- Proslava Velike Gospe 2013. godine
- Propovijed mons. Želimira Puljića na Vigiliju Velike Gospe 2013.
- Propovijed mons. Marina Barišića na Veliku Gospu 2013.
- Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana, večernja misa 2013.
- Zahvalna riječ o. gvardijana na Veliku Gospu 2013.

Proslava Velike Gospe 2013. godine

Slavljenje zvona i sviranje fanfara u 9.30 sati označilo je skidanje Slike Gospe Sinjske i slavlje svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe u Sinju 15. kolovoza 2013. godine pod motom "O Gospe Sinjska, pogledaj i čvrstu vjeru ti nam daj!"

Hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te mnogi koji se nalaze na odmoru u Hrvatskoj došli su Sinj na proslavu Velike Gospe. Već od 3.00 sata veliki broj svećenika bio je hodočasnicima na raspolaganju za sakrament pomirenja. Slavlje svetih misa započelo je u 4.00 sata.

Sliku Gospe Sinjske u procesiji kroz grad Sinj nosili su: bogoslovi, alkari, alkarski momci, predstavnici hrvatske vojske, redovnice, predstavnici MUP-a, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbari, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje i druge različite druge crkvene i civilne udruge.

Za vrijeme procesije razmišljanja su čitali su fra Stipe Šušnjara, fra Antonio Mravak i gđa Helena Balajić. Tekstove za razmišljanja za vrijeme procesije na temu "Otajstva svjetla – Svrni svete oči blage" priredila je školska sestra franjevka Judita Čovo.

Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić pratio je pjevanjem procesiju i euharistijsko slavlje u kojem su služili ministranti i franjevački bogoslovi.

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolita. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske fra Petar Klapež, župnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić, provincijal iz Foggia (Puglia) fra Giuseppe Pomiri, dekani Cetinskog i Kliškog dekanata i još 23 svećenika.

Na kraju slavlja župnik fra Ante Bilokapić je pročitao obavijesti o daljnjoj proslavi Gospe Sinjske, a gvardijan fra Petar Klapež je zahvalio svima koji su sudjelovali u proslavi  Gospe Sinjske. Slavlje je završilo pjesmom "O Gospe Sinjska", blagoslovom o. Nadbiskupa i himnom Republike Hrvatske "Lijepa naša".

Propovijed mons. Želimira Puljića na Vigiliju Velike Gospe

1. U povijesti su bile samo dvije osobe kojima nije trebala nikakva grobnica s natpisom da tu počivaju i čekaju uskrsnuće mrtvih, kako to obično stoji po našim grobljima. To je Isus Krist koji je umro na Kalvariji, a grob mu treći dan ostao prazan. Njemu je anđeo Božji podigao spomenik kad je preplašenim ženama navijestio: 'Nije ovdje onaj koga tražite. Uskrsnuo je kako je rekao' (Mt 28, 6; Lk 24, 6). Druga osoba kojoj također ne treba ni grobnica, ni natpis jest majka Isusova, BD Marija, koja kad je usnula, odmah je dušom i tijelom ušla u vječni život. Ni ona, dakle, nema ni groba, ni spomenika, ni natpisa 'ovdje počiva'. Danas, dakle, slavimo i spominjemo dan kad je Marija prešla s ovog svijeta k Ocu i Sinu (Iv 13,1).

Premda je to dan njezine smrti kad obično tugujemo i plačemo, ovo je dan njezinog uskrsnuća koji nas ispunja osobitom radošću da kličemo, pjevamo i Bogu zahvaljujemo. Sretni zbog njezine slave, zagovora, pomoći i zaštite, s rođakinjom Elizabetom ponavljamo i molimo: 'Zdravo Marijo, milosti puna..'

Ivan u Otkrivenju danas opisuje daje „Marija zaogrnuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda" (Otk 12, 1).

Spontano nam dođe čestitati Gospi, našoj Majci i najvjernijoj odvjetnici Hrvatske, ovaj njezin rođendan za nebo! Znamo da je Svemogući dva puta posebice počastio ovu zemlju na kojoj živimo. Prvi put je to bilo kad je poslao svoga Sina da se rodi iz krila Djevice kako bi nam pokazao koliko nas voli i koliko mu je do nas stalo. Drugi put je to bilo, kad je sa zemlje ubrao najljepši cvijet, svetu Bogorodicu i presadio ga na nebo. Na Božić zahvaljujemo što je Isus k nama došao i nastanio se među nama. Danas zahvaljujemo što je jednu između nas u nebesa uznio pa nam nadu dao kako se sa zemlje može stići u nebo! Radi Božića, dakle, volimo zemlju i život na njoj. A zbog Marijina Uznesenja, nadamo se nebu, vjerujemo u vječni život i za njega živimo!

2.Slaveći ovaj veliki blagdan ne možemo mimoići pitanje zašto je Marija doživjela slavu uskrisenja i uznesenja? Nakon pada Adama i Eve Bog je na prvim stranicama Biblije najavio novu Evu-Mariju. Nju je obdario s četiri velike povlastice koje neće imati nijedno drugo stvorenje na svijetu. To su one četiri marijanske istine, dogme koje kao vjernici prihvaćamo i posebice u ovoj Godini vjere ističemo i vjerujemo: Najprije istina da je jedina od ljudi, po posebnoj povlastici Božjoj, začeta bez istočnoga grijeha u obitelji svetih Ane i oca Joakima. Stoga joj i pjevamo: 'Zdravo Djevo svih milosti puna!' Druga istina vjere jest da je ona istodobno Djevica i Majka koja je začela Sina Božjega, te prosula svijetom vječno svjetlo Isusa Krista'. Zato je zovemo Bogorodicom i Bogomajkom. Ona nije nikakva „božica", nego uzvišena Bogorodica! To je treća, glavna kršćanska dogma o Gospi; to je matica svih drugih istina o njoj. I konačno četvrta povlastica jest Uznesenje u nebesku slavu. Jedina je ona po Božjem privilegiju završila ovozemni tijek tako da je odmah nakon preminuća dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.

To su četiri vjerske istine i povlastice kojima je Bog obdario samo Mariju! Na početku bezgrješnošću, u životu neporočnošću, a nakon smrti uskrsnućem i trijumfalnim uznesenjem! Marija je, dakle, bila najviše obdarena i najbolje nagrađena! Zbog toga je ovo blagdan u kojem je Bog otvorio nebo kako bismo vidjeli Kovčeg saveza, ženu zaodjenutu suncem, Mariju koja postaje mjestom Božje prisutnosti! Ona je zbog toga prvo novozavjetno Svetište! Prvi tabernakul! Prvi kalež! Prva pokaznica! Zato i jest i tako lijepa! Tota pulchra est Maria! Ljepota nad ljepotama! Ures neba i ponos zemlje! Sva Božja i sva naša! Ne treba se onda čuditi što Ivan Damašćanski u zanosnom govoru o Mariji veli kako je "ona najveća novost pod suncem", "čudo nad čudesima", "na nebo uznesena i zauvijek proslavljena". A biskup sveti Anzelmo, kako čitamo danas u brevijaru, piše "da se nebo i zemlja, rijeke, dani i noći raduju jer je po Mariji sve obnovljeno i obdareno neizrecivom milinom.. I završava: "Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda.."

3.Istina, nasrtaji nevjere i krivovjerja, udarci strasti i napasti, provalije ćudorednog nereda i nemorala, vihori socijalnih nepravda i stradanja bili su "svakodnevna stvarnost" s kojom su se suočavali Kristovi učenici. S Marijom zvijezdom mora, koja je nada čovječanstva, vjernici se nisu bojali jer su znali da je ona "zora svagdanja" koja ih prati u luku sigurnog spasa. Blagdan Velike Gospe, proslavljene i na nebo uznesene, izvor je takve nade i sigurnosti. S tom sigurnošću i vjerom nedavno je primalja u Općoj bolnici „Hrvatski ponos" u Kninu, gospođa Jaga Stojak odbila asistirati namjernom pobačaju iz svoga vjerskog uvjerenja i priziva na savjest. Dijelimo tjeskobu gospođe Stojak, što je nakon 27 godina rada u bolnici zbog toga dobila otkaz ugovora o radu. Preporučujemo Gospi Sinjskoj nju i njezinu djecu; posebice njezinoga sina sjemeništarca koji se školuje ovdje, u blizini ovoga svetišta.

I dok se nadamo da će gospođa Stojak izboriti pravo priziva na savjest temeljem Etičkog kodeksa i Zakona o primaljama, očekujemo također da narodni predstavnici u Hrvatskom Saboru konačno revidiraju Zakon koji je izglasan još za vrijeme komunizma. Budući da taj zakon nema respekta pred tajnom života, društvo koje ga podržava i prakticira ne može se nadati boljoj i mirnoj budućnosti. Među zlodjelima, naime, koje čovjek može počiniti proti životu, posebice je strašan čin čedomorstva koji Drugi vatikanski sabor naziva 'užasnim zločinom' (GS 51). Crkveno pravo predviđa najoštrije kazne 'izopćenja' za sve koji izvrše ili potpomognu izvršenje pobačaja (kanon 1398).

Zato ćemo usrdno moliti našu Gospu kako bi u našoj Domovini bilo uvijek sve više pojedinaca, društava i obitelji koji će se zalagati za poštivanje života, te u ovom našem vremenu biti 'svjetlo svijeta i ognjište života'. Jer, život je svet i nepovrediv. Ovo je također prigoda potaknuti sve da život brane, poštuju i zauzimaju se za njegovo dobro na svim područjima; kako na osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na izvanjskom, društvenom, zakonodavnom, političkom, gospodarskom, socijalnom i medicinskom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav.

4. Uronimo stoga u otajstvo Bogomaterinstva BD Marije. Zaustavimo se malo u sabranosti vlastite duše i razmišljajmo o daru i milosti života; o Gospi koja nije "izmišljena" utjeha, nego stvarno darovana nada. Naša je prošlost i sadašnjost povezana s njom. Ona nam je pomagala u vrijeme ratova i drugih nevolja, u doba kuge, kolere, gladi, žalosti, oluje i brodoloma... Bila je naša pomoćnica, utočište i obrana, 'najvjernija odvjetnica Hrvatske'. Zbog toga joj je rado pjevamo onaj starodrevni himan: "Tebi Vojvotkinjo, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu, te izričemo pjesmu zahvale. Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivh neprijatelja.. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebiva utvrdo Crkve. Gospo Sinjska i kraljice Jadrana, moli za nas!

Svjesni njezine uloge u povijesti našoj, molit ćemo večeras osobito za roditelje, odgojitelje, biskupe, svećenike i redovnike, nositelje društvene i državne odgovornosti. A posebice za djecu i mlade. 'Ah, ne ogluši se, uslišaj Djevo, ponizne molbe smjerni nam glas..'

Tvojoj zaštiti i Tvome zagovoru večeras povjeravamo sve. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Moli za klonule i očajne. Posreduj za našu braću koja vjeru izgubiše, kao i za one koji se više ne znaju nadati. Učvrsti svima nadu i ojačaj međusobnu ljubav kako bismo prošli svijetom čineći dobro, te ustrajali u pradjedovskom zavjetu vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi. Ustani Gospe i pohiti k nama, u naša sela i gradove, u naše gore i na naše more. Neka se tvojim pohodom uzraduju djeca i obitelji domovine Hrvatske i Crkve Katoličke. Neka nam duša kliče od radosti i veliča Spasitelja riječima pjesnika (M. Talajića):

"Vrati se k nama Djevice čista, ko zora što nam donosi dan. Vrati nam molitvu, vrati nam Krista, u srca naša i u naš stan ! Nebo i zemlja pred tobom kleči, sunce nas grije u ovaj čas. Utjeha tvoja duše nam liječi. Ti si nam, Majko, nada i spas! Amen. (Don Mirko Talajić, Maslinski zvuči. Gospi Pomoćnici, str. 48)

mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Propovijed mons. Marina Barišića na Veliku Gospu 2013

Homilija Uznesenje Blažene Djevice Marije
Euharistijsko slavlje – Sinj, 15. kolovoza 2013.
Liturgijska čitanja: Otk 11, 19a; 12, 1-6a.10ab; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56

1. „Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.“ (Lk 1, 44). Kad je Marija pokucala na vrata Elizabetina doma, Elizabeta se iznenadila i obradovala. Marija dolazi bez poziva jer je Elizabeti potrebna pomoć. Braćo i sestre, često smo i mi u potrebi, ali nerijetko prepušteni sami sebi,  zaboravljeni ne samo od poznanika, susjeda, nego i od onih najbližih, rodbine, pa čak i svojih u obitelji. I drugi pored nas znaju ostati sami u svojoj potrebi. Reklo bi se: vrijeme je tako. Zahvaća nas mentalitet u kojemu se sve rjeđe kuca na vrata bližnjih, a još manje ide u pohode potrebnima. Ako se to i dogodi, obično kucamo radi sebe i svojih potreba. U opasnosti smo da postanemo zatvoreni, sebični i proračunati, izolirani pojedinci, a sve manje osobe sa sviješću pripadnosti zajednici. U takvom mentalitetu gubi se kultura zajedništva, solidarnosti, suživota, dara i darovanosti.

2. Poremećeni odnosi rađaju strah, nepovjerenje, samoobranu kroz vlastite interese. Bližnji nam postaje sredstvo za naše potrebe. Teško drugoga uvažavamo i prihvaćamo kao cjelovitu osobu, no, rado se poslužimo bližnjim, ovisno o tome tko je i što je, što nam od njega ili od nje koristi. Psihološki analitičari upozoravaju na opasnost nezrelosti koja kod tolikih danas ostaje na razini prvih mjeseci malog djeteta. Dijete ne treba majku, nego dio nje, njezine grudi. Neljudski i primitivno je izabrati samo jedan dio osobe koji nam se sviđa ili nam koristi. Vješto upotrebljavamo i tehnička sredstva tako da se osoba i lice svodi na glas i sliku. Ipak, na kraju se čuje: „A kad ćeš doći?“. Uvijek se nađe neki razlog odgode: samo da je malo bliže, samo da prođe ova vrućina, samo da se ima malo više vremena. Ili se pravi račun: ni on meni nije došao kad mi je bilo potrebno; tko će sada moći s njima; neka se sami raduju rođenju; da je smrtni slučaj, to bismo lakše prihvatili. Ponekad je jednostavnije pomoći nekom drugom nego rodbini. Narušeni odnosi u našoj sredini udaljavaju nas i čine slijepima, gluhima, nijemima. Zato iznenadno kucanje na vrata poput Marijina pohoda Elizabetinu domu u našem vremenu postaje još poželjnije i radosnije. Dragi vjernici, u Godini smo vjere koju je otvorio Benedikt XVI. apostolskim pismom upravo s naslovom Vrata vjere. Vrata vjere itekako su povezana s vratima našega srca, s vratima naših domova, s vratima budućnosti našeg naroda i društva. Ovu povezanost koju Marija, učenica i učiteljica vjere živi, Elizabeta odmah prepoznaje. Zato kliče Mariji: „Blago tebi što povjerova.“ (Lk 1, 45).

3. Sami bez drugih ne možemo živjeti ni biti sretni. Isus Krist nas upućuje na bližnjega, ne da nas osiromaši i ponizi, već obogati i usreći. U potrebama drugih On nas poziva i očekuje, prisutan u njima. Ako u svojoj sebičnosti zaobilazimo bližnjega, doista se krećemo lažnim i zavodljivim putem, putem udaljavanja od Boga i od čovjeka, pa i od samih sebe. Još je veća opasnost navike da sve to s vremenom postane čak normalno, ništa neobično, ne samo na polju međuljudskih odnosa, nego i za svoje sebične i pohlepne želje tražimo razlog i opravdanje: jer je to moderno, jer se tako čini. Neprimjetno ono neljudsko postaje prihvatljivo, neprirodno prirodno, nenormalno normalno. S pravom se kao ljudi pitamo: Imamo li još uvijek kriterija po kojima možemo razlikovati zlo i dobro, zid i vrata, smrt i život? Imamo li ih mi kršćani? Mi kršćani jesmo li i koliko smo uključeni u život svog naroda? Ne bismo bili ljudi, a još manje vjernici, kada bismo ostali indiferentni i neutralni prema pojavama i događajima u našem društvu. Krist nas poziva i šalje u našu stvarnost biti sol zemlje i svjetlo svijeta, poštujući i uvažavajući druge i drugačije.

Vjera nas ne ostavlja u prošlosti niti udaljava u budućnost, nego nas vidi prisutne i odgovorne na polju odgoja, kulture, zdravstva, zakonodavstva, politike, gospodarstva. Svojim kršćanskim svjedočenjem ne želimo biti opozicija društvenoj stvarnosti, nego je obogatiti temeljnim ljudskim i evanđeoskim vrjednotama: općeg dobra, dostojanstva čovjeka i obrane života, ne samo na početku i kraju, nego tijekom cijelog hodočasničkog puta ovom zemljom. Međutim, zbog ostatka ideološke prošlosti, kršćani kao da su još uvijek za neke opasna i donekle tolerirana društvena hereza.

4. Kako se danas ovdje ne prisjetiti nedavnog slučaja, štoviše jedne osobe. Ne znam je li među nama ali danas pozdravljam gospođu Jagu Stojak, primalju Opće bolnice „Hrvatski ponos“ u Kninu. Čestitam, gospođo Jago, na ljudskom i kršćanskom ponosu. Jaka si, Jago, jer uza sve poteškoće povezuješ vrata vjere i vrata života. Onaj koji vjeruje da s Kristom uskrslim i Marijinim uznesenjem grobna ploča nije zid, već otvorenost budućnosti, ne može po svojoj savjesti dopustiti da majčina utroba postane grob, a prestane biti vrata života. Dakako, sam naziv i profesija primalje govori nam o primanju na ruke nevinog stvorenja, a ne odbijanje i ubijanje novog života. Zaštitom ljudskoga života dovela je sebe i svoju obitelj u nepovoljan društveni položaj. Kolike će majke i očevi s ovakvim svjedočenjem odustati od smrti svoga djeteta te ljudski, majčinski, roditeljski prihvatiti svoje čedo? Osobna svjedočanstva su jača od svih uvjeravanja i argumenata. Kolike su Jage u odgoju, zakonodavstvu, kulturi i zdravstvu, pa i u strankama sputane u svojoj ljudskosti, ugrožene u savjesti, zarobljene u slobodi? Toliki će vam iskreno reći: „Znate, ja se s time nikako ne slažem. Ja sam posve drugačijeg mišljenja. Ali isto sam digao ruku. Morao sam. Znate koje bi bile posljedice za mene. Moram kuću dovršiti, kredit otplaćujem.“ Ali Jaga je prihvatili posljedice. Nažalost, tako ono što nije naše, ono što nije istina, ono tuđe, strano, ideološko nameće se i pobjeđuje. Koliko smo još daleko od slobode i demokracije!

5. Braćo i sestre, kakav život i budućnost gradimo ako nam vrata vjere i života ostanu međusobno udaljena, zatvorena, ako postanu zidovi? Potrebno je odgovorno i savjesno graditi budućnost solidarnosti i dijaloga, u povezanosti razuma i vjere, u otvorenosti razuma i u cjelovitom pogledu na život. Nužno je osobno i zajedno, u iskustvu kriterija ljudske mudrosti i u svjetlu vjere, s poštovanjem i uvažavanjem drugoga, tražiti vrata života, kako bismo izbjegli zid budućnosti. Valja nam podržati, zaštiti, promovirati brak i obitelj, moralno i duhovno, materijalno i zakonodavno, kako bi nam se matice rođenih–krštenih-vjenčanih više otvarale životu i blagoslovljenom zajedništvu. Dobro smo svjesni da se osobni izazovi i društveni problemi sve više nameću, ali uza sve poštovanje i uvažavanje, toleranciju i skrb za svakog čovjeka bez razlike, nije razborito tražiti vrata na kojima nema ni život ni budućnosti. Nije sve za prodaju. Poglavito nisu za trgovinu kulturne, duhovne i moralne vrijednosti. Nije dobro praviti parodiju od braka i obitelji. I sama rastava ranjava brak, ali još više društveno zdravlje ranjava rastava kulture od nature. Parodija je šaljivo i nagrđeno oponašanje stvarnosti. Doista je parodija osobu, majku, oca, zamijeniti brojem jedan, dva ili slovom A, B. Djeca bi sama to prepoznala kao svetogrđe i osjetili bi se poniženi zajedno sa svojim roditeljima. U svojoj širini i jasnoći, Četvrta zapovijed Dekaloga zar nas danas ne upozorava: Poštuj brak i obitelj da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji.

U središtu kršćanske vjeri jest događaj Boga koji iz ljubavi prema grješnom čovjeku čovjekom posta. Stoga je kršćanima strana svaka homofobija, strah i prezir čovjeka. Krist, ljubitelj čovjeka, sa svojim čovjekoljubljem, utemeljuje i brani dostojanstvo svake ljudske osobe, bez obzira na naciju, jezik, kulturu, vjeru, spol, subjektivnu orijentaciju. S pravom nas sv. Leon Veliki poziva: „Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo.“ No, moramo priznati da ponekada nismo svjesni svoga dostojanstva, a još manje dostojanstva našeg bližnjega. Ne znam koliko se mogu riječi sv. Ivana Zlatousti uzeti u apsolutnom smislu, ali dobro ih je i danas čuti: „Ne bi bilo nijednog poganina, da smo mi pravi kršćani.“

6. Povezanost vrata vjere i života, put odgovornosti i savjesti vodi nas do solidarnosti i zajedništva, gdje je moguće otvarati ona zatvorena kao i nova radna mjesta, pokrenuti ugašene strojeve i povećati proizvodnju. Solidarnost i zajedništvo znat će u poteškoćama i krizama potražiti vrata bližnjega u potrebi. Samo tako, na radost svih nas i naših mladih, omogućit ćemo im da u Domovini rade, dom grade i nalaze vrata suživota i budućnosti naše. Mlade ne smijemo ostaviti na periferiji društva jer oni su središte naše budućnosti, poručuje nam iz Rio de Janeira papa Franjo.

7. Majku Mariju nazivamo Vrata nebeska jer je po njoj u našu stvarnost ušao Onaj koji je Put, Istina i Život. U vjeri Crkve po krštenju, pošli smo tim putem istine i života. Postali smo dionici Kristova križa i uskrsnuća. Od sada i naš je život skriven s Kristom u Bogu(usp. Kol 3, 3). Po vjeri smo uključeni u dijalog ljubavi Oca i Sina. Vjera je osobni ali ne osamljeni čin. Nitko sam sebi nije dao vjere, kao što nitko sam sebi nije dao život. Život i vjeru primamo od drugoga i drugima ih predajemo. Bog ne želi biti samo na periferiji našeg života i na granicama naših mogućnosti, već želi biti stožer našega smisla, naših patnji i nadanja života. Vjera nam daje snagu i zamah da usmjereni prema Kristu, stožeru naše vjere i života, možemo nadvladati zapreke i odgovoriti na zov Njegove ljubavi. Vjera ljubavlju djelotvorna stvara odnose u kojima je osoba iznad stvari, potrebe drugih ispred profita, pomirenje ispred osvete, zajedništvo ispred sebičnosti.

Stožer ste i vi, oče i majko, mali stožer, ali važan u životnoj igri i odgoju svoje djece. Bez vas, vašega ljudskog i kršćanskog svjedočenja, oni gube svoje središte, uporište, usmjerenje. Dakako, svi se gubimo ako nam Bog, početak i smisao našega života, Stožer svega stvorenoga, postane suvišan, opasan, staromodan i nazadan. Na svoj način, stožer nam je i bližnji u potrebi, jer ni ja ne mogu biti sretan ako drugi pati.

8. Braćo i sestre, Benedikt XVI. kao i danas papa Franjo pozivaju nas da u zajedništvu vjere i života otkrivamo ljepotu, bogatstvo, radost i snagu vjere ljubavlju djelotvorne. Traži to naše dostojanstvo sinova i kćeriju Božjih! Traži to i naš bližnji. Povrh svega naš Bog to zaslužuje! On jedini zaslužuje naše potpuno predanje, cjelovitu ljubav, trajno povjerenje.

9. Majko Marijo, Vrata nebeska, uznesena na nebo, vezu neba i zemlje! Evo nas danas k tebi. Kucamo na vrata tvog doma u svetištu Gospe Sinjske. Ohrabri nas, Majko, u našim poteškoćama i strahovima, u nadi i solidarnosti s bližnjima. Gospe Sinjska, Majko naša, učenice i učiteljice vjere, budi s nama i u ovom zahtjevnom vremenu našega naroda i Domovine. Uči nas povezivati vrata vjere i vrata života, kako bismo svi mi tvoji hodočasnici nakon ovoga zemaljskog puta, prispjeli u istu nebesku slavu tvoga uznesenja.

O, Marijo, zvijezdo naša jutarnja, vrata naša nebeska, zagovornice i kraljice Hrvata, naša majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar. Amen

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana, večernja misa 2013. godine

Majka od milosti, Čudotvorna Gospa Sinjska, i ove je godine potaknula srca tisuća ljudi, mladih i starih, da se puni pouzdanja u njezinu pomoć, usprkos vrućini i opasnostima koje vrebaju na nesigurnim cestama i neprohodnim stazama, upute na hodočašće svoga života u Sinj, i da kroz molitvu i unutrašnju sabranost, traže snagu i okrepu za suočenje s brojnim užasima zemaljske stvarnosti. Nezaposlenost, zabrinutost i zaokupljenost osobnom sudbinom i sudbinom hrvatskog društva, nagomilana frustracija zbog poslovnih neuspjeha i obiteljskih tragedija, iskustvo nepriznavanja, neprihvaćanja na razini međuljudskih odnosa,  osobna razočaranja, gubitak volje za životom, iskustva grijeha i zla, uza sve pozitivne razloge i motivacije okupila su nas na ovom gradskom trgu, da ujedinjeni u molitvi, svi zajedno zadobijemo milost pouzdanja i ohrabrenja.

Ljeto je na ovim našim prostorima iz godine u godinu bogatije raznovrsnim ponudama, kao što su glazbeni spektakli ili susreti s poznatim domaćim i stranim glazbenim ikonama, puno je i kulturnih manifestacija kojima se nastoji domaću i stranu kulturnu javnost upoznati s kulturno-umjetničkim i tradicijskim blagom našeg naroda.

Trebamo li, kršćanska braćo i sestre, i ovo naše masovno okupljanje u Sinju razumjeti kao izraz želje katoličkih vjernika da se javno prezentiraju, da kroz velebnu vjersku manifestaciju potvrde svoju brojnost, svoj značaj, svoju snagu i ukažu na svoju društvenu relevantnost.

Događaj i velebna proslava blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije nije još jedan u nizu događaja, kojima se nastoji zatomiti i zadovoljiti ljudska potreba za spektaklom, za masovnim okupljanjima. Proslava blagdana Velike Gospe oduvijek je značila spontani izričaj  vjerničke javnosti da priznaje, uvažava i cijeni veličinu i zasluge Blažene Djevice Marije u sveukupnom Božjem djelu spasenja preko Isusa Krista. Znanje da bez Marije, bez njezina povjerenja u Boga i njezine ljudske raspoloživosti, u svijetu ništa ne bi bilo isto, potiče nas kršćanske katoličke vjernike da joj kao zahvalna djeca uvijek iznova kažemo: hvala! Hvala ti Majko, za svu brigu prema nama ljudima, koju si iskazivala za vrijeme svoga ovozemaljskog života, ali i nakon čudesnog Tvog uznesenja dušom i tijelom u nebo.

Pognuta glava i blage majčinske oči naše Utjehe, jasan su nam znak da je Majka Marija, ta koja sabrano u tišini razmatra sve naše molbe i da nas sve nosi u svom srcu. Ona kao da nema vremena podignuti svoj pogled, već je zagledana u nepregledno mnoštvo onih koji joj zahvaljuju i koji joj se mole, te ih neumorno zagovara  pred svojim Sinom. I kao da neprestano govori: Sine moj, smiluj im se i daj im što te pravedno mole, uvaži njihovo kajanje i spremnost na obraćenje.

Nemoj ih otpraviti njihovim kućama s osjećajem praznine u duši i sviješću da su njihove žrtve i molitve i ovaj put bile uzaludne.

Hvala ti, Majko, na tvom vjernom zauzimanju za nas pred Onim, koji može mrtve buditi na život, koji u čovjeku može pokrenuti snagu i spremnost  za najveću žrtvu. Nijedna ideologija, nijedna partija, nitko od onih koji misle da imaju moć nad ljudima i koji samozadovoljno uživaju u svim blagodatima života, dok oko sebe gledaju mase onih koji grcaju u problemima i neizvjesnosti pred sutrašnjim danom ne može mobilizirati  skrivene zalihe ponosa i svijesti o ljudskom dostojanstvu, koji ne izvire iz osjećaja materijalne zbrinutosti,  već se hrani u vjeri da je svaki čovjek biće koje je voljeno i prije  nego li je rođeno, prije nego li je i najmanji znak ljubavi i pažnje u svijetu iskusilo od svojih bližnjih i prije nego li je i samo drugima u svijetu iskazalo znakove ljubavi i pažnje. Daruj nam, presveta Majko,  svijest o dostojanstvu Božjih sinova i kćeri, koji neće biti spremni ulaziti u moralne kompromise sa sobom zbog nekontrolirane želje da njima i njihovoj djeci bude dobro dok će okretati glavu i začipati uši pred vapijućim krikovima tuđe djece. Marijo, slađi nam je dan s Tobom i Tvojim Sinom u neimaštini i bijedi, slađi nam je počinak u krevetu od slame i na kušinu od tvrde stine, nego stotine godina provedenih u posteljama presvučenim kašmirom i lanom, koje su napravljene na žrtvi i u krvi drugih ljudi. Draže su nam naše iznošene cipele i smrdljive patike, naši prastari kaputi i odijela, nego sve ono što bismo mogli imati da smo duše prodali vragu i da smo pristali služiti smrtnim bogovima, čiji život završava u grobu i čija slava prestaje i prije nego im se zaklope oči, i prije nego im prestane kucati nemirno srce, koje zna da je promašilo u životu. Svijest da smo tvoja djeca, Marijo, daje nam nadljudsku moć i budi u nama prkos prema svima u svijetu koji  nastoje  ugušiti glas kršćanske savjesti, onemogućiti da se naša djeca u obrazovnim institucijama odgajaju u kršćanskom duhu i da usvajaju kršćanske vrijednosti. Sačuvaj nas Gospe od onih koji u ovom društvu žele ozakoniti nastranosti, potisnuti vrijednosti iznikle iz kršćanskog humanizma i načela poštivanja elementarnih ljudskih prava na život, na rad i zaposlenje, na pravednu plaću, na zdravu obitelj. Sačuvaj nas Gospe od ljudi koji žele obezvrijediti naše pravo na nacionalni ponos, pravo na zahvalnost prema ljudima, koji su u odlučujućim trenutcima naše povijesti stavili u prvi plan opće dobro, pred osobnim prosperitetom. Zato Vas i pozdravljam naši dragi branitelji širom Domovine, naši generali, i Vas poštovane obitelji naših poginulih vitezova, posebno Vas cetinske vitezove, koji ste nakon herojskog služenja  Domovini, doživjeli progon i poniženje i Vas koji još čamite u zatvorima čekajući da Vam se donesu političke presude. Marijina djeca, znaju čuvati i čuvat će uspomenu na Vaša herojska djela i nikada nećete biti zaboravljeni, ostat ćete uvijek živo prisutni u našim molitvama.  Našu ste naklonost i poštovanje trajno zaslužili i Vi i Vaše obitelji, koje su zajedno s Vama patile i provodile neprospavane noći.

Pozdravljam sve Vas, kršćansku braću i sestre, koji ste zbog bolesti ili drugih životnih nedaća spriječeni sudjelovati na ovom molitvenom skupu, neka Vam se po zagovoru naše nebeske zaštitnice, Čudotvorne Gospe Sinjske, povrati zdravlje duše i tijela, kako biste zajedno sa svojim bližnjima do konca života mogli zahvaljivati i biti živi svjedoci Božjeg milosrđa i čovjekoljublja.

Pozdravljam sve vas, braćo i sestre u Kristu, okupljene na ovom svetom misnom slavlju, Vas koji ste došli izdaleka i izbliza, kao i one koji su željeli doći ali nisu mogli. Dobrodošli u ovo naše svetište, koje je od davnine razlog ponosa nas franjevaca njegovih vjernih čuvara ali i znak obaveze da sačuvamo bogati polog naše vjere, koji se očituje u višestoljetnom kontinuitetu okupljanja oko naše nebeske zaštitnice, naše Gospe Sinjske.

Marijo, ti si naša radost i uzrok našeg ponosa. Radujemo se zbog tebe koja si puna milosti, jer si postala uzorom, majkom i učiteljicom svima u svijetu, do konca svjetske povijesti, koji žele stupati putem pravednosti, putem istinitim, putem mira i pravoga čovjekoljublja. Radujemo se s tobom koja si unatoč strahu i neznanju imala hrabrosti reći Bogu neka ti bude po njegovoj volji. Daruj i nama milost, da zagledani u tvoj presveti lik i sami možemo biti oni, koji su sposobni i u zaglušnoj buci svijeta, čuti Božji glas, odazvati se Božjim pozivima i spremno reći: Evo me, spreman sam Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi i volji.

Veseli se i raduj se, Djevice Marijo, jer te je Bog izabrao i našao dostojnom za najčasniju moguću službu na zemlji da budeš Majka Njegovog jedinorođenog božanskog Sina, Isusa Krista, kojemu će se klanjati i kojega će moliti svi narodi zemlje. Njegovo spasiteljsko djelo u svijetu, za koje je sam, svojom smrću i uskrsnućem položio kamen temeljac, nastavlja njegova Crkva, koju je želio i utemeljio da dovrši čudesni plan ljudskog izbavljenja od strašne moći zla i grijeha, od opačina i svih loših plodova krivog ljudskog djelovanja kroz nemirna i krvava stoljeća ljudske povijesti.

Radujemo se s tobom Majko Isusova i majko naša, zbog toga što smo zajedno milošću Božjom povjerovali Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu.  Bez svoje kršćanske i katoličke vjere, bili bismo, i kao pojedinci i kao narod  potpuno izgubljeni u svijetu, kao bespomoćna lovina, koja se nalazi na nišanu ili ciljniku raznih svjetskih predatora i grabežljivaca. Ipak, zagledani trajno u Tebe i dijeleći s Tobom isto ono čvrsto pouzdanje u Boga, zahvaljujući kojemu si i sama preživljavala i odolijevala svim životnim opasnostima i zamkama Zloga, opstali smo, sposobni u svakom životnom trenutku prepoznati opasnosti i skrivene namjere onoga i svih onih, koji ne zavrjeđuju povjerenje Tvoje duhovne djece.

Upravo Ti u ovom trenutku, draga naša duhovna Majko, naša Gospe Sinjska, želimo zahvaliti na svim darovima i primljenim milostima. Zahvaljujemo Ti, kao Tvoj vjerni narod, na milosti životnog obraćenja, na tolikim odlukama da se odreknemo u životu svega onoga što ne donosi dobro ni nama ni ljudima oko nas. Zahvaljujemo Ti na daru zdravlja i snazi, koju u nas ulijevaš da se lakše nosimo s križem bolesti i neimaštine. Zahvaljujemo Ti jer smo danas čuli Tvoj savjet i ohrabrenje da prihvatimo životne ograničenosti, relativnost naših ljudskih odnosa i sveukupnog ljudskog stvaranja na zemlji. Gospe, posebno ti preporučamo naše mlade, koji su stupili u bračno zajedništvo i koji se suočavaju s problemima neplodnosti, i svim drugim izazovima koje donosi avantura života udvoje, ti ih ohrabri u nastojanju da osmisle svoj obiteljski život. Ne dopusti da podlegnu varljivoj priči o životu bez žrtve i križa, i nemoralnim medijskim sugestijama kojima ih se svakodnevno obasiplje. Ohrabri i sve one naše mladiće i djevojke, koji zbog prevelike izbirljivosti oklijevaju s odlukom da budu u službi života, na radost njih samih, njihovih obitelji, Crkve i društva.

Utjehu za sve pretrpljene tjelesne i duševne boli kao i nagradu za vjernost i suradnju u božanskom djelu ljudskog otkupljenja, ti si Marijo primila u trenutku vlastitog uznesenja u nebo.

Tvoja životna priča sretno se završila. Koliko god ti je život bio prepun žrtve i patnje ti si u konačnici bila i ostala sretna žena, ispunjena i  zadovoljna, nisi bila zatočenik sebe, robinja loših navika, poslušnik bez ponosa i dostojanstva, žrtva krive propagande, frustrirana i nezadovoljna jer  ti je štošta u životu nedostajalo.

Kao takva ti si, Marijo, oduvijek za sve nas kršćanske vjernike trajni simbol  vjernosti i odanosti, ti si utjelovljenje jakosti i snage. Ti nas učiš da čovjekova snaga nije u sirovoj i nabijenoj mišićnoj masi, niti u vrijednosti materijalnih bogatstava, već u duhu, da čovjekova ljepota ne proizlazi samo iz lijepe vanjštine, već iz plemenitosti srca.

Po tebi, Marijo,  i tvom životnom primjeru vjernik otkriva nadnaravni duhovni svijet koji je živo vrelo životne snage i ustrajnosti. Promatrajući tebe, shvatili smo da gdje postoji smisao življenja da tu nema depresije, te bolesti koja se poput nezaustavljive epidemije širi oko nas.

Po tebi naša veza s Bogom i nadalje traje, ti nam daješ sigurnost i ulijevaš vjeru u budućnost pa čak i u jednom tako nestalnom i promjenjivom društvenom kontekstu kakav je naš danas.

Bog te je, Marijo, ispunio neuništivom nadom, koja nije stav ili držanje koje nas u životu čini pasivnima, već poduzetnima. Nisi ona koja stoji i čeka, već primjer čovjeka koji se pravedno bori da mu u životu bude bolje. Ta te nada nije odvojila od drugih ljudi, već te je trajno na njih upućivala. Spoznala si da svoju sreću ne tražiš i ne gradiš daleko od ljudi oko sebe, jer sreće nema bez drugih.

Živjela si u sjeni vječnog obećanja da će se u tvom životu i životu svih tvojih bližnjih sve dobro završiti, ako ustraješ u služenju Bogu i ljudima i ako se odrekneš krivih i ispraznih ljudskih ambicija.

Nauči i nas da budemo solidarni s tjeskobom koja leži ispod sjaja uspjeha. Nauči nas, da uživamo radost onih koji nemaju što izgubiti i da nas mimoiđe strah onih koji strepe pred mogućnošću da ostanu bez ičega, bez onog najvrednijeg u ljudskom životu, bez spokoja, duševnog mira i životne vedrine.

Marijo, ti si živo Evanđelje koje ruši sve pretpostavke našega modernog društva koje čezne za uspjehom, za utjecajem, moću, novcem i u tom nastojanju ne pozna granica. Po svom moćnom zagovoru oslobodi nas napasti da moramo po svaku cijenu ostvariti bolesne ideale sredine u kojoj živimo, da moramo uspjeti u životu, bez obzira koliko nas to koštalo i koje će to posljedice imati za naš život. Oslobodi nas straha pred prezirom onih koji misle da smo zastranili, kojima je trbuh Bog, koji preziru križ i spremnost na žrtvu, koji proklamiraju razuzdano uživanje u seksu u piću i drogi, kojima je bračna nevjera normalna pojava, koji prevaru uzdižu na pijedestal svetoga i vide je kao prirodnu posljedicu intelektualne nadmoći.

Ti nas Marijo učiš da Bog želi čovjeka čitavoga za sebe i da On ne može i ne želi biti samo jedna mala životna preokupacija.

Braćo i sestre, prihvatimo i u ovom svetom misnom slavlju, u kojem častimo Marijino  uzdignuće i uznesenje u nebesku slavu, njezin majčinski poziv da se obnovimo u svojoj vjernosti Bogu i ljudima. Tek ćemo tada biti u stanju doživjeti smisao njezinog izlaska pred nas i njezinog susreta s nama na ovom našem gradskom trgu, tek ćemo je tada čuti i osjetiti u našoj pameti i našim srcima, Njezina snaga progovara poniznima a šuti pred ljudskom bahatošću i umišljenošću. Posebnom zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske izručujemo sve nositelje visokih društvenih, državnih i odgovornih dužnosti, u čijoj nadležnosti i moći leži sudbina i budućnost čitave naše zemlje, neka ih oboruža svojom poniznošću, skromnošću i istinskim nastojanjem oko općeg dobra svih ljudi koje predstavljaju.

Svima sretan i blagoslovljen blagdan Uznesenja i nebeske proslave  majke Marije u nebu kamo se i mi jednom nadamo stići i uživati u obećanim blagodatima života vječnoga. Amen

Zahvalna riječ o. gvardijana fra Petra Klapeža, na Veliku Gospu 2013.

Preuzvišeni oče nadbiskupe, mnogo poštovani oče provincijale, subraćo svećenici, cijenjene časne sestre dragi hodočasnici štovatelji  Čudotvorne Gospe Sinjske.
Dok se približavamo kraju ovog svečanog slavlja  svetkovine Uznesenja BDM na Nebo najprije upućujem hvalu dobrom Bogu  koji nas je obdario  tolikim milostima koje smo dobili u ovoj godini vjere ovdje u našem Svetištu po zagovoru naše nebeske Majke čudotvorne Gospe Sinjske. 
Mi dolazimo ovdje Mariji zato jer nam je u svome Sinu Isusu  ona donijela put Spasenja. Tu je njezina  veličina. Marija je bila vjerna suradnica u Božjem djelu Spasenja  i u tome je njezina veličina i radi toga je na današnji dan uznesena na nebo i okrunjena za kraljicu neba i zemlje. 
Zato nam iz neba dolazi i na ovome mjestu uvijek nas iznova poziva na put obraćenja i obnovu naše vjere. Na hodočasničkom putu u ovoj „Godini vjere“  usvojimo „Marijin model vjere“.

Mi dolazimo ovdje Mariji zato jer nam je u svome Sinu Isusu  ona donijela put Spasenja. Tu je njezina  veličina. Marija je bila vjerna suradnica u Božjem djelu Spasenja  i u tome je njezina veličina i radi toga je na današnji dan uznesena na nebo i okrunjena za kraljicu neba i zemlje. 
Zato nam iz neba dolazi i na ovome mjestu uvijek nas iznova poziva na put obraćenja i obnovu naše vjere. Na hodočasničkom putu u ovoj „Godini vjere“  usvojimo „Marijin model vjere“.

Braćo i sestre  po Mariji učimo kako rasti u vjeri, kako se boriti sa životom, ne dati se obeshrabriti pred svim nedaćama, ne izgubiti nadu u mraku života. Dođimo  Mariji da nas uči u vjeri.  Evo kako živjeti vjeru: biti čovjek koji zna Boga slušati, čuti i čuvati Riječ Božju  kao što je to Marija živjela.                   

U ime subraće svećenika redovnika i redovnica te u ime svih vas hodočasnika zahvaljujem predvoditelju današnjeg slavlja preuzvišenom ocu nadbiskupu dr. Marinu Barišiću, koji nas je i ove godine pohodio i u svojoj pastirskoj riječi potakao na one vrijednosti vjere koje je živjela i od koje je proslavljena naša nebeska majka BDM.

Preuzvišeni oče nadbiskupe od srca Vam zahvaljujem i Neka i Vas zajedno s nama u Vašoj biskupskoj službi ove naše starodrevne nadbiskupije prati moćni zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske. Preuzvišeni oče nadbiskupe od srca Vam hvala!

Pozdravljam mnogo poštovanog oca Provincijala fra Joška Kodžomana. Oče provincijale  hvala Vam za sva Vaša nastojanja u kojima se žrtvujete za dobrobit naše franjevačke provincije  i našeg Svetišta živjeli.

Pozdravljam i dekana cetinske krajine  vlč. don Stipu Ljabasa! Cetinski dekanat je nepresušni izvor duhovnih zvanja. To je poseban dar Crkvi. Po prvi put u devetnici velike Gospe ove godine imali smo susret svih Bogu posvećenih osoba cetinskog kraja. Oko pet stotina časnih sestara i 170 svećenika ima Cetinski kraj. Većina ovih zvanja izmoljena su pred slikom Čudotvorne Gospe Sinjske. Molimo svi za duhovna svećenička i redovnička zvanja, jednu od najvećih potreba Crkve.

Danas grad Sinj Slavi svoj dan. Svim dragim Sinjanima čestitam dan Sinja, s našim  gradonačelnikom gsp. Ivicom  Glavanom. Gradu Sinju je najveći poklon dat s neba a to je Čudotvorna Gospa Sinjska. Dragi Sinjani i Sinjanke budite i ostanite ponosni i zahvalni na tom neizmjernom daru Božjem

Zahvaljujem našim alkarima i alkarskim momcima i cijeloj upravi VAD-a  Dragi alkari  čuvajte ovo naše kulturno blago  te zajedno idimo u susret proslavi tristote obljetnice pobjede nad Turcima, koju nam je Gospa davne 1715. Izvojevala. Neka vam je i dalje sritno. Još jednom iskrene čestitke  ovogodišnjem slavodobitniku 298. sinjske alke alkaru  Anti Zorica.

Zahvaljujem gradskoj glazbi Sinja na čelu s ravnateljem gosp. Grgom Grubišećem – Petrom Pavlovićem.  Vašom glazbom  širite i dalje radost ulicama grada Sinja. 

Pozdravljam sve dužnosnike državnih i vojnih vlasti.  Poseban pozdrav upućujem županu splitsko dalmatinske županije gsp. Zlatku Ževrnji, kao i našem dožupanu gsp. Luki Brčiću.

Pozdravljam i sve gradonačelnike i načelnike općina iz Cetinske krajine i drugih prijateljskih gradova i općina, kao i sve članove udruga invalida i udruge branitelja proizišlih iz Domovinskog rata.

Poseban pozdrav i zahvalnost našim policajcima,  vatrogascima, hitnoj pomoći, tehničkim službama, kao i svim gradskim službama.  Svi oni iz godine u godinu doprinose svojom revnošću i zauzetošću u proslavi Gospe Sinjske.  

Posebnu  zahvalu Gospi upućujem za naše ispovjednike koji su kroz cijelu devetnicu, posebno jučer i danas  neumorno ispovijedali i još uvijek ispovijedaju.

U svim svetištima Gospa nas posebno poziva na pokoru, a Ispovijed je sakramenat pokore. Gdje se god ispovijeda to je poseban poklon Gospi i kroz osobnu ispovijed Gospa nam najviše od Boga isprosi milosti koje su nam u ovom trenutku našeg života najviše potrebne. Tko zna koliko se čudesa kroz ovu devetnicu dogodilo po sakramentu svete ispovijedi. Molite za sve svećenike koji su u svako doba dana i noći spremni dijelit ovaj Božji dar milosrđa nama ljudima.

Zahvaljujem našim bogoslovima, časnim sestrama, posebno našoj sestri sakristanki,  ministrantima i liturgijskim čitačima, našim kuharicama i čistačicama,  FRAMi  i neokatekumenima kao i svim  dobrovoljcima. Svi su oni poseban dar našem svetištu.

S nama je danas na ovaj sveti dan i 12 svećenika  franjevaca provincije iz Puglie iz Italije s njihovim provincijalom preporučamo i njih Gospi da ih prati na njihovom svećeničkom i redovničkom putu: caro provinciale et carisimi fratelli Italiani benvenuti.

Poseban pozdrav upućujem fra Gordanu Propadalo, gvardijanu grada Vukovara, simbolu hrvatskog otpora i hrvatskog ponosa. Oče gvardijane dobro nam došli.

Pozdrav svim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine  posebno Ramcima i Livnjacima kao i vama koji ste došli i iz svih krajeva  svijeta!  Dragi iseljeni Hrvati  ma gdje god živjeli čuvajte svoj vjerski i nacionalni identitet Gospa je uvijek i svugdje s Vama,  Majka Božja u slici   Gospe Sinjske se slavi u Sidneju u Camberi u Novom Zelandu u San Hoseu u Čikagu u Torontu i Vankuveru ali najradije vas čeka na njenom  izvoru, jer svugdje  je poći ali kući je doći.    

Od srca  zahvaljujem i našem crkvenom  zboru pod ravnanjem maestra fra Jure Župića i sestre Jelene   koji sva naša liturgijska slavlja kroz cijelu crkvenu godinu veličaju liturgijskom pjesmom.  Blago njima jer tko pjeva dvostruko moli.

Zahvaljujem svim dobročiniteljima našeg svetišta. Svake subote ujutro u 8 sati na Gospinu oltaru prinosimo   svetu Misu zahvalnicu i molim moćni Gospin zagovor  za sve dobročinitelje našeg svetišta. Od vaših milodara živi naše svetište skoro tri stotine godina.    

Sigurno ima još puno dobrih ljudi kojima bi trebala posebna zahvala, a nisu ovdje istaknuti molio bih vas za njih najveći pljesak.   

Zahvaljujem svima vama dragi hodočasnici štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske. Gospa vas posebno voli i Bogu se za sve nas iz dana u dan moli. Vrata njezina  svetišta kroz cijelu godinu svaki dan su vam otvorena. Pred njezinom Čudotvornom Slikom nema dana da se netko ne moli.  Čuvajmo naše zajedništvo, kad smo god zajedno Gospa je uvijek s nama.   

Braćo i sestre dragi hodočasnici na koncu još samo ovo: Iako se Hrvatska nalazi u teškoj krizi ne gubimo nadu! Učimo od Marije, ona nikad nije gubila nadu u Boga.  Kad su blago pokojnog kardinal blaženog Alojzija Stepinaca za vrijeme njegova zatočeništva u Lepoglavi i strašne krize nakon drugog svjetskog Rata upitali boji li se za sudbinu Hrvatske u komunističkoj diktaturi , on je proročki odgovorio: ne bojim se za sudbinu svog Hrvatskog naroda dok se god moj narod moli Gospi  i štuje Blaženu Djevicu Mariju.

Braćo i sestre prošle godine točno na ovaj dan i u ovo vrijeme  uputili smo molitvu Gospi Sinjskoj za oslobođenje naših haških uznika naših generala. I naša molitva bi uslišana.                                                                                

Posebnu molitvu našoj nebeskoj Majci  u ovom trenutku uputimo za naše ostale haške uznike braću Hrvate iz Hercegbosne da do kraja časno i ponosno izdrže svoju životnu kalvariju. O Gospe Sinjska budi im na pomoći!

Hvala vam! Zapjevajmo Gospinu himnu i primimo blagoslov s Gospinom slikom i nadbiskupov blagoslov.