jer je u pitanju i još netko treći: ljudski život, njihovo dijete. I dijete ima svoje temeljno i neotuđivo pravo na život i nitko mu ga ne smije oduzeti, a najmanje njegova majka, jer dijete nije tumor koji ugrožava, već novi ljudski život koji donosi radost i ima sva prava, Božja i ljudska.

S druge strane, razumljiva je želja za potomstvom. Kamo sreće kad bi radost djece bila u svim obiteljima i kad bi život u Hrvatskoj nadjačao smrt. Koliko li je samo neplodna Elizabeta željela potomstvo? Dakako, potrebno je liječiti neplodnost, bilo psihičke ili fiziološke naravi. Ali, uvijek uz poštivanje etičnosti i novih znanstveno-tehničkih mogućnosti. Međutim, koja je sudbina onih preostalih oplođenih zametaka za koje i znanost tvrdi da su ljudski životi? Gdje i kako će završiti? Zar je moralno i etično, na današnjem stadiju znanosti, njih, svoje brojnije potomstvo, žrtvovati zbog želje za potomstvom?

Nije sve etički dozvoljeno što je tehnički moguće. Što se događa u našem domu? Zar je sve samo mišljenje, a zakon i istina je ono što se politički, ideološki i s brojem glasova ili ruku kao jače nametne?! A što je s glasom savjesti? Za svoje društvo poslije Drugog svjetskog rata, s pojavom televizije, reče jedan analitičar da je ona poput traktora preorala savjesti građana. A danas, u našoj Domovini, nisu li na djelu i „buldožder“ i „pikamer“? No, ne smijemo gubiti nadu. Vjerujemo u novu humanost gdje zbroj glasova i ruku neće zamjenjivati glas savjesti.

Isto tako, vjerujemo u nova otkrića znanosti i medicine koja će biti i etična i moguća, koja će braniti svaki život i poštivati dostojanstvo osobe. Možda su ta otkrića već davno mogla biti otkrivena, a nisu, jer su geniji kojima je Gospodin darovao talente za razvoj znanosti i primjene u životu, nažalost pobačajem otišli u smrt.

6. Braćo i sestre! Uvijek je opasno zauzeti i oduzeti mjesto Bogu, proglasiti se gospodarom onoga što nam je darovano: života svoga i bližnjega. U takvoj opasnoj autonomiji nezavisne ljudske „kneževine“, gdje se Bog ne slavi i čovjek ne uvažava, ljubav postaje egoistična, istina se svodi na mišljenje. Povjerenje prerasta u strah, ljudsko znanje postaje zbunjujuće i oholo, a narušeni odnosi s Bogom povod su napetih odnosa i sukoba među ljudima, sve do svoje izopačenosti.

Ponekad nas netko, zbog naših kršćanskih stavova i vrjednota, pokušava prekrstiti, nazivajući nas ljudima 18. i 19. stoljeća, ili čak, da smo „Srednji vijek“, a da je ovo moderno, čak postmoderno doba, to jest, 21. stoljeće. No, Crkva je još starija. Iz prvog je stoljeća! Kristova je ovo Crkva, kvasac Kraljevstva Božjega, svjetlo i sol zemlje. Ona ima iskustvo mudrosti i dugovječnosti obaju najvažnijih knjiga istine i mudrosti života: knjigu Prirode i knjigu Objave Božje. Zato Kristova Crkva o etičkim i moralnim pitanjima zna više i vidi dalje. Ona gleda cjelovito: čovjeka i društvo, etiku i tehniku, znanje i mudrost, ekonomiju i duhovnost, osobu i opće dobro. U svjetlu Isusa Krista vrjednuje brak i obitelj, tradiciju i memoriju, identitet i različitost, poteškoće i uspjeh, grješnost i svetost, život i smrt.

Temelj Crkve i izvor njezina pogleda i navještaja jest onaj koji reče: Ja sam Put, Istina i Život. Onaj, koji je jučer, danas i uvijeke! Kristova Crkva doista ima najdublji korijen prošlosti i najveći domet budućnosti. Zato mi kršćani, vjerni Kristu, nismo vjerni samo prošlosti, već sadašnjosti i budućnosti.

7.  Dragi vjernici! Trebali bismo biti ponosni smo što smo članovi Kristove katoličke Crkve. Božja nas je ljubav u Isusu Kristu obdarila darom bogatstva vjere. „Blago tebi što povjerova“, reče Elizabeta majci Mariji. Blago vjere nosi nas kroz sve izazove i poteškoće na uzburkanom moru života. Često smo čuli druge, a i sami imamo to iskustvo: da mi nije vjere, ne znam kako bih izdržao i što bi bilo od mene. Vjera me je spasila. Koliko je vjera u našem životu važna, sam Isus nam to svjedoči. U Ivanovu evanđelju, na pitanje nekih što im je činiti, koje djelo bi bilo najvažnije, Isus reče: „Najvažnije djelo jest vjerovati u Boga i onoga koga on posla“ (usp. Iv 6, 29) Doista, vjera je najvažniji čovjekov čin-djelo posvjedočen ljubavlju, jer bez djela vjera je mrtva (usp. Jak 2, 26). Vjera ljubavlju djelotvorna život znači. Riječ život u hebrejskom jeziku ne postoji u jednini, već samo u množini – hajjim. Nije život u sebičnosti, već u množini, povezanosti odnosa s Bogom i bližnjima, po primjeru majke Marije. 

Vjera je život-hajjim s Bogom i bližnjima. Vrijeme je vjere, braćo i sestre! Vrijeme je da mi kršćani otkrijemo bogatstvo i ljepotu zajedništva života u vjeri. Svakome je od nas potrebno iskustvo svetog Augustina, koji otkrivši ljubav Božju i blago vjere prizna: „Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom.“ (sv. Augustin, Ispovijesti) Današnja svetkovina učenice i učiteljice vjere, kao i najavljena Godina vjere, pruža nam ovu mogućnost.

Je li naša vjera prisutna i koliko je prisutna u našemu životu, domu i Domovini? Nije dovoljno samo zvati se kršćanima, potrebno je da to doista i budemo. Nismo od svijeta, ali smo za svijet. Kao vjerovjesnici i svjedoci Radosne vijesti života koliko smo prisutni u našoj društvenoj stvarnosti? A Krist nas pozva i posla biti sol zemlje i svjetlo svijeta? Nema nas i odsutni smo ako samo kritiziramo stanje i druge optužujemo stojeći sa strane; nema nas ako smo razočarani, beznadni, površni, ravnodušni. Od svih znanstveno-tehničkih otkrića, tako važnih za život čovjeka, društva i svijeta, najpotrebnije jest otkriće i bogatstvo Božje ljubavi u Isusu Kristu! Otkriti i posvjedočiti ga u stvarnosti našega doma i Domovine.

8. Draga braćo i sestre! Slavlje Velike Gospe jest velika duhovna obnova svih nas Kristovih vjernika. Jest ponosno i radosno otkrivanje i življenje najvećeg blaga naše vjere: veličanje Boga i ljubavi prema bližnjima. Blago vjere nam je posredovano žrtvom i ljubavlju tolikih svjedoka vjere naših djedova, baka, očeva i majki. Upoznajmo, živimo, svjedočimo i slavimo zajedno sa svojom djecom, jer hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Svetu Misu.

Majko Marijo, Gospe Sinjska, daj da svi mi koji blagujemo kruh života, iz ovog izvora radošću i snagom vjere budemo kvasac društva, veličajući Boga i zauzeti u ljubavi za bližnjega svoga. Gospe, ovim si putem, putem vjere i života, danas došla u naš dom i Hrvatsku. Budi s nama i svojim zagovorom i blagoslovom prati sve nas, svoju duhovnu djecu, sve obitelji i župne zajednice, Crkvu, narod naš i čitav svijet. Marijo, Majko, budi i ostani s nama! Amen.

 + MarinBarišić

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Fra Joško Kodžoman, provincijal, na svetkovinu Velike Gospe u Sinju u srijedu 15. kolovoza 2012. godine, predvodio je euharistijsko slavlje u 18.00 sati i održao homiliju.

Svaki put kada se Gospin sveti lik, u koji upravo gledamo puni pouzdanja i nade, optočen u srebro i zlato, izvadi iz oltarne niše u našoj crkvi iz koje nas svojim blagim majčinskim očima promatra, u pozadini ostaje užasna praznina. Istovremeno, svi oni koji se zateknu u tom trenutku u crkvi i koji su u prilici izbliza pogledati njezin sveti lik, ostaju zadivljeni njezinom ljepotom i sjajem u koji ju je zaodjenula živa vjera  naših starih. Nitko ne može opisati riječima težinu zraka u našoj crkvi koji nije posljedica ljetne vrućine i topline koju stvaraju tijela okupljenih vjernika, niti tko može izmjeriti dubinu uzdaha koji lebde u svetom prostoru a koji dolaze iz nedokučivih prostranstava ljudske duše. Tek tada u susretu s Majkom čovjek vidi i osjeti snagu i moć koja i danas živo progovara iz njezinih očiju i njezinog blago naklonjenog lica. U susretu s Majkom. čovjek ne treba izmjenjivati puno riječi da bi se s njom razumio. Pogled sve govori. Svaki koji se zagleda u ovaj sveti lik, u sebi mora osjetiti svoju ljudskost, svoju grešnost, svoje siromaštvo, ali i ponosni poziv da se pred ovim svetim likom svaki čovjek mora skrušiti, da se mora promijeniti i da ne smije i ne može ostati isti. Pred Gospinim pogledom nitko ne može ostati ravnodušan. Mržnja, želja za osvetom, ljubomora, zavist i sve druge, čovjeka nedostojne misli, moraju nestati kako bi se u naše srce uvukli  humani osjećaji prema svim ljudima. Pred njom smo svi djeca istih nebeskih roditelja, duhovni sinovi i kćeri, duboko ukorijenjeni u neuništivoj vjeri da su životi u koje smo pozvani i koje živimo najčudesnije djelo Božje ljubavi i dobrote na zemlji. Braćo i sestre, prihvatimo i u ovom svetom misnom slavlju, u kojem častimo njezino uzdignuće i uznesenje u nebesku  slavu, njezin majčinski poziv da se obnovimo u svojoj vjernosti Bogu i ljudima. Tek ćemo tada biti u stanju doživjeti smisao njezinog izlaska pred nas i njezinog susreta s nama na ovom našem gradskom trgu, tek ćemo je tada čuti i osjetiti u našoj pameti i našim srcima, Njezina snaga progovara poniznima a šuti pred ljudskom bahatošću i umišljenošću. Ona nas spremno čeka da otvorimo svoja srca i da joj u iskrenosti iznesemo par ljudskih riječi i molitava, za ozdravljenje naših duša i tijela, naših zagađenih obiteljskih i međuljudskih odnosa, za ozdravljenje i preporod našeg umornog društva, našeg zajedništva i ponosa.

Pozdravljam sve vas, braćo i sestre u Kristu, okupljene na ovom svetom misnom slavlju, Vas koji ste došli izdaleka i izbliza, kao i one koji su željeli doći ali nisu mogli. Dobrodošli u ovo naše svetište, koje je od davnine razlog ponosa nas franjevaca njegovih vjernih čuvara ali i znak obaveze da sačuvamo bogati polog naše vjere, koji se očituje u višestoljetnom kontinuitetu okupljanja oko naše nebeske zaštitnice, naše Gospe Sinjske. Poseban pozdrav Vama dragi branitelji, koji ste u odlučnim trenutcima naše nacionalne povijesti, osnaženi  moćnim zagovorom  nebeske Zaštitnice, izložili sebe i bili spremni za njezinu slobodu dati svoje živote. Pozdravljam članove obitelji naših poginulih branitelja, sve naše bolesne i nemoćne kao i one koji se za njih brinu. Pozdravljam i zazivam Božji blagoslov po zagovoru naše Gospe, nad sve one koji se i danas bore kako bi pred svjetskim i domaćim sudištima dokazali svoju nevinost i obranili svoje dostojanstvo, svoju čast i poštenje. Sve Vas i njih neka nadahnjuje i prati mudrost Božja, strpljivost i hrabrost kojom je naša nebeska Majka Marija prkosila i odolijevala životnim nedaćama i izazovima.

Ne zamjerite mi, dragi vjernici, ako u ovoj prigodi zanemarim teološku dimenziju blagdana Uznesenja blažene djevice Marije, o čemu bih mogao na dugo i na široko  s ponosom govoriti, jer je upravo član naše Provincije pok. fra Karlo Balić, bio jedan od najzaslužnijih ljudi na razini  opće Crkvi, čija su istraživanja najviše doprinijela da uopće dođe do svečanog proglašenja te marijanske dogme (papa Pio XII. 1950.). Stanje u našem društvu me u ovom trenutku, međutim, prisiljava da to duboko otajstvo naše vjere, dakle božansko majčinstvo Blažene djevice Marije sa svim svojim posljedicama, stavim u naš konkretni socijalni kontekst i da o tome na glas promišljam iz perspektive suvremenog i prosječno obaviještenog vjernika katolika u modernom hrvatskom društvu.

Hrvatska će uskoro postati 28. članica Europske unije. U velikom dijelu vjerničke javnosti to izaziva podijeljena mišljenja. Ljudi se piatju: predstavlja li ta Europa za nas šansu ili opasnost? Treba li podržati ideju zbližavanja različitih europskih naroda ili joj se treba odlučno oduprijeti? Ako su današnji glavni akteri i zagovornici europskog proširenja, velike europske sile, izgubili iz vida opće dobro svih naroda, već još jedino vode računa o vlastitoj koristi i profitu koji će uz pomoć domaćih posrednika-izdajica izvući iz zemalja koje ne znaju zaštiti svoj nacionalni interes, ako se ta politička asocijacija, koju nazivamo Europska unija, na temelji više na platformi zajedničkih temeljnih kršćanskih vrijednosti, kao što su poštivanje svetosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, poštivanje i zaštita obitelji, kao okvira koji je nužan za zdravi psiho-fizički i socijalni razvoj čovjeka, ako se u toj Uniji, a danas sutra i kod nas, već legaliziraju bolesne i opasne nastranosti, ako se u toj Europi budućnosti nazire demokratska inverzija, gdje će moćna manjina nastaviti tiranizirati nemoćnu i pasiviziranu većinu, ako će nazočnost križeva u javnim prostorima u katoličkim zemljama platiti cijenu političkog pragmatizma, ako će jednog dana biti upitno slobodno javno okupljanje, kao što je ovo naše danas ovdje, i vanjske proslave marijanskih blagdana, što će nam ta i takva Europa?! Jao narodu u toj Europi koji neće znati prepoznati i zaštiti svoje vitalne nacionalne, kulturne, ekonomske, pa i vjerske interese. Koji nam savjet može dati Gospa, što nam je činiti, zar ćemo i ovaj put propustiti priliku priključivanja razvijenim europskim zemljama, pa makar pritom morali zažmiriti i zanemariti sve ono što nas u njima s razlogom zabrinjava i plaši? Gospa nam kaže da nema straha pred najcrnjim scenarijem budućnosti za čovjeka i društvo koje zna tko je i što je i kamo želi ići. Nema razloga za strah za one pojedince i skupine koje će se napajati na izvoru Božje mudrosti. I Ona je prolazila kroz slična životna iskustva. Na početku svoga majčinstva bila je suočena sa strašnom prijetnjom da izgubi svoga sina Jedinorođenca, živjela je u vremenu i u društvu koje nije držalo previše do ljudskih prava, ali je to nije smetalo da svoje dijete odgoji za najveći mogući humanizam i čovjekoljublje. I u Njezino su vrijeme bogati i samodostatni moćnici legalizirali prakse, koje bi i za današnji ukus bile teško probavljive. Ali uza sve to nju ništa nije obeshrabrilo da ostane vjerna Bogu i svome božanskom Sinu. Naprotiv, pored svih društvenih nedaća ona je našla svoj put i svoj mir a i nama govori da i mi možemo naći svoj put i svoj mir i da se ne moramo nužno stopiti i podrediti pritiscima kojih je uvijek bilo, ima ih i bit će ih. Ostanimo na putu Marijinu i iskrena srca tražimo Njezin savjet i Njezinu pomoć.

Zakoni i praksa u Europskoj uniji u mnogim zemljama očito ne idu u prilog jačanja i očuvanja obitelji ( uređenost radnog vremena, nedovoljno novčano stimuliranje obitelji s djecom, visoki životni standard koji prate visoke cijene i troškovi života…) A obitelj nam je važna. Bez čvrste obitelji nema garancije da će se budući naraštaji moći odgajati za kršćanske vrijednosti. Kršćanstvo počiva i hrani se u zdravom obiteljskom ozračju. Gdje nema zdravih obiteljskih odnosa, teško da može biti i razvijene svijesti o žrtvi, bez koje opet nema sretnog i uspješnog zajedništva. Zar je zamislivo, braćo i sestre, da bi u Hrvatskoj netko svjesno radio i donosio zakone koji ugrožavaju to bitno ljudsko pravo na obiteljsko zajedništvo. Mislim da je nemoguće  da bi netko namjerno i svjesno radio protiv dobrobiti i sreće ljudi. Gdje je problem, koji itekako osjećamo i u našim domaćim prilikama. Problem je u svjetonazoru, problem je u drugačijem shvaćanju čovjekove sreće. Za nekoga je život bez obaveze, život bez djece, pravi život. Za čovjeka pak s kršćanskim shvaćanjima, život bez vlastite djece predstavlja značajno osiromašenje bračnog zajedništva, iako se bit kršćanskog bračnog zajedništva ne može i ne smije svesti samo na reprodukciju i puko biološko produljenje vrste. Mogu razumjeti da ima ljudi koji ne dijele moje i naše kršćanske stavove i poglede na život, ali ne mogu razumjeti da se u jednom većinski katoličkom i tobože demokratskom društvu donose zakoni i bez provedene javne rasprave, koji su dijametralno oprečni interesima te većine. Ne mogu razumjeti da ovo društvo, čiji smo i mi članovi, oklijeva podržati one hrabre muževe i žene koji argumentirano osporavaju predložene i donesene zakone. Ne mogu razumjeti da se katolici u Hrvatskoj prave kao da ne razumiju i ne čuju vapaje i poruke svojih biskupa, koje im oni često upućuju. Ne mogu razumjeti da se u današnjoj Hrvatskoj događaju svjetonazorske reforme, tako nametljivo i posve otvoreno, a da katolici u Hrvatskoj i dalje stoje, šute i ne poduzimaju ništa. Kao da se ne radi o našem zajedničkom interesu ili su i tu već vidljivi znakovi našega prilagođavanja i popuštanja pred nedemokratskim i agresivnim napadima egoističkih društvenih struktura. Marija je znala zaštiti interese svoje obitelji. Kada joj je za to zatrebala umješnost i snaga muškarca, onda je tu za obostrani interes nastupao sv. Josip, Koga se mi danas bojimo, čije mi interese štitimo, je li nama doista stalo do zaštite naših kršćanskih vrijednosti?

U posljednje se vrijeme Crkvu često proziva zbog novčanih sredstava koja se sukladno Ugovoru sa Svetom stolicom daju Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj iz državnog proračuna i sve to na trošak poreznih obveznika. Do posljednjih recesijskih mjers štednje bila je riječ o  250 milijuna kuna godišnje. Za ilustraciju, HRT u dva mjeseca iz svoje redovite televizijske pretplate namiri ta ista sredstva, ne uzimajući u obzir sve druge izvore njezina financiranja.

Crkvo i svi vi koji dobivate novac koji niste sami zaradili, pazite kako ga trošite, jer neodgovornim trošenjem tog novca vi postajete ubojice vjere svoje braće i sestara, koji zbog Vaših sablazni napuštaju Krista i Crkvu. S druge pak strane, pitam sebe i vas, braćo i sestre, kada će ovo društvo i njegove političke elite biti u stanju pravo i pošteno ocijeniti pozitivnu ulogu koju je Katolička crkva u ovoj zemlji imala i ima? Kada će ovo društvo, čiji su važni današnji akteri bili aktivni i u bivšem komunističkom sustavu, oprati ljagu sa sebe zbog tolike oduzete crkvene imovine, koju uživa tko zna tko, a za čije obeštećenje Crkva katolička do dana današnjega nije dobila ni lipu. Konačno, kada će ovo društvo i njegove političke elite priznati da je Crkva Katolička, čiji smo svi mi nadam se ponosni članovi, više učinila dobra za svoj narod i njegovu vjeru koja ga je čuvala i sačuvala od tuđina ali mu isto tako nikada nije dopustila da poseže za tuđim, nego što će neki pojedinci, nošeni iluzijom o vlastitom mesijanstvu, i grupacije kojima pripadaju moći učiniti za narednih 100 milijuna godina? Evanđelisti su zabilježili scene u kojima je Isus nastupao energično i gotovo na rubu incidenta prema nekim grupacijama, ali nitko nam od njih nigdje nije dao ni nasluti da je Marija igdje i ikada i bilo s kim došla pa i u verbalni sukob. I mi se u nju moramo ugledati, Nećemo se zamjerati, strpljivo ćemo nositi svoj križ društvenog omalovažavanja i obezvređivanja. Etika ljubavi, kojoj nas Marija uči, jača je od etike mržnje i progona.

Netko je napisao: „U svakoj duši u kojoj Isus prebiva, ima kapelica, svetište posvećeno Djevici – Majci.“ Probudimo u sebi  često  tu svijest i misao o visokom dostojanstvu kršćanskog poziva, koji je i preko Marije upućen danas o ovdje svima nama. Imajmo to na umu kada olako psovkama i drugim vrstama nedoličnog ponašanja nagrđujemo taj sveti prostor u sebi ili vrijeđamo čovjeka do sebe koji drži do svojih svetinja. Nema ništa ružnijeg i ogavnijeg od čovjeka koji nema nikakvih vrijednosti a u tome istovremeno pronalazi pravo da gazi i vrijeđa druge ljude s izgrađenim vrijednosnim stavovima. Nastojmo, poput Marije, biti Božji originali, a ne tek lažne kopije.  

Neka nas, braćo i sestre, još jednom sve blagoslovi naša Čudotvorna Gospa Sinjska, sve naše sinove i kćeri, našu Domovinu, koju želimo izgrađivati u solidarnoj ljubavi sa svim ljudima dobre volje, držeći se načela pravednosti. Neka moćni zagovor i blagoslov naše nebeske Majke prati sve naše obitelji, posebno one mlade, koje su u problemima i ne znaju kako dalje i komu se trebaju obratiti za pomoć, jednako tako neka majka Marija usliši molitve svih onih supružnika koji priželjkuju djecu, a na tom putu imaju poteškoća, baš kao što su bile uslišane molitve njezinih rođaka Zaharije i Elizabete. Zagovoru majke Bože izručujemo i sve one za koje znamo da sigurno nemaju dobre namjere prema nama. Ujedno im zahvaljujemo na svakoj opravdanoj kritici, jer nam njihova kritika pomaže da se više i bolje suobličimo slici i uzoru prave vjernice - Marije. Jednom riječju s njima je i pored njih lakše biti kršćanin u svijetu. Posebnom zagovoru Majke Marije izručujemo one naše nositelje visokih društvenih, državnih i odgovornih dužnosti, u čijoj nadležnosti i moći leži sudbina i budućnost čitave naše zemlje, neka ih oboruža svojom poniznošću, skromnošću i istinskim nastojanjem oko općeg dobra svih ljudi koje predstavljaju. A sve oni koji plove na debelom moru gorčine, potištenosti, depresije, frustracije, straha i beznađa, neka presveto srce Blažene djevice Marije pohodi, utješi, ohrabri, savjetuje i vodi prema životu u kojem će moći preuzeti odgovornost, prihvati i neuspjehe i razočaranja, što je sastavni dio ljudskog života na zemlji. Svima sretan i blagoslovljen blagdan Uznesenja i nebeske proslave  majke Marije u nebu kamo se i mi jednom nadamo stići i uživati u obećanim blagodatima života vječnoga. Amen.

Riječi zahvale fra Petara Klapeža, gvardijana i upravitelja Svetišta Gospe Sinjske

Preuzvišeni oče nadbiskupe, mnogopoštovani oče provincijale, subraćo svećenici, cijenjene časne sestre, dragi hodočasnici i štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske!

Dok se približavamo kraju ovog svečanog slavlja Uznesenja BDM na nebo, dopustite mi, braćo i sestre, dragi hodočasnici, da se najprije molitvom zahvalim Bogu na svim milostima kojim nas je obdario svetkovinom uznesenja BDM na nebo. Gospodine Bože, Oče naš nebeski, hvala ti na daru Majke od Milosti - naše Čudotvorne Gospe Sinjske.

A Tebi, Majko naša, povjeravam grad Sinj i sve njegove stanovnike i sve ove drage hodočasnike. Bdij, o Marijo, nad obiteljima i nad radnicima; bdij nad onima koji su izgubili vjeru i nadu; utješi bolesne, zatvorenike i sve koji trpe; budi potpora, Pomoćnice kršćana, mladima, starijima i svima koji su u nevolji. Bdij, o Majko Crkve, nad pastirima i nad čitavom zajednicom vjernika, da budu „sol i svjetlo" u društvu.

Tebi, o Presveta  Djevice Marijo, Čudotvorna Gospe Sinjska, povjeravam sa zahvalnošću sve one koji su dobrovoljno pomagali u ovom slavlju Tvoje svetkovine. Molim za njih i neka današnja svetkovina uznesenja BDM na nebo pridonese dubokoj duhovnoj obnovi ove plemenite cetinske krajine i cijelog hrvatskog naroda. Čudotvorna Gospe Sinjska, budi naše spasenje.

U  ime našeg svetišta i u ime subraće svećenika redovnika i redovnica te u ime svih vas hodočasnika zahvaljujem predvoditelju današnjeg slavlja mons. dr. Marinu Barišiću, nadbiskupu i metropoliti splitsko-makarskom, koji nas je i ove godine pohodio i u svojoj pastirskoj riječi potakao na one vrijednosti vjere koje je živjela i od koje je proslavljena naša nebeska majka BDM.

Preuzvišeni oče nadbiskupe, od srca Vam zahvaljujem i preporučam ovo naše Gospino svetište u Vaše svakidašnje molitve, za koje je Vaš predšasnik, blagopokojni nadbiskup dr. Frane Franić, uvijek volio reći da je svetište Gospe Sinjske srce i duša naše nadbiskupije. Neka i Vas zajedno s nama u Vašoj pastirskoj službi ove naše starodrevne nadbiskupije prati moćni zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske. Preuzvišeni oče nadbiskupe, od srca Vam hvala!

Pozdravljam mnogopoštovanog o. provincijala  fra Joška Kodžomana. Mnogopoštovani oče provincijale, i sinoć sam naglasio da Vam je ovo prvo slavlje Velike Gospe u Sinju od kad ste na službi provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja. Najveći dio Vaše svećeničke službe proveli ste ovdje pod okriljem Čudotvorne Gospe Sinjske kao profesor na našoj Franjevačkoj gimnaziji. Neka Vas u novoj službi provincijala i dalje prati zagovor naše nebeske majke Gospe Sinjske. Mnogopoštovani oče provincijale, hvala Vam za sva Vaša nastojanja u kojima se žrtvujete za dobrobit naše franjevačke provincije.

Pozdravljam i dekana cetinske krajine vlč. don Stipu Ljubasa! Cetinski dekanat je nepresušni izvor duhovnih zvanja. To je poseban dar Crkvi molimo svi za duhovna svećenička i redovnička zvanja, jednu od najvećih potreba Crkve.

Poseban pozdrav upućujem fra Zvonimiru Križanoviću koji nam je došao iz daleke Australije iz Sydney-a gdje se posebno časti Čudotvorna Gospa Sinjska. Fra Zvonimire, dobro nam došli i prenesite naše pozdrave  svim Hrvatima u dalekoj Australiji.

Danas grad Sinj slavi svoj dan. Svim dragim Sinjanima čestitam dan Sinja, s  našim  gradonačelnikom gosp. Ivicom  Glavanom. Gradu Sinju je najveći poklon dat s neba a to je Čudotvorna Gospa Sinjska.

Zahvaljujem našim alkarima koji već skoro tri stoljeća čvrstom desnicom i okom sokolovim pod zaštitom čudotvorne Gospe Sinjske slave sinjsku Alku. Dragi alkari, dok ste god pod zaštitom čudotvorne Gospe Sinjske, onda se nikada ne trebate bojati da nećete imati čvrstu desnicu i oko sokolovo. Čuvajte ovo naše kulturno blago te zajedno idimo u susret proslavi tristote obljetnice pobjede nad Turcima, koju nam je Gospa davne 1715. godine izvojevala. Neka vam je i dalje sritno. Još jednom iskrene čestitke  ovogodišnjem pobjedniku 297. sinjske alke alkaru gosp. Alenu Filipoviću Grčiću.

Opet posebno zahvaljujem gradskoj glazbi na čelu s ravnateljem gosp. Grgom Grubišećem – Petrom Pavlovićem. Naša gradska glazba ove godine slave svoj 150. jubilej  iskreno i od srca Vam čestitam  vaš jubilej te vam žarko želim da i kroz iduća stoljeća vašom glazbom  širite radost ulicama grada Sinja.

Pozdravljam sve dužnosnike državnih i vojnih vlasti.

Poseban pozdrav upućujem županu splitsko dalmatinske županije gosp. Anti Sanaderu, kao i našem dožupanu gosp. Luki Brčiću.

Pozdravljam i sve gradonačelnike i načelnike općina iz Cetinske krajine i drugih prijateljskih gradova i općina, kao i sve članove udruga invalida i udruge branitelja proizišlih iz Domovinskog rata.

A posebnu molitvu Gospi upućujem za naše haške uznike da do kraja časno i ponosno izdrže svoju životnu kalvariju. Gospe Sinjska budi im na pomoći!

Posebna zahvalnost našim policajcima,  vatrogascima, hitnoj pomoći, tehničkim službama, kao i svim gradskim službama.  Svi oni iz godine u godinu doprinose svojom revnošću i zauzetošću u proslavi Gospe Sinjske. Gdje je god red i mir tu je Gospa s Vama i dok je ona tu uz njezinu pomoć dobivat ćete uvijek iznova nove snage koja vam je u vašem pozivu danas itekako potrebna. Iz dana u dan uz Gospinu pomoć čuvajte nas  i  naše nacionalno blago.

Posebnu  zahvalu Gospi upućujem za naše ispovjednike koji su kroz cijelu devetnicu, posebno danas  neumorno ispovijedaju.

U svim svetištima Gospa nas posebno poziva na pokoru, a Ispovijed je sakramenat pokore. Gdje se god ispovjeda to je poseban poklon Gospi i kroz osobnu ispovijed Gospa nam najviše od Boga isprosi milosti koje su nam u ovom trenutku našeg života najviše potrebne. Tko zna koliko se čudesa kroz ovu devetnicu dogodilo po sakramentu svete Ispovijedi.. Molite za sve svećenike koji su u svako doba dana i noći spremni djelit ovaj Božji dar nama ljudima.

Zahvaljujem našim bogoslovima, časnim sestrama, ministrantima i liturgijskim čitačima, našoj Frami i našim neokatekumenima kao i svim  dobrovoljcima. Svi su poseban dar našem svetištu.

S nama su danas ovdje i naši franjevački bogoslovi sa svojim magistrom dr. Domagojem Runjom, koji se pripremaju za svečane zavjete. Preporučimo ih Gospi da ih prati na njihovom redovničkom i svećeničkom pozivu.

Posebno i od srca  zahvaljujem i našem crkvenom  zboru pod ravnanjem sestre Jelene i maestra fra Jure Župića koji sva naša liturgijska slavlja veličaju liturgijskom pjesmom. Blago njima jer tko pjeva dvostruko moli.

Zahvaljujem svim dobročiniteljima našeg Svetišta. Svakog petka ujutro u 7 sati na Gospinu oltaru prinosimo Bogu najuzvišeniju molitvu svetu misu zahvalnicu i molimo moćni Gospin zagovor za sve dobročinitelje našeg Svetišta. Od vaših milodara živi naše Svetište već više od tri stotine godina.   

I na koncu sigurno ima još puno dobrih ljudi kojima bi trebala posebna zahvala a nisu ovdje istaknuti molio bih vas za njih najveći pljesak.  

Zahvaljujem svima vama, dragi hodočasnici, štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske. Gospa vas posebno voli i Bogu se za sve nas iz dana u dan moli. Vrata njezina svetišta kroz cijelu godinu svaki dan su vam otvorena. Pred njezinom Čudotvornom Slikom nema dana da se netko ne moli, posebno je lijepa slika za vrijeme školske godine na njezinom oltaru vidjeti našu djecu i mladež kad kleče i mole.  Gajimo i dalje tu pobožnost i molimo njezinu krunicu u svojim obiteljima, jer gdje se njezina krunica moli i njezino ime časti ona će biti najveće bogatstvo svake obitelji. Čuvajmo naše zajedništvo i neka nas sve skupa prati moćni zagovor naše nebeske majke Čudotvorne Gospe Sinjske. Hvala vam!

Preuzvišeni oče nadbiskupe, molim vaš pastirski blagoslov!